Put od crvene cigle

by Marijana Čanak

Ona se ne imenuje. O njoj se šifrovanim jezikom priča kao o onim danima, nju imamo, dobile smo. Žena se često tokom tih dana smatra nečistom, pa i neupotrebljivom. Ulošci se kupuju i pakuju u neprozirne vrećice kao objekt srama, a potom se u posebnim ladicama kriju od očiju muških ukućana i kolega. U toku reklamnog bloka, proizvođači se hvale superupijajućom moći tampona, potapajući ga u čašu punu plave tečnosti. A gdje je tu krv? I gdje je u svemu tome žena?
Upravo crvena nit menstrualne krvi provlači se kroz zbirku priča Put od crvene cigle Marijane Čanak, istražujući ne samo prokletstvo već i – tajnu ženske snage i moći. Menstruacija je ženina stara (višedecenijska) prijateljica koja se, iako ima svoje hirove i prohtjeve, ponekad sa zebnjom očekuje. Krv je ta pomoću koje žene mogu čak i začarati svoje muškarce, ali ih i nepovratno izgubiti, ukoliko je, kojim slučajem, nema prve bračne noći. Može biti i neželjena, kada se pojavi tokom putovanja, pa žene piju pilule kako bi odgodile krvarenje ili nose crvene narukvice da bi im poslodavac (ili bolje rečeno: moderni robovlasnik) progledao kroz prste zbog prečestih odlazaka u toalet. Ženama krv služi i kao isprika kako bi se preskočio čas fizičkog vaspitanja. Takođe, zbog predmenstrualnih tenzija žena može postati opasna, a menstruacija uzbudljiva.
I konačno, ženi će spas od nasrtljivog muškarca, koji ne prima ne kao odgovor, donijeti, sasvim neočekivano, upravo jedan rascvjetali, krvavi tampon.

Slađana Nina Perković

242 pages, Paperback

Published October 24, 2023

About the author

Marijana Čanak (1982, Subotica), piše prozu. Završila Filozofski fakultet u Novom Sadu. Dvostruka dobitnica književne nagrade Laza K. Lazarević za najbolju neobjavljenu pripovetku na srpskom jeziku (2005. i 2019). Nagrađivana na književnim konkursima Ulaznica (2002), Portalibris (2020), Živjeti kvir život (2020), Milutin Uskoković (2021), Write Queer (2021). Ove godine dobija prvu nagradu na regionalnom književnom konkursu Kluba putnika Spasimo putopis i na V regionalnom konkursu za najbolju kvir priču Novi život organizacije Queer Montenegro. Zastupljena u časopisima (Polja, Koraci, Eckermann, Zin Daily, Arteist, Strane, Čovjek-časopis), zbornicima (Biber, Lapis Histriae, Crte i reze) i na portalima u zemlji i regionu. Objavila knjigu proze Ulični prodavci ulica (Edicija Prva knjiga Matice srpske, 2002) i zbirku priča Pramatere (Zenit Books, 2019). Živi u Novom Žedniku i Novom Sadu.

Reviews

[Bea]

Što se mene tiče, čista petica.

Više na linku:

https://odmalogprinca.com/2024/07/25/...

[Maja Solar]

ovih šesnaest priča, raspoređenih prema bioritmu menstruacije (barem onom normiranom), prožima menstrualna krv (ili njezin izostanak) i duboki uron u telesnost : tijela su ovde prikazana i ispričana ne kroz tobožnji objektivitet telesnosti, nego i kroz to kako se tijela vide, kako se ukalupljuju u norme ili istržu iz normi, kako i kroz koje sve mehanizme se tijela otelovljuju i discipliniraju, te koliko je gusta lepeza očekivanja i stereotipa o tijelima : autorka nijanse načina otelovljenja prikazuje u njihovoj brutalnosti, uključujući ginekološke, medicinske, psihijatrijske i naučne mehanizme prinuda i diskursa : mnogolika su nasilja koja drmusaju ove priče, od nasilja medicinskog pogleda, različitih pristupa abortusu, silovanja u braku, preko nasilja očekivanja, normiranja tijela i posebice rodnih uloga, pa do nasilja radne discipline koje određena tijela stigmatizira kao manje produktivna : jezik Marijane Čanak je fantastičan, pitak, zanimljiv, vrcav, duhovit, bez ustezanja, umije i najveće grubosti opisati prijemčivo i dovitljivo, a ne preza od najpipavijih i najintimnijih dekonstruiranja (recimo, u priči „Lutka‟, opis seksualnih rituala bračnog para i lutke, ali i nekoliko narativnih rukavaca koji pokazuju oblikovanje želje u sredini gde je puno toga tabu) : priče su ponajviše realistične, osobito one koje nastaju u seoskim pejzažima (u opisima života na selu autorka je najbolja!), ali tu su i momenti SF-a (u priči „Zvezdani pakt‟ gde njih bestelesnih sedmoro odlučuje da nastani ljudska tela), mitova i bajki (priča „Ti i Zver‟ koja je dekonstrukcija bajke „Ljepotica i zver‟) : meni najzanimljiviji momenti ove zbirke su opis dečjeg masturbiranja (inače, i dalje poprilični tabu, jer se prikaz dece kao nevinih i aseksualnih bića vratio u viktorijanski okvir), opis pesničkog okupljanja i putovanja u Bugarsku (urnebesno prikazana nadobudnost, narcizam i karikaturalnost pjesnika_inja), opis menstrualne lokve koja ostaje na posteljini i vešu (mnogo me raznježila i nasmejala scena čučanja uz radijator i naslanjanja leđa na vrelu ploču, da se umanji bol, otkrila sam da nisam jedina koja je to radila) i opis radnih uvjeta telefonske promoterke kozmetičkih proizvoda (taj opis je brutalan: od opisa atmosfere kancelarije u kojoj su posvuda kamere, preko opisa obuke koju radnica ima s mentorkom i u kojoj se podučava pravilu trostrukog ‘da’ i toga kako da prodaje proizvode za povećanje grudi, antiejdž kreme itsl, preko discipliniranja kako izgovarati rečenice, koje afirmacije i koliko osmeha, kao i to koliko puta se sme ići u wc, do prisile da radnici budu pokusni kunići za sumnjive proizvode, pa i po cijenu alergija i teških kožnih oštećenja, kao i do prinude na nošenje crvene narukvice u vrijeme menstruiranja, što omogućuje tolerisanje češćeg odlaska u wc) : feminizam koji je podloga ove knjige, ipak nije feminizam koji bih podržavala, on je prije svega biologistički i esencijalistički (pa možda i spiritualistički, što mi je tek daleko, recimo pasaži o vraćanju menstrualne krvi u zemlju i slično), i pretpostavlja izvlačenje roda kao ipak nekakve posebne kategorije iz gustog snopa drugih identifikacija i opresija… preveliko približavanje ‘menstruacije’ i toga ‘biti ženom’ smatram pogrešnim, jer, brojne su žene koje ne menstruiraju (pa nisu samim time manje žene) i brojne su osobe koje menstruiraju a ne identifikuju se kao žene : unatoč tome, mislim da je Marijana Čanak sjajna spisateljica i pravo osveženje na regionalnoj književnoj sceni