Baš kao što joj se čuje iz naslova, Tišina u osinjaku Luke Ostojića knjiga je koja vodi na opasna, neizvjesna mjesta. Dobro došli, dakle, u komplicirane ljubavne odnose, začudne brakove i raštimane obitelji – predjele koje poznajete, ali kakve nekim čudom dosad niste vidjeli. Smjestite se što udobnije na otocima usamljenosti, gdje ovijeni rojevima loših (i ponekom sretnom) vijesti žive Ostojićevi junaci na prekretnici. Ali oprez: to što iznutra diše, tvrda je, najtvrđa zbilja, tek spretno posjednuta na jaje ludila, koje samo što se ne ispili! Mladoženje će usred svadbe bježati na mističnu planinu, djevojkama će se u stan useljavati seksualizirani duh Gorana Bogdana, kućanice će tragati za afričkim princem s interneta, a srednjoškolci rekonstruirati priču o tragično preminuloj afganistanskoj djevojčici Madini Hussiny, no u svakoj će vas od ovih sjajnih priča prije ili poslije sustići Ostojićev usijani zuj, žalac koji svijet želi promijeniti nabolje. Pametna, pomaknuta, humorna i zavodljivo pitka, Tišina u osinjaku Luke Ostojića jedna je od najduhovitijih domaćih knjiga koje ćete pročitati, ali dobru zabavu u njoj valjat će platiti razmišljanjem, i s nešto malo jeze. Čitanjem i pitanjem: je li osinjak stvarno tih, ili samo trebamo još malo pričekati?
Tišina u osinjaku srce vam ispuni kerozinom, pa mislite da i sami možete poletjeti. Realno, Lukina kratka proza zemljopisno se može smjestiti u stvaralački Đavolji trokut, točno negdje između Fellinijevog nadmediteranskog Amarcorda, Lynchovog Twin Peaksa i diskografskih vrhunaca Franka Zappe. Pametno, dendijevski ležerno, uvrnuto i duhovito – originalno, a naše! — Zoran Pilić
Kratke priče su oduvijek bile moj žanr i baš ih jako volim... Ali postoji štos, s obzirom na to da je kratka i zgusnuta, ako je dobra, onda je kratka priča odlična, ali ako je loša, onda je fkt loša. A priče iz Tišine u osinjaku su fkt odlične. Bizarne, zabavne, snolike, ali istodobno zaokružene i smislene. Dobro ispričane priče kojima ništa ne treba ni oduzeti ni dodati i koje je baš gušt čitati. Veselim se idućoj Ostojićevoj zbirci.
Such a great first read of the year. I’ll never be a fan of short story collections, but this was very good indeed! I especially enjoyed the second part of the collection and I’m anxious to see what the author does next.
Svi smo se našli u situaciji kad vam netko prepričava nedavni san, za kojeg je spavač uvjeren da je najzanimljivija stvar na svijetu (s porukom koju ostatak svijeta mora čuti), dok vi jedva čekate završi s pričom i pusti vas više na miru. Nitko ne misli da su tuđi snovi zanimljivi. Djeluju živo samo osobi u čijoj su se glavi odigrali, dok drugi nemaju takav doživljaj i nije ih previše briga.
"Tišina u osinjaku" skuplja priče zanimljive poput onih koje ljudi misle za vlastite snove, s razlikom da su ove zaista zanimljive. Likovi djeluju uvjerljivo iako se oko njih događaju bizarne i nemoguće situacije, a tjedni ponekad prolete kroz dvije rečenice. Bolje je ne prepričavati previše, samo se treba opustiti i vjerovati autoru.
Najbolje od svega je kako kraj svake priče izvanredno uhvati onaj osjećaj kad ste se tek probudili usred intenzivnog sna, sve je još svježe, i samo želite vratiti natrag da saznate što se sljedeće dogodilo.
"Kad sam odlučio ostati na otoku i besposličariti, osjetio sam da mi život napokon ima svrhu. I njoj sam se u potpunosti posvetio."
"Sve se češće sa zebnjom prisjećam vremena kad je internet bio Eldorado, utočište čudaka i obećanje zlata, kad su na tablično dizajniranim forumima anonimusi pod začudnim engleskim nadimcima ispisivali kobasice teksta. Bili su to sumnjivci, često neugodni, uglavnom nevjerojatni, možda neiskreni, ali nikad diskretni, spremni mjesecima s drskom lakoćom razgovarati o svemu o čemu se u toj dobi nisam usudila pričati ni sama sa sobom. Svaki dan bih se zapitala što radim ondje, ali svaki put ondje ostavila i svoj trag, uzbuđena kao da kradem čokoladice iz dućana."
Priča pod nazivom “Tako je kako je” je moja najdraža. Istovremeno smiješna, groteskna i tako uvjerljiva. Mislim da će postati jedna od onih kojoj ću se često u životu vraćati.
"Oduvijek sam govorio da su prijatelji životinja, neprijatelji zdravog razuma."
Bizarno, zabavno i zanimljivo. Zbirka kratkih priča "Tišina u osinjaku" od mene ima ocjenu 5+. "Ma gledala sam neku seriju sad prije nego san umrla", zacrvenila se. "Zanima me kako će se završiti." "Gospe ti Sinjske! nasmija se Basilije. "Imat ćeš u raju televizor i sve kanale pa ćeš sama viditi." "Jebate, pa taj raj zvuči isto ki zemlja, samo bolje." "Ae", zbunija se.
Oduševilo me sve - od stila pisanja, likova, pa do tema u pričama. Svaka priča je različita, ali svima im je bizarnost i apsurdnost zajednička i sjajno čine jednu zaokruženu cjelinu. U jednom trenutku dok sam čitala pomislila sam da je autor možda pod utjecajem droga dok ih je pisao jer su priče toliko maštovite, stvarnost je toliko iskrivljena u njima, ali mogla sam ih vizualizirati i zamisliti. A u par navrata i spominje droge: "Gledala je svijet u lice i nosila mu sretnu vijest. Možda su stvarno gljive? Ali dugo ih nije uzela. Možda predugo?"
Priče su duhovite i svevremene, apsurdne i bizarne, ali u svakoj postoji neka simbolika, neki smisao. A moj neki zaključak iz pročitanog je da se život lakše podnosi u odmaknutoj stvarnosti. Meni su se najviše svidjele priče Eltern, Fuckbuddy i Konji. "Družila se s najgorim likovima koji su već dobili bore, sjedine i bolove u leđima, ali nisu desetljećima mijenjali ni studentski status, ni svoje priče, a ni odjeću."
"Tako je kako je" je malo remek djelo na 11 stranica. Odlična priča!
"Nisan spremna." "Nitko nije. A tko te pita?" "Ne želin umrit." "Aj super, jer već si umrla, ne moš opet." "Jesi siguran da iden u raj? Znaš, svašta san ja sagrišila, jednon san ti..." "Sestro slatka!" Basilije šakon pokrija lice. "Nisan ti ja pop, nemoj mi se ispovidat, ako Boga znaš." "Ali triba bi znat." "Sve se zna, zapiše i evidentira, pa se zbroje punti, pa onda završiš di ti je misto. Ti imaš punte za raj i gotovo."
Imam osjećaj da je ova knjiga za čitatelje koji ne vole prisustvovati pričanju viceva, nego duhovitosti pronalaze u životnim neobičnim situacijama koje kao da se događaju u nekom glitchu.
Dugo se nisam naglas nasmijala čitajući bilo što, drago mi je da se to dogodilo na zbirci kratkih priča hrvatskog autora.