Ivana Vranjić rođena je jednog listopada 1975. godine u Šibeniku. Osnovnu i srednju školu završava u rodnom gradu. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Prvu knjigu, zbirku suvremene poezije „Anđeli od žice“ objavila je 2018. godine, a 2021. iz tiska izlazi njezina druga knjiga, roman „Oblačna“ za koji kaže da nije ljubavni roman nego roman o ljubavi i navici.
Svoju poeziju, kratke priče i eseje uglavnom objavljuje na društvenim mrežama. Vodi radionice kreativnog pisanja, piše kolumne i majka je troje djece.
Sve knjige mogu se naručiti izravno na Facebooku ili na Instagram profilu.
Malo prepoznavanja u tuđim stihovima, tuđim osjećajima, tuđim situacijama koje su i moje... Rado zalutam u stihove, ovaj put slobodne forme, jednostavne, jasne, glasne i osobne. Rado doživim svijet i prirodu kroz tuđe oči. Rado se i pronađem, rado razumijem, rado iščitavajući stihove tuđeg života koji donose kraj i početak, ljubav i završetak iste, koji govore o svima nama i iskreno znaju pecnuti o ono što ne želimo vidjeti, želim osjetiti. Stih nas osvijesti, podsjeti, ne bira...
„... Čudno je kako vidim svijet? Što fali čudima? Svijetu fali čudnih.“
Ivana Vranjić autorica zbirke pjesama Anđeli od žice (2018.) koja piše u zbirci "Nisam vam ja nikakva pjesnikinja, tek tu i tamo napišem koji stih", ispisala je puno stihova. 🙂
"nešto izvan mene i od mene veće pretočilo se na papir"
Nešto se definitivno pretočilo.
Nešto - Život Nešto - Gubitak Nešto - Ljubav Nešto - Razočaranost Nešto - Tuga Nešto - Sreća Nešto - Prihvaćanje Nešto - Pomoć Nešto - Rast Nešto - Razvoj Nešto - Vjera Nešto - Čežnja Nešto...
Koliko Ivane ima u svim tim stihovima, vjerujem da ima, ali ima i mene i vas.
Ivana nedavno si napisala na profilu nešto u stilu prije faksa si pisala sranja. Na faksu si naučila više o književnosti, i nastavila pisati sranja (ne misli se na pisanje/riječi). Svidjela mi se ta iskrenost 🙂. Iskrenost nazvati stvari koje doživljavamo, koje nas okružuju kakvima jesu, bez uljepšavanja (izbor tema, situacija). Zato mogu za zbirku reći da je Iskrena (glas umjesto drugih).
Puno mi se pjesama, riječi i rečenica sviđa, izdvajam ih par. 😊
"biti osuđen na milost i nemilost ljudima- ima li gore kazne"
"ni sa kim se ne zadržavam predugo, ukidam im pravo da me opet izdaju"
"putovat ću u sebe ne znam kad ću se vratiti, ne čekaj me, potrajat će..."
"Moraš naučiti izgovarati riječi hvala, sutra ću, ne mogu, neću, vjerujem i odjebi...a ne ih samo znati u teoriji"
u kratkoj tišini stojm na bini kao u prekratkoj haljini. večer je poeta. večeras sam poetesa. iako bih radije da sam vojnik.
moje zatišje čudi gomilu: scenski trik? sporedan sam ženski lik. stojim i šutim. nisam li jedna od njih? radije bih bila vojnik.
pripremam se da izgovorim srce svoje nikog nema da ga brani, svi će samo stajati po strani.
u toj bezličnosti tjelesa i tereta briga što su ih sa sobom ponijeli, ja, šuteća poetesa - izazivam nelagodu, moja prisutnost ima naličje gordosti. izgledam kao sretan čovjek. vrijeme je da čuju pjesmu. nikad ja neću biti jedna od njih. ja sam vojnik.”
introspektivna je ovo zbirka poezije koja odiše emocijama i jednostavnošću. u Anđelima od žice pronaći ćete mnoštvo misaonih pa i ljubavnih pjesama, slobodne forme, minimalistički ukrašenih metaforama i simbolima, od kojih su mi bili najdraži motivi prirode. čitajući pjesme, za koje sama autorica tvrdi da su “prije zapisi nego pjesme, njeni otpisi”, uronit ćete u autoričino more osjećaja i refleksija i tamo pronaći - sebe. poezija je to koja govori o životnim situacijama poput krajeva i novih početaka, ranjavanja i iscjeljivanja, čežnji i cijelom paletom intenzivnih emocija te različitim životnim iskustvima. opipljivost i stvarnost glavna je odlika ove zbirke.
Ivana Vranjić profesorica je hrvatskog jezika i književnosti, a preferira se predstaviti jednostavno kroz lijepu rečenicu: “ja sam za mir u svijetu i ljubav u džepovima”. autorica se u predgovoru pita i je li bogohulno tražiti od ljudi da vrijeme posvete čitanju, u vremenu u kojem nitko nema vremena, u kojem ni čitanje ni knjige nisu u modi. nije, smatram da naročito uz poeziju postajemo bolji ljudi, čitajući koju razvijamo ono najljepše u sebi - razumijevanje sebe i svijeta te suosjećanje. drago mi je da autorica, kako sama piše u predgovoru, nije odustala od svoje knjige, svoje zbirke pjesama, već održala obećanje i znala čekati. čitajte 𝐴𝑛đ𝑒𝑙𝑒 𝑜𝑑 𝑧̌𝑖𝑐𝑒. 🪽✨
U autoričinim ćemo se pjesmama smijati, tugovati, osjećati nepravdu i nemoć, osjećati melankoliju, no i nalet nade i vjere u bolje sutra. Valja istaknuti i upečatljiv predgovor koji daje naslutiti želju autorice da se njeno literarno stvaralaštvo svidi čitateljskoj publici te da publika u pjesmama prepozna tračak nade, spoznaje kako su Ivanini stihovi lijek za prepolovljenu dušu i srce. Napomenimo i kako je naslov zbirke zanimljiv i metaforičan; nakon čitanja zbirke, mogli bismo protumačiti kako je anđeo od žice čovjek sklon mijenjaju, prilagođavanju raznim situacijama koje će premostiti i preživjeti zbog sposobnosti preživljavanja.