Nasilje nad ženama ne jenjava, reproduktivna ženska prava ponovno su ugrožena, djevojčicama kroz odgoj i obrazovanje šaljemo drugačije poruke nego dječacima, ukratko, patrijarhat je žilav. Stoga je pitanje ravnopravnog položaja žene u društvu i obrane njezinih prava vječno aktualno, čini se kao da ga svaka generacija žena mora ponovno izboriti, samo je pitanje jesu li mlade žene toga svjesne. Smrtni grijesi feminizma idealni su prilog tom osvještavanju. Pokazuje se ne samo da su eseji Slavenke Drakulić aktualni već i da se bez njih ne može ni početi misliti o feminizmu jučer, danas i sutra.
Slavenka Drakulić (1949–2026) was a Croatian journalist, novelist and essayist whose works on feminism, communism and post-communism have been translated into many languages.
In her fiction Drakulić has touched on a variety of topics, such as dealing with illness and fear of death in Holograms of fear; the destructive power of sexual desire in Marble skin; an unconventional relationship in The taste of a man; cruelty of war and rape victims in S. A Novel About the Balkans (made into a feature film As If I Am Not There, directed by Juanita Wilson); a fictionalized life of Frida Kahlo in Frida's bed. In her novel Optužena (English translation forthcoming), Drakulić writes about the not often addressed topic of child abuse by her own mother. In her novel Dora i Minotaur Drakulic writes about Dora Maar and her turbulent relationship to Pablo Picasso, and how it affected Dora's intellectual identity. In her last novel Mileva Einstein, teorija tuge she writes about Einstein's wife Mileva Maric. The novel is written from Mileva's point of view, especially describing how motherhood and financial and emotional dependence on Einstein took her away from science and professional life.
Drakulić has also published eight non-fiction books. Her main interests in non-fiction include the political and ideological situation in post-communist countries, war crimes, nationalism, feminist issues, illness, and the female body. In How We Survived Communism; Balkan Express; Café Europa she deals with everyday life in communist and post-communist countries. In 2021, Drakulic wrote a sequel to Café Europa, Café Europa Revisited: How to Survive Post-Communism. Drakulic wrote the history of communism through the perspective of animals in A Guided Tour Through the Museum of Communism. She explores evil in ordinary people and choices they make in They Would Never Hurt a Fly War Criminals On Trial In The Hague, about the people who committed crimes during the Croatian Homeland war. On the other side, in Flesh of her flesh (available in English only as an e-book) Drakulić writes about the ultimate good – people who decide to donate their own kidney to a person they have never met. Her first book, Deadly sins of feminism (1984) is available in Croatian only: Smrtni grijesi feminizma.
Drakulić was a contributing editor in The Nation (USA) and a freelance author whose essays have appeared in The New Republic, The New York Times Magazine and The New York Review Of Books. She contributed to Süddeutsche Zeitung (Germany), Internazionale (Italy), Dagens Nyheter (Sweden), The Guardian (UK), Eurozine and other newspapers and magazines.
Slavenka Drakulić is the recipient of the 2004 Leipzig Book-fair ”Award for European Understanding.” At the Gathering of International Writers in Prague in 2010 she was proclaimed as one of the most influential European writers of our time.
Kada je 1982. godine napisala esej „Sezona silovanja“ za časopis „Danas“ nije sve ostalo samo na šokantno istinitom tekstu: „Nekoliko godina nakon eseja Slavenke Drakulić, SOS telefonske linije pokrenute su u Zagrebu (1988.), Ljubljani (1989.) i Beogradu (1990.).“ Pokrenulo se nešto oko ženske bitnosti, a danas gledajući rekla bih da smo i to unazadili. Pomicala je granice od kada je krenula s pisanjem i ide joj takva vrsta stvaralaštva od ruke i dan danas. Hvala joj na tome!
britka, provokativna, duhovita, knjiga za sva vremena (dugo će još trebati da položaj žene dođe na svoje pravo mjesto) i za sve koji su spremni suočiti se sa svojim predrasudama i ustaljenim društvenim konvencijama. negdje te zareže, negdje opeče, negdje nasmije, u svakom slučaju potakne da se pospremiš iznutra. jedna od onih kojima ću se vraćati svakih toliko, makar po članak-dva, čisto da ne dopustim da mi se voda zamuti. hvala, bara❤️
Drugo izdanje tekstova Slavenke Drakulić koji su svojedobno bili objavljivani u Vjesniku, Poletu, Startu i drugim danas već zaboravljenim novinama 80-tih, dok je dio tekstova novijeg datuma i objavljivani su 2015.-2019. u Jutarnjem listu. Kontinuitet tematike pokazuje da ponovno objavljivanje ovih tekstova nije nimalo promašeno, na žalost. Slavenka Drakulić piše o svemu onome o čemu bismo trebali biti svjesni svakog dana, a naročito ukazuje na to kako se jednom stečena prava moraju i dalje braniti. U tom smislu, osobito je znakovit tekst "Kako su žene preživjele postkomunizam (i nisu mu se smijale)", u kojem ukazuje na ulogu autoritarnog mentaliteta u društvu.
Sjajno je iskustvo čitati Slavenku Drakulić, i tim mi teže pada što više nećemo moći čitati njezine nove tekstove :-(
Iako je i dalje prisutan onaj fini umjetnički pečat kako to samo Slavenka zna, bilo mi je previše dokumentarno (svjesna sam da se radi o esejima). Ništa to ne umanjuje moje poštovanje prema liku i djelima ove autorice.
Iako su ovi tekstovi nastajali krajem sedamdesetih i ja osamdesetih godina prošlog stoljeća, šokantno su aktualni i danas. Slavenkina britkost, inteligencija, hrabrost i znanje uočljivi su u svakom članku, baš kao i neumorna feministička borba.
Depresivno je koliko je ova knjiga još uvijek relevantna! Prvi esej je iz 1979. i izgleda da ženama nema spasa, danas dok se feministice dijele i svađaju, tradicionalizam i konzervativizam cvatu i postaju sve opasniji i sve dominantniji ....
Odlična knjiga! Slavenka Drakulić zaista vješto i pametno piše te je najveći užitak smijati se njenim lukavo upakiranim komičnim opaskama. Svaki je članak vrhunski (barem meni koja nisam čitala mnogo ovakvih članaka), sa konkretnom misli, argumentima i izrazima. Prikaz novinarstva, strukturirane analize te vještog i upečatljivog prijenosa poante na koje se svi možemo ugledati. Same teme i glavne misli članaka osvajaju. Oduševljena sam ovom knjigom gdje su odlično artikulirani razni problemi žena u društvu, proučeni mnogi uz njih vezani fenomeni i prokomentirane konkretne situacije koje ih prikazuju (makar bile 80-ih).
Pročitala sam drugo prošireno izdanje iz 2020. godine. Edukativno, humoristično, sarkastično, britko, inteligentno i razumljivo. Zbirka eseja, započinje tekstom iz 1979. i završava tekstom iz 2019. godine. Aktualno i danas, što je žalosno. Pronicljiva analiza patrijarhata i jugoslavenskog, socijalističkog te hrvatskog društva. Poredba jugoslavenske feminističke scene sa socijalističkom.
„Seksizam se može suzbiti samo konkretnim svakodnevnim ponašanjem i djelovanjem na svim područjima.“
Slavenka Drakulić je umrla prošli mjesec. Tu je pao i plan da svaki mjesec čitam po neku njezinu knjigu, a za srpanj sam odabrala ovaj klasik. Najgora stvar s ovim esejima i osvrtima je ta da je sve to i dalje aktualno. Žene nisu bile ravnopravne osamdesetih, nisu ni danas. Branile smo pravo na abortus prije dvadeset godina, branimo i danas. Muževi su ubijali žene desetljećima, ubijaju i ovih dana, svakodnevno.
Drakulić piše sjajno i svaka rečenica ima težinu. Nije ljetno štivo, ali je štivo za sve uzraste!
,,Zlatno je pravilo ženske povijesti da prava žena nikada nisu osvojena zauvijek. Žene ih mogu osigurati jedino upornom i stalnom borbom, inače im jednostavno bivaju oduzeta. Dovoljno je sjetiti se Poljske. Međutim, da bi se uopće borile, žene prije svega moraju biti svjesne da je pravo na izbor njihovo pravo i da je u njihovom interesu da ga brane."
Sjajna! Sjajni tekstovi. Drago mi je čitati feminističke tekstove s kojima se mogu poistovijetiti. Nevjerojatno koliko su i dalje danas aktualne teme koje su bile u žiži osamdesetih.