Psi

by Dora Šustić

Kada upiše slavnu Filmsku akademiju u Pragu neimenovana glavna junakinja nada se da će od života dobiti sve što želi – "znanje, slobodu, seks, posao, uspjeh, ljubav i pare". Zlatni Prag grad je njezinih snova ali i mjesto gdje će se suočiti sa svim izazovima života. Kada se na jednoj zabavi upozna sa starijim karizmatičnim fotografom, zaljubljuje se i prepušta strastima, niti ne sluteći koliko je moćna njegova tamna energija. I dok je on za nju prva velika ljubav, dotle je ona za njega, jer joj nevjerojatno sliči, reminiscencija pokojne mu žene, Andalužanke koju je beskrajno volio. Psi su roman generacije milenijalaca željnih slobode, odraslih da vjeruju kako je sve moguće dok ih surovost liberalnog kapitalizma ne svede na prekarni rad u kojem nema mjesta za ideale mladosti. Djevojke i žene u moćnom generacijskom romanu Dore Šustić spremne su prekinuti mušku dominaciju i mizoginiju unatoč klopkama nesretnih ljubavi i smrtima koje ih okružuju. I kada su svjesni da jure u svoju propast svi junaci ne mogu se odreći strasti jer bez nje nema ni života.

Genres: Literary Fiction

224 pages, Hardcover

First published October 1, 2022

Reviews

[kirich · Rating 4 out of 5]

jel mozete razumijeti moju frustraciju nad time da ja ovu knjigu nemam a citala sam ju u frakturi, razboljela se zadnji dan i sad me tih 10 neprocotanih stranica progoni zadnja tri tjedna??? nisam ju zavrsila al biljezim kao da jesam buduci da me ovo pocinje fizicki boljeti.
ugl, knjiga je super. jako jako dobri i zivi opisi prostora, bas se skroz uvuces u njih, a uspijeva to napravit uz to da su svi prilicno razliciti (rijeka/krk?/prag). odnos je dosta slican tome sto mi je cini da se pojavljuje u dosta moderne knjizevnosti trenutacno, malo spigano, prilicno autodestruktivno, generalno stvari koje ne pricas roditeljima, pa je bilo jako jako fora to citati od hrvatske autorice jer nisam to cesto vidjela kod nas (moguce radi vlastite neupucenosti, ali point still stands) - pisana jako prirodno i nepretenciozno, sto su obje stvari koje mi se cini da se znaju dosta cesto pojaviti u “”nasoj”” literaturi (opet, vjerojatno jako neutemeljeno generaliziram). slatka, zabavna, dinamicna, na trenutke pateticna - ne bas toliko u opisima ali u samom ponasanju glavne likice(hrvatski???), sto kao, hajde, desi se, ali nekad mala zna biti naporna. he’s not all that bebo, samo je star i žgoljav. uglavnom, dosta “i can fix him” vibe od cure; oba glavna lika su malo pateticni i nekad se zna ciniti malo nerealisticno da stvarno… nitko od njih ne propituje taj odnos?
uglavnom, stvarno fenomenalna sto se tice ugodaja, doslovno sam odmah krenula trazitu karte za prag (busom oko 30€ u jednom smjeru - tko ce sa mnom? mozda imamo smjestaj), strasno zanimljiv nacin pisanja u tome da da ne znam, ne bih nikad rekla da je hrvatska autorica. mozda mrvicu nerazvijen na dijelovima, ali prvihenac je i stvarno mislim da ce sa svakim biti bolje ako autorica nastavi pisati - ako ne, krecem gledati njezine filmove :)

[Silvia · Rating 4 out of 5]

Roman prikazuje ljubavni odnos studentice Dore i starijeg fotografa Leona koji je nedavno izgubio suprugu. Na početku me zaintrigirao naslov, oduševljena sam originalnošću i kako se motiv "psi" provlači kroz radnju. Priča govori o toksičnim odnosima, dubokim sferama ljudskog bića, djevojačkim problemima. A najbolji dio su mi opisi slika koji su surovi i realni, ponekad i kaotični.

Postoje dijelovi romana koji su po meni proturječni i nelogični, te se zbog toga nisam mogla do kraja uživjeti u priču:
Radnja je pisana u dva dijela: prošlom i sadašnjem vremenu, ali u samoj percepciji odnosa nema pomaka. Da nije navedeno da je prošao vremenski period od 8 godina vjerojatno to ne bih ni primijetila.
Kroz toksični odnos koji vodi do samodestruktivnosti, krivnje i gubljenja sebe Dora vidi izlaz u pisanju te tako stvara vlastiti identitet. Iako se pisanje navodi kao jedini način borbe i stvaranja identiteta, cijelo vrijeme je prisutan neki element bespomoćnosti i prepuštanja tj. gubljenja u situaciji i vrtlogu emocija.

Je li to njen identitet? Protagonistkinja nije naučila lekciju (i dalje proživljava traumu) ili je u pitanju propust u pisanju? Ne mogu se odlučiti.
Jako mi fali taj kraj, to osvještavanje problematike...

Ali bez obzira na neke nedoumice, priča je prije svega unikatna, tečna i stilski odlično napisana. Jako hrabro! Jedna od boljih pročitanih ove godine.

***Zbog fonta teksta, koji je sitan i podebljan skoro sam odustala od čitanja.

[Blazz J · Rating 5 out of 5]

5/5. Verjetno si 21-letna študentka filmske režije z Reke ni predstavljala, da bo njen študij na praški filmski šoli potekal le skozi kanonična predavanja slavnih, vase zaverovanih filmskih mačkov (in mačk), ki bodo nonšalantno zavračali izvirne filmske prijeme svojih poslušalcev. Študentkina izvirnost se prične nekega večera, ko se naravnost zatrapa v krhkega turškega fotografa, ki žaluje za pokojno ženo in v študentki vidi njen odsev...

[Valentina]

Dora pise izvrsno, iako se meni ples s Erosom i Tanatosom kao tema nije svidjela, previse mi je seksa, mestrualne krvi, povracnja. Stalno je nesto subverzivno ili submisivno. No, cesto je to bas tako u zivotu i koliko god se trudili ne mozemo se zastiti od (nesretne) ljubavi, strasti, patnje i smrti. Sve to supostoji istovremeno. Patnju i smrt utjelovljuju i psi galgosi savsreno ilustrirani i uklopljeni u stivo.
Radnju romana nagovjescuje i sublimira recenica o tati koja me posebno dirnula: “ Tata, lud za mamom od njihova prvog susreta, uvijek je govorio da je ljubav, ali i ljubav prema samom zivotu, smisao zivljenja - da, takve je recenice izgovarao, istovremeno tuzne i lijepe, recenice poput:”Sto je covjek pametniji, to krace zivi - samo pizduni nikako da umru.”

Svakako cu pratiti Dorin buduci umjetnicki rad…

[Željko Erceg · Rating 5 out of 5]

Iako se o romanu Psi dosta pisalo u medijima i već je doživio više izdanja – 2022. (Praznina, Gradska knjižnica Rijeka) i 2023. (Psi, Fraktura) – meni je nekako promaknuo. Na sreću Andrea mi ga je poklonila za Božić da obogatim svoj pogled na mlade autore, a sad vidim da je za 2025. Fraktura najavlila i još jedno izdanje. Posve zasluženo.

Devedesetih sam šefu marketinga lokalne banke predložio neku ideju. Imao sam 30-ak godina, on 50+. Saslušao me i započeo rečenicu s: 'Vidite, vi mladi imate zgodne ideje', na što sam odmah odbrusio: 'To nema veze s mladošću nego kreativnošću, bez obzira na godine'. Hladno se nasmijao i ... prijedlog mi nije prošao. Taj razgovor mi je pao na pamet dok pokušavam napisati ovaj osvrt, iako bih ga objavio čak i kad bi mi autorica odbrusila istom rečenicom.

Jer reći da je Psi izvanredan roman zato što ga je napisala djevojka s nepunih 30 godina bilo bi nepošteno. Nema to veze s mladošću nego s kreativnošću. Mnogi iskusniji pisci nisu uspjeli ovako otpustiti kočnice i stvoriti britak, žestok, strastven, introspektivan, ljubavni i erotičan roman, istovremeno i putopis i psihološku studiju. Nije lako pisati autofikcijski – stilom koji briše granice između autora, pripovjedača i lika – a Dora je svojoj junakinji nadjenula i vlastito ime. U intervjuima je rekla da je to bio prijedlog urednice romana Olje Savičević Ivančević, no mogla ga je ona i odbiti. Svaka čast Dori za hrabrost, aplauzi Olji za pravi urednički prijedlog.

Uostalom, bismo li trebali drugačije osjećati empatiju (ili odbacivanje) prema destrukciji, pijanstvima, bulimiji ili brizi o susjedi protagonistice kad bismo znali pripada li stvarnoj ili fiktivnoj Dori?

Literarna Dora, također Riječanka, vodi nas kroz autoričino odrastanje i putovanja – od rodnog grada, preko studija filmske režije u Pragu, do Andaluzije i Istanbula. Roman je pun multikulturalnih referenci – od portreta međunarodnih studenata na Akademiji, odnosa s hindu susjedom do opisa života u Turskoj.

No, u radnju je ubačen i fiktivan toksičan ljubavni odnos u kojem Dora (21) želi svom ljubavniku (39) nadomjestiti preminulu suprugu. I taj odnos je, unatoč generacijskoj razlici, bespoštedan, vatren, strastven – pa bi bilo pogrešno pripisati ga samo Milenijalcima i zanemariti Jane Eyre, Lolitu, Pijanista, Malenu, Ljubavnika… Možda sam zabrijao kad ovo djelo stavljam u taj rang, a možda i nisam. Cijeli roman pulsira između strasti i smrti, Erosa i Tanatosa.

A onda su tu i psi – ne samo u naslovu, nego i kao metaforički lajtmotiv. Dora provlači nesretnu sudbinu Galgosa, pasmine koju ekstremni lovci uzgajaju isključivo za lov, izgladnjuju, a potom odbacuju ili ubijaju. Psi su ovdje mitološki čuvari granice života i smrti, proganjaju je kroz snove. Kod mene je, doduše, suprotno – psi u snovima mi obično najave neki sretan trenutak, najčešće susret s prijateljima, svatko ima svoj sanovnik.

Ne sumnjam da će neki čitatelji Dorin vokabular, opise menstrualnog seksa ili krvave scene proglasiti vulgarnima, da će roman izazvati potpuno podijeljene osjećaje – ali u njemu je sve na svom mjestu, potpuno u funkciji djela. Koliko sam čitao, stvarala ga je sedam godina, još od ranih dvadesetih.

Iako i dalje tvrdim da ovakav ritam i stil nemaju veze s mladošću, nego s iznimnom kreativnošću bez kočnica, s druge strane gledano možda je baš ta mladost bila presudna u hrabrosti da piše bez zadrške, bez autocenzure, s iskrenošću koju rijetko viđamo. Takvih glasova sigurno ima još, ali rijetko dobivaju priliku – i zato bi izdavači trebali imati više povjerenja u mlade autore. I prošli put sam podvukao da su domaći autori, koje su mi izdavači preporučili za Timbar u 2024. imali u prosjeku više od 55 godina i da to treba ispraviti.

Vjerojatno ćemo u Dorinim sljedećim romanima doći do punog odgovora na dvojbu potiče li mladost kreativnost, ali kakav bio da bio - Psi zaslužuju pun aplauz preporuke.
==
Podržite Timbar lajkom na Facebooku https://www.facebook.com/timbarnalibar
Pročitajte i druge osvrte na Dalmatinskom portalu: https://dalmatinskiportal.hr/kolumna/...
==
https://dalmatinskiportal.hr/zivot/-t...
==
https://fraktura.hr/psi.html

[Obožavatelj Knjiga · Rating 2 out of 5]

DNF

Za ovu knjigu sam čuo da je super i radovao sam se što čitamo upravo tu knjigu. Nažalost ovo je meni jako loše i stvarno sam se morao siliti da čitam. Jedino što mogu priznati da je dobro je činjenica da autorica piše jako lijepe rečenice. Nažalost kad se te rečenice poslože u roman, sve se raspada kao kula od karata.

Tijekom čitanja sam imao jaki osjećaj da je autorica bila inspirirana Sally Rooney jer nekako ide po tom receptu i njezine mane još dodatno povećava i ovdje su još više dolaze do izražaja. Uz to, ova knjiga ima sličan “recept” kao i knjiga “Poderana koljena”. U tim knjigama glavni likovi su umjetničke duše koji žive u inozemstvu i proživljavaju ljubavne probleme i bizarne situacije.

Postao sam zasićen da autori pokušavaju napisati fikcijsku verziju svoga života koji odiše umjetničkim i drugim elitizmom.

Priču sam prestao čitati nakon otprilike stote stranice. Ostatak sam poslušao u formi radio drame koju je napravio Hrvatski radio. Ostatak je bio bolji nego prvi dio, s tim da su oni zbog forme morali jaki rezati, pa slabiji dijelovi su ostali samo u romanu.

[Marija · Rating 5 out of 5]

BRAT!

[Lara Gobec · Rating 4 out of 5]

4,5. Knjiga bi lagano dobila 5, ali na svom kraju gubi na snagi. Također kontrast između prvog i drugog djela, znaći kontrast između divljine razpadajućeg tjela i kontemplacije, ne funkcionira, jer kontemplativnost nije dovoljno izrađena.

[Tatjana Bordukalo Nikšić · Rating 3 out of 5]

Vrlo hvaljen roman mlade riječke autorice (dobitnik nagrade „Drago Gervais“), kojeg sam zapazila zahvaljujući burnoj polemici koja se digla nakon predstavljanja na riječkom Vrisku 15. rujna 2023., zajedno s Ferićevim romanom „Dok prelaziš rijeku“. Moram primijetiti da mi se čini da većina kritičara tog događaja nije ni pročitala spomenute knjige, i da su negativne reakcije prije bile usmjerene na činjenicu da se mlada žena našla na pozornici u društvu triju starijih muškaraca, i da su pitanja bila paralelno postavljana njoj i Feriću, pri čemu bi se Ferić brže snašao s mikrofonom pa bi prije odgovarao, dok je ona pristojno čekala na svoj red. Osim nekoliko bljedunjavih blesavo-lascivnih aluzija koje je bilo najpametnije prečuti (što je autorica, uostalom, i učinila), nisam primijetila ništa zaista skandalozno u tom predstavljanju. Ili nisam dovoljno osviještena?
Od samog romana očekivala sam više, s obzirom na silne hvale koje sam čitala. Radi se primarno o ljubavnoj priči studentice Dore, koja studira film na praškoj FAMU, i 18 godina starijeg fotografa, Turčina Leona, s kojim ostvaruje strastvenu vezu, iako se u njihovom odnosu baš i nije dala iščitati ljubav, prije žestoki seks na granici s nasilnim. Njihov odnos cijelo vrijeme ima nešto bolesno, patološko, a zaljubljenost se teško može vidjeti – prije fizička ovisnost. Emotivni dijelovi romana za Doru nastupaju poslije, Leonovim odlaskom i, kasnije, samoubojstvom. U tom smislu, dirljiv je opis odnosa Dore sa susjedom Indijkom, kao i njezini pokušaji da oživi sjećanja na Leona odlaskom u Andaluziju, odakle je porijeklom bila Leonova pokojna supruga. Osobno, zanimljivije mi je bilo čitati roman predstavnice generacije milenijalaca (Dora Šustić rođena je 1991.), pisan iz perspektive djevojke bez trauma iz djetinjstva, koja raste s osjećajem svemoći (tako dobra crtica iz njezinog studiranja u Ljubljani), a ipak ranjive pri pomisli na suočenje s nesigurnom budućnošću:

„Kao i kod svih nas milenijalaca, uostalom. Pare su odlazile na fakultet i programe razmjene u inozemstvu, nakon čega smo bivali još izgubljeniji, siromašniji i dezorjentiraniji nego prije, lišeni navika, osjećaja pripadnosti i vlastitog jezika.“

Također, pamtljivi su opisi Praga, čija boja se mijenja ovisno o emotivnom stanju pripovjedačice (u početku, kad tek dolazi na studij, za nju „nema ljepšega grada od Praga“ i sretna je „što će ovakvi prizori postati moja svakodnevica“, jer „ujesen je Prag stvarno predivan“. Da bi, s razvojem cijele priče, u zimskom ruhu Prag postao „grad bez sunca“, u kojem je sve „sivo, kao na fotografiji preslaba kontrasta“, i „sve je počelo smrdjeti“. Takvi opisi, kao i razvoj emotivnih stanja glavne junakinje, definitivno su bili zanimljiviji od opisa submisivnog odnosa sa starijim ljubavnikom.

[Helena · Rating 4 out of 5]

Stilski petica.

"Znala sam da nećemo trajati, vidjela sam kako je prolazan osjećaj savršenstva, ali u toj sam prolaznosti na trenutak pronašla smiraj."

[Nina Pernina · Rating 4 out of 5]

Knjiga, ki me je pozitivno presenetila.

Ne posegam več pogosto po knjigah z glavnimi junakinjami v študentskih letih, saj imamo takih knjig celo poplavo in se mi zdijo teme o iskanju identitete, partnerja in postavljanju kariere na trenutke že izpete, pa tudi sama sem že izstopila ven iz tega obdobja.

Kljub temu da osnovna zgodba govori o Hrvatici, ki gre študirat v Prago in se zaplete z veliko starejšim vdovcem, pa je način pisanja tako edinstven in pristen, da te dobesedno potopi v čustveni svet glavne protagonistke in te pozove, da se spominjaš lastnih izkušenj, tistih univerzalnih o prvi ljubezni, odkrivanju seksualnosti, izgubi, žalovanju in na novo postavljanju sebe v življenje.

[mel · Rating 4 out of 5]

4,5*

[Irena Pranjić · Rating 5 out of 5]

Obzirom da dnevnik čitanja na Goodreadsu vodim najviše zato jer sam silno zaboravljiva a želim zadržati misli koje mi prođu kroz glavu tijekom čitanja, voljela bih da Goodreads ima onu opciju da samo ja mogu vidjeti što sam napisala. Htjela bih da svoje mišljenje mogu zadržati za sebe a opet da ga mogu imati dostupnog preko aplikacije. Ta potreba postoji kada su u pitanju domaći autori. Ne želim da se itko ljuti na mene.

Knjigu sam dobila od prijateljice za rođendan, mislila je da će mi se svidjeti, vjerojatno zato jer zna da zadnje vrijeme čitam puno autorica koje pišu o seksu jer me zanima ženska perspektiva te teme u književnosti. Prvi dojam bio je da je knjiga divno dizajnirana i da sam jako sretna što Klara Rusan radi za Frakturu. Onda sam pak skužila da je knjigu napisala ista ona autorica koju je javnost upoznala jer je imala muda suprotstaviti se seksizmu moderatora koji je vodio predstavljanje iste ove knjige na Vrisku i to me dodatno zainteresiralo za čitanje. No, prvih pedesetak stranica knjiga mi je djelovala previše raspršeno. Ali me ipak kupila u drugoj polovici. Ono što me kupilo je kreativnost njenih misli, stil i očaranost ljepotom seksa i ljubavi.

Knjiga govori o fatalnoj vezi mlade djevojke i starijeg muškarca, ali još je više riječ o Erosu i Thanatosu, jer taj stariji muškarac od prvog trenutka djeluje kao personifikacija smrti - njegovo mršavo tijelo u čijem opisu autorica često naglašava kosti i aura nekog tko nije s ovog svijeta bitna su suprotnost životnosti glavne junakinje. Njegova opsjednutost smrću prisutna je ne samo u scenama u kojima svojoj mladoj ljubavnici pripovijeda o umiranju svoje supruge, već i kroz stalno prisutne motive galgosa, španjolskih lovačkih pasa koji su glavni motiv njegovih umjetničkih fotografija a koji svojom tjelesnom građom podsjećaju na Anubisa. Odnos Erosa i Thanatosa kompleksan je i prokrvljen zanimljivim opisima emocija kojih je ovdje bilo na pretek. To je glavni razlog zbog kojeg se isplati pročitati knjigu.

Ova knjiga podsjetila me na knjigu Dok prelaziš rijeku Z. Ferića i postalo mi je jasno zašto su je skupa predstavljali na Vrisku - iz razloga što se veza starijeg muškarca i mlade žene prikazuje kao put u propast i iz razloga što su i Ferić i Dora Šustić ogoljeni, kompleksni, ranjivi i iskreni do te mjere da je radnju njihovih romana nemoguće prepričati u par crta a da se ne zagazi u banalnost. No, žao mi je da su u oba romana veze starijih i mlađih osoba prikazivane kao problematične zbog razlike u godinama a ne zbog kompleksnosti samih osoba - mogu u potpunosti zamisliti sve te likove i u drugim dobnim skupinama i mislim da bi i dalje jednako mogli funkcionirati u svojim ulogama. Obje ove knjige govore o vezama s autodestruktivnim partnerima koje je nemoguće spasiti i zorno prikazuju kako je to biti blizak s nekim tko je zatvoren u svoj svijet patnje i tko nam ne dopušta da mu pomognemo. Ovako u površnom čitanju lako navodi na krive zaključke od kojih je jedan da se takve veze temelje na odnosu moći starijih muškaraca spram mladih žena. Nije to tako crno-bijelo, meni se učinilo da je to manje bitan detalj i da obje ove veze počivaju na silini strasti, na probijanju vlastitih granica i izlasku iz vlastite kože.


Najdraži ulomci

"Onda je usporedio dramaturgiju filma s dramaturgijom vođenja ljubavi i tako ekonomično postigao našu punu pažnju. Odmah smo razumjeli turning pointove. Početak, sredina i kraj - predigra, snošaj i postkoitus. Upoznavanje. Interakcija. Razdvajanje. Uvod je uvijek postupno svlačenje likova, zbog čega priželjkujemo još; midpoint preobraćaj, potez koji mijenja uloge, točka bez povratka; a vrhunac, odnosno klimaks, trenutak kad stvari izbijaju na površinu, točka najjačeg intenziteta."
"...rekao je Mentor, još jedan muškarac čije sam riječi pedantno upisivala u dnevnik lomeći kosti svojim zakržljalim, rahitičnim slovima koja nikad neće postati riječi zato što su stalno na dijeti."
"Elena je na to rekla da je monogamija neprirodna i da su u prirodi samo pingvini monogamni, a pingvini ne mogu letjeti."
"Riječi će postati sito kroz koje će rijediti ljubav."

[Ema_In_Wonderland · Rating 3 out of 5]

2.5/5

Iskreno, očekivala sam više obzirom na hype. Nije loše, ali možda mi samo nije trenutak za milenijalsku depresiju i autodestrukciju. S druge strane, svidjela mi se iskrenost i "sirovost" kojom se opisuje život mladih koji idu od jednog slabo plaćenog posla do drugog, kao i unutarnji svijet protagonistice.

[Hana · Rating 4 out of 5]

Čim sam vidjela naslovnicu, činilo mi se da bi knjiga mogla biti dobra. Klasični dizajn i kao udarac kratak naslov, dali su mi dojam da je autorica konkretna u svom izražaju.
Roman je tečan, jednostavan, zanimljiv, na granici klišeja kojem odolijeva samo zato što se protagonistica ne drži mučenicom, već su njena muka njene nježne godine i patnja koja ide s građenjem identiteta i stjecanjem životnog iskustva nezaštićenog strukturom i vlastitim emocionalnim vodstvom koje čovjek stiče s godinama. Protagonistica naglašava da je, za razliku od njenih prijateljica, ona imala sretno djetinjstvo, no usprkos toga se bori s nesigurnostima koje kulminiraju poremećajem prehrane. Meni je knjiga zanimljiva baš zato što razmatra slučaj da čovjek ne mora nositi u sebi traumu obiteljskog nasilja, neimaštine i ovisnosti u obitelji (spomenutih u knjizi), da bi bio u konfliktu i borio se s neprihvaćanjem i nevoljenjem sebe.
Centralna tema je odnos Leona i pripovjedačice koji od samog starta nije zdrav odnos i nije dobar za nju, ali ona mora prerasti suovisan odnos.
Knjiga mi je baš dobra. Autorica ima dobru pripovjednu tehniku, jasno joj je što čitateljima želi poručiti, a meni se najviše sviđa karakterzacija protagonistice i njene prijateljice Ruže. Ruža mi je odlična, iskače iz papira i pripovjedačica dobiva dublju dimenziju uz nju.
Nadam se da će knjiga dobiti veću reklamu, jer mislim da može konkurirati našim puno hvaljenijim romanima.

[tia edi · Rating 3 out of 5]

Precej fajn in tekoce branje pa vedno me razveseli ko je v tujih knjigah omenjena Slovenija. Ji more pa nekdo povedat da se jamón naglasi na oju pa take fore. Nakonc so se strani precej vlekle. Pa mal pretenciozno je vse zvenelo, ampak vseeno dovolj fascinantno, da me je večino časa pritegnilo k branju.

[Andrea Kondić · Rating 2 out of 5]

Previše depresivno, a zapravo besmisleno, pomalo i vulgarno, nije me povuklo...

[Gabrijela · Rating 5 out of 5]

Ali sjajno!
Ne sjećam se kad sam zadnji put nešto pročitala u dahu, hvala Šustić što mi je otvorila diznu.
Napokon neuvijen ženski glas, female gaze ili pov, što god koji pokazuje čitav kolorit osjećaja koji nisu uvijek srcad i sreća.

[Marko Mravunac · Rating 4 out of 5]

Some of the images from this novel will haunt my mind forever.

And I want to see what the author does next!

[Miro · Rating 3 out of 5]

Iako ne smatram roman lošim, dapače; mislim da dobro ocrtava ono što želi, ali neki njegovi dijelovi nisu mi dovoljno zanimljivi da bi mi čitanje išlo preglatko. Gomila glupavih situacija srolanih u jednu osobu koja nikako da dosegne zadovoljavajuću razinu samosvijesti. Čestitke i sramite se!

[Mateja Vukmir · Rating 4 out of 5]

Ogoljeno, lijepo.
http://ggirrrl.blogspot.com/2023/10/i...

[Hana · Rating 5 out of 5]

Kompleksno prepleten roman o strasteh, hitenju, pisanju, ranjenosti, ustvarjanju, tujstvu, žeji po življenju in prvi resnični izkušnji »ljubezni«. Ta je hkrati tako intenzivna, nežna, kruta, mehka, surova, temačna in zasvojljiva, da se jo lahko prelije le še na papir ali - v primeru pripovedovalke - v filmski scenarij. Roman je delo, ki s potrpežljivo natančnostjo premišljuje odnose, notranje procese in ustvarjanje samo, pri tem pa se zaveda, da je življenje val, ki nenehno naplavlja preteklost in odnaša tisto, kar naj bi bilo stabilno. Oboje se v območju intimnega izmenjuje v začaranem krogu notranjih bojev, iluzij in kompulzij. V romanu v avtofikcijski maniri pripovedovalka pri pisanju filmskega scenarija samo sebe opomni, da so »stavčne konstrukcije odsevi glasu, sile, s katero pripovedovalka prenaša zgodbo – pazi, da izbrišeš mostove med svojimi in njegovimi stavki. Ljudje se mečejo z mostov.” 5/5 ❤️‍🔥

[prinpuc · Rating 5 out of 5]

Puno toga započela u zadnje vrijeme, Pse jedine i dovršila, što je informacija sama za sebe.
Sve što mi pada na pamet: ljudsko, odviše ljudsko.

Autentičan prikaz praznine i traženje zakrpe, pošto-poto.

[anja · Rating 4 out of 5]

nesto se izluci u zraku kad covjek ostane bez mirisa voljene osobe🚬

[emma · Rating 5 out of 5]

dora did her big one with this book 😻

[Katarina · Rating 5 out of 5]

The millenial tragic love story Lena Dunham wishes she could tell

[Andrijana Simcic · Rating 4 out of 5]

Jako zanimljiva knjiga s dobrom pričom. Kraj mi je malo nedorečen, nešto mi fali. Ali svakako preporuka za čitanje.

[Jelena · Rating 1 out of 5]

Teski DNF na 61. stranici. Nikako se nisam uspjela uvuci u pricu, koja je bila poprilicno depresivna i autodestruktivna. Je li se jos netko iznenadio svaki put kad bi spomenula da se radnja dogada u vrijeme mobitela i Facebooka? Imala sam osjecaj kao da citam o Pragu 90-ih.

Edit: poslusala sam radio roman HRT-a. I dalje ostajem pri gore napisanom.

[Danijel Jedriško · Rating 4 out of 5]

Iskreno i na trenutke brutalno pisanje Dore Šustić na trenutke ostavlja bez teksta. Trajanjem kratak roman postaje duži tako što te navodi da svako toliko staneš i razmisliš o citatima:

- Što više vremena prolazi, sjećanje sve više liči na negative.
- Fotografije postoje kako bi sabotirale zaborav.

Pišem po sjećanju pa je moguće da citati i nisu doslovno takvi ali bit je pogođena. "Psi" su roman koji te natjera da se suočiš s tim negativom kako bi - možda - negdje u procesu kao i protagonistica romana pronašao sebe. Suočavanje sa smrću i suočavanje sa sobom. Svi imamo te neke pse na svom tragu. Nekad su to psi, nekad hijene, nekad nešto drugo, divlje, što nas proganja.

Prekretnica postaje trenutak kad se s njima suočimo, kad ih prepoznamo, i počnemo tražiti njih.
"Psi" Dore Šustić su prije svega roman o toj potrazi, o toj prekretnici.

Nema svatko ni snage ni hrabrosti doći do nje.
Ostaje samo nada da na kraju ipak iskupljuje jer bi me tek alternative bilo iskreno strah.

[Marko Marić · Rating 5 out of 5]

Za početak da razbijem stereotip - ovo NIJE ljubavni roman. Da, jedna od okosnica radnje jeste ljubavni odnos između Dore i Leona, ali o tome ovde nije reč.
Ovo je predivan roman o traženju sebe, o otiskivanju u ksenofobnu tuđinu, traženju sebe i kreiranju svom života u novoj sredini, te krahu svega toga. Zapravo, postoje tri glavna lika, pored Leona i Dore tu je i Ayna, Leonova preminula supruga koja stvara jednu zanimljivu dinamiku između Leona i Dore - iako je mrtva.
Roman je odlično napisan, nije linearan, podseća na film. Površno gledano je samo još jedna ljubavna priča, ali kad se uđe u tumačenje postupaka, likova i simbola - ovo nema veze sa ljubavnom tralala pričom.
Važno je naglasiti da je dobar deo radnje potpuno izmišljen, tako da niko ne dolazi u zabludu da je autobiografska priča, reč je o autofikciji.
Sve preporuke, dobro promišljajte o ovom romanu!