Ponekad, kćeri moja, najviše lažemo baš one koje najviše volimo. Mila moja, život je čudo! Neprestano nas iznenađuje i stavlja pred razna iskušenja. Prihvati sve ono što ne možeš da promeniš i promeni sve ono što možeš. Ja sam odlučila da tako učinim... Na prvi pogled, Katarina Safran je oličenje uspeha. Njeno ime je sinonim za veštinu, stručnost i neumornu posvećenost medicinskom pozivu i kardiohirurgiji. Njen um je besprekoran, a ruke sigurne u operacionoj sali. Udata za uspešnog francuskog biznismena, Katarina živi život iz snova u luksuznom penthausu u centru Čikaga. Noćni let na relaciji Čikago–Beograd, međutim, zauvek će promeniti sve. Ta sudbinska noć uzdrmaće temelje Katarininog postojanja i navesti je na to da preispita celokupan dotadašnji život. U tom ključnom trenutku shvatiće da je, težeći ka boljem, zapostavila neke od najvažnijih stvari u životu. Uključujući i sopstvenu sreću. U svom rodnom selu Nakučani, u podnožju planine Cer, pokušaće ponovo da je nađe… Novi roman Jelene Bačić Alimpić Poslednji sati otkriva nam dirljivu, na trenutke bolnu istinu da su možda najznačajniji trenuci u našem životu oni koji nas primoravaju da se suočimo sa sopstvenim demonima, željama i izazovima. Ova priča o hrabrosti i potrazi za istinskim smislom života ostaće vam urezana u pamćenje kao inspiracija da nikada ne odustanete od potrage za suštinom u vremenu koje vam je dato.
Jelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Novom Sadu, Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu, na katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Radila je kao novinar i autor dokumentarnih TV emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad, u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu Color press group. Od 2002. godine radi kao urednik i novinar na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogih nagrada za televizijsko stvaralaštvo. Živi u Novom Sadu, udata je i majka dvoje dece, Marka i Dunje. "Ringišpil" je njen prvi roman.
Nek neko javi Šondi Rajms da su joj pobegle dve-tri epizode Uvoda u anatomiju
Ovo je Kolin Huver na steroidima, ali me je bar Jelena, za razliku od Kolin Huver koja me ume iznervirati, dobrano nasmejala sa svojom ludačkom fabulom
Ova knjiga je vrhunac treša i za to dobija zvezdicu više!
Možda bih nekako i podnela ove poduže a siromašne, plitke i neukusne dijaloge da sam u ranom pubertetu iliti osnovac. Što se same teme tiče, simpatična, emotivna priča za koju sam imala, mogu reći, visoka očekivanja od kojih je svako palo u vodu usled otprilike pedeset započetih zapleta, a jedva jednog raspleta, razvlačenja i odugovlačenja od suštine priče. Prvih i poslednjih petnaestak stranica me je odvratilo od potpunog razočaranja.
Mislim da poslije ove - više neću čitati Jelenine knjige. Ovo je zastiđe danje. Kakvi dijalozi, kakve tepalice, silovanje bliskosti, ljubav života na drugo viđenje, milion prilika za zaplet...ono trt. Najgora njena knjiga a privuklo me je uvođenje u temu kroz avio nesreću/spašavanje, samo to (na kraju ni to nije opisano). Nula obojena u jednu zvjezdicu.
Zbrzana, sa nerealno brzim razvojem dogadjaja, sa dijalozima na koje se svi nekako sa pravom žale jer mi je teško da zamislim da neko koristi takve sklopove reči i rečenica kada se obraća drugima... pogotovo ne u 20v. u kome je radnja smeštena. Prijalo mi je nešto ovako "lagano" nakon knjige koju sam završila pre neki dan, ali definitivno je JBA napisala bolje knjige na početku svoje karijere... ili sam ja možda prerasla njen stil...
"Ponekad, kćeri moja, najviše lažemo baš one koje najviše volimo."
Na prvi pogled, Katarina Safran ima sve. Vrhunski kardiohirurg, udata za uspešnog francuskog biznismena, Katarina živi život iz snova u luksuznom penthausu u centru Čikaga. Reklo bi se da živi svoju bajku, ali duboko u sebi ona nije srećna. Zasluge za svaki svoj uspeh duguje svojoj majci Zorki koja je učinila sve da je izvede na pravi put. Ona je od onih majki koje su spremne da se nesebično žrtvuju za život svog deteta. Nikada nije zaboravila miris detinjstva, majčinog toplog glasa i nežnih zagrljaja, trenutak kada je otišla iz svojih rodnih Nakučana, sela u podnožju planine Cer. Tako se i u njoj svakim novim danom budi želja za majčinstvom, dok je njen suprug upravo taj koji smatra da im dete nije potrebno. Tada sve više shvata da je, težeći ka boljem, zapostavila neke od najvažnijih stvari u životu. Uključujući i sopstvenu sreću. Zato, odlučuje da napusti sve i još jednom poseti rodnu grudu, ni ne sluteći da će u toplini zavičaja saznati istinu koja će joj zauvek promeniti život.
"Mila moja, život je čudo! Neprestano nas iznenađuje i stavlja pred razna iskušenja. Prihvati sve ono što ne možeš da promeniš i promeni sve ono što možeš. Ja sam odlučila da tako učinim..."
Emotivna priča o odnosu majke i ćerke, kao i o ženi koja pronalazi snagu da izađe iz nefunkcionalnog braka, okrene novi list i pronađe pravu ljubav. Roman je napisan u Jeleninom prepoznatljivom stilu, sa mnogo emocija. I, ne, nije u pitanju isprazna patetika, već istinske emocije. Roman je pitak, čita se u jednom dahu. Ponovo možemo da uživamo u opisima naše prelepe Vojvodine o kojoj Jelena tako lepo piše.
Ukoliko se preispitujete da li ste na pravom putu, onda je ovaj roman baš za vas. Jer ovo je roman koji će vas naterati da razmislite o svom životu. Da li se vredi žrtvovati i da li vredi trpeti život koji vas nije dostojan? Ili pak sve prekinuti i krenuti hrabro napred? To je pitanje zbog koga svako od nas mora da se zagleda duboko u sebe, i prizna najpre sebi neke stvari kako bi došao do odgovora.
Katarina Safran, poreklom iz malog sela Nakučani, u podnožju planice Cer, je poznati kardiohirurg. Studirala je u Francuskoj i dobila posao u poznatoj bolnici u Americi. U toku studija upoznala je Martina, za koga se i udala. Prilikom sklapanja braka Martin joj je jasno dao do znanja da ne želi decu. Tada nije razmišljala o potomstvu jer je bila zaljubljena i pristala je na njegove uslove. Ali, kako se Katarina bližila četrdesetoj godini, njen biološki sat je lagano otkucavao. Iako Katarina deluje srećna i zadovoljna svojim životom, ipak je sve to prividno. Jer, njena žudnja za domom i majkom Zorkom će prouzrokovati niz događaja koji će je naterati da razmisli da li želi da ostane u braku sa Martinom bez svog potomstva.
Jedan let na relaciji Čikago-Beograd će se završiti kobno za neke likove, ali će za našu Katarinu biti prekretnica u životu.
Prateći prošlost i sadašnjost, Kosaru,Zorkinu majku i Zorku i Katarinu , Jelena će nas dovesti do same ivice ponora.
" Ponekad, kćeri moja, najviše lažemo baš one koje najviše volimo."
Generalno, volim Jelenine knjige jer se uz njih opustim, isplačem kao čovek i nastavim dalje. U ovoj knjizi nisam plakala. "Poslednji sati" je knjiga pre svega o ljubavi, požrtvovanju, prijateljstvu i porodici. O teškom životu i predrasudama. Ova knjiga je nekako išla u drugom pravcu i taman kad sam htela da zamerim kako jedan deo nije dovršila do kraja, ipak me je Jelena pretekla i objasnila. Pomislila sam da je i kraj zbrzan, ali sad kad sedim i razmišljam o njemu, ja ne bih znala kako bih ga drugačije završila. Da je išla naširoko da objašnjava, možda bi mi bilo predugačko. Ovako, bilo mi je potaman.
Stil pisanja i opisi su standardni za Jelenu, vidi se da je i ovde potkovana istorijskim činjenicama i drago mi je što je na kraju romana napisala da je kapetan Cicvarić zaista realan lik.
Ja predsrasuda protiv Jelene nemam i znam da ima vas koji volite da čitate njene romane, i zato čitajte ovu knjigu i javite utiske. Evo vam 💛
"Kato moja, oči moje, Kad ovo budeš čitala, ja više neću biti pored tebe. Neću moći da te zagrlim i da ti oteram loše snove. A jedino što sam želela bilo je da ti dobre snove sačuvam i tebe zaštitim od svakog zla. Svet je satkan od laži i dužnost je svakog roditelja da svoje dete zaštiti tako što će mu uvek reći istinu. U najboljoj nameri, ponekad, kćeri moja, najviše lažemo baš one koje najviše volimo. A Bog mi je svedok da sam te volela više od svega."
Žao mi je što ću ovo napisati ali ovo mi je do sada njena najlošija knjiga koju sam pročitala. Dala sam tri zvezdice iz poštovanja. Ovde mi je falilo bar još 100-150 stranica teksta, dubine, priče iz prošlosti, nešto više o samim likovima i njihovim životima koje vode. Nekako mi se sve događalo kao da je mahala čarobnim štapićem. Takođe mi je knjiga sama po sebi ispala prilično patetična. Nadam se da će neki sledeći naslov ostaviti bolji utisak.
Pročitala sam dosta negativnih komentara vezano za ovu knjigu, ali meni je bila sasvin ok.
Pratimo život doktorice Katarine Safran , načelnice odjela kardiohirurgije jedne bolnice u Čikagu, koja naizgled ima sve što želi. Međutim, kako se Katarina približava četrdesetoj godini shvata da se ostvarila na svim poljima, osim kao majka te postaje svjesna da ima veliku želju da postane i to. Nažalost, ne nailazi na razumijevanje od strane svog supruga Martina , te ona postaje svjesna da se njihovi putevi tu rastaju. Da bi dobro razmislila o svemu odluči uzeti odsustvo s posla te podsjetiti svoju rodnu Srbiju, selo Nakučane te majku Zorku sa kojom i dalje ostvaruju kontakt jednom mjesečno putem pisama. Doktorica ni ne sluti da će ju noćni let prema Beogradu zauvijek promijeniti te navesti da preispita svoj cijeli život. . .
Dopala mi se priča. Poželela sam da knjiga traje malo duže. U sebi sam je hvalila kako nema onih rečenica, tipa, posle dva susreta znao je da je ona žena njegovog života, možeš li mi obećati da ćeš me voleti do kraja života, zauvek ću te voleti... itd, ali ipak je toga bilo... Nema veze i sa tim je priča bila zanimljiva. Novina je što je bilo lepog humora, baš sam se slatko ismejala. Mogla bi neku knjigu u tom stilu da napiše, ne ide joj loše.
Iako me je sa poslednjom koju je napisala, definitivno odbila od čitanja njenih knjiga, želela sam joj dati još jednu šansu. Žali Bože para, a još gore, vremena. Knjiga je španska sapunica. Totalno bezveze priča, prazni dijalozi sa "draga, srećo, najdraža" itd.