Trebalo mi je dugo da završim ovu knjigu - ne zato što je dosadna, daleko bilo, već naprosto jer mi je digitalno doba i zavisnost od dopamina proizvela stanje da mi pažnja traje kraće no u zlatne ribice. Ideju da uopšte čitam knjigu dobio sam pretražujući Google - upisao sam Fakultet za Medije i Komunikacije, na prvoj godini imao predmet „Globalna politika kroz film, umetnost i kulturu“, jedan od dva profesora Igor Štiks, te velim daj da vidim ko je taj čovek. I gle, vidim pisac. A izBosne. Ja, lokalpatriota, naravno da sam se odmah zainteresovao.
Već u prvom redovima, roman W me je udario tamo gde sam najmanje očekivao - u traumu izbjeglištva u predtinejdžersko doba. Ne toliko u samu traumu izbjeglištva doduše, već više u horor - u nedostatku bolje reči - povratka na svoje, a da si u međuvremenu postao stranac i da ti je to „tvoje“ takođe strano, novo, nepoznato, čudno.
Ostatak priče, triler o Walteru i Wladimiru, šezdesetosmoj, borbi, terorizmu, levici, sve je to proletelo kao najuspešniji trileri svetskih pisaca. I veoma je uzbudljivo. Posebno nama koji se još sećamo Jugoslavije.
No, mene je najviše pogodila ta okvirna priča čoveka koji se vraća u svoj grad i isti više nije njegov.
Živimo u svetu, a nigde nismo prispeli.
Jedina poteškoća u čitanju mi je bila činjenica da je Igor za glavnog junaka postavio neku verziju sebe, i mada u suštini u književnosti (a i filmu) obožavam takve meta-momente, na trenutke mi je bilo ne baš lako čitati knjigu u kojoj je glavni lik moj profesor, neko koga stvarno poznajem.
Apsolutna preporuka.