Nastavak doživljaja Frica, Dobrile, Mate, Kineza Lija, Profesora filozofije, Malog deteta i drugih slikovitih junaka ove vesele družine. Dok neprestano menjaju majice sa odštampanim uvek novim sloganima koje su sami izmislili, najčešće primerenim situaciji, ovi naši savremenici nastavljaju da raspravljaju i o svakodnevnim i o istorijskim događajima koji ih okružuju, u mnogo čemu apsurdnim. I dok se svi ostali čude, Mate počinje da piše pesme, a Fric ne može da se odupre verskom zastranjivanju i odlučuje da iz korena promeni svoj život…
Međunaslovi ove mozaički isprepletane priče – kao „Ošamućeni ljudi nemaju ništa u planu“, „Na hiljade nemira je potrebno za spokoj“ ili „Da li smo mi brod koji plovi, ili onaj koji tone“ – dovoljno sami po sebi govore o njihovim preokupacijama i strepnjama, kao da su na brodu koji se opasno ljulja pod udarima razbesnelih prirodnih sila…
„Priče o ovoj neobičnoj porodici su zapravo duhovit uvid u srpske prilike nakon raspada zajedničke zemlje, nakon rata i tranzicije. Iako se direktno ne bavi politikom, Valjarević kroz ovu povratničku porodicu često sa crnim humorom i ironijom tematizira stanje u kojem se nalazi srpsko društvo.“ – Davor Korić
Srđan Valjarević, popularni savremeni srpski književnik, rođen je u Beogradu. Objavio je više romana i knjiga poezije i proze.
List na korici hleba (1990) Džo Frejzer i 49 pesama (1992) Ljudi za stolom (1994) Zimski dnevnik (1995) Džo Frejzer i 49 (+24) pesama (1996) Dnevnik druge zime (2005) Komo (2006)
Podjednako užasna kao i prvi deo - Fric i Dobrila! Dosadno i posle prve knjige potpuno predvidivo. Iritira amaterski stil pisanja tipa: "Fric kaže to i to. A Dobrila kaže to i to. A onda je Mate rekao to i to." I tako od početka do kraja. Užas!!! Ne pamtim da sam skorije pročitala neŝto toliko loŝe.