Četiristo pedesetak kilometara nizbrdo od Poskokove Drage nalazi se beli Zagreb grad. A u njemu Tomislav Poskok, najbogatiji čovek u zemlji, čije prezime stoji iznad ulaza stotina prodavnica, vlasnik mlekara, mesara, klaonica, točionica vode i beskrajnih hektara poljoprivrednih dobara. Za razliku od ruralne rodbine, ovaj Poskok je evoluirao i u materijalnom i u društvenom smislu, i izgradio tajkunsko carstvo umreženo s najvišim političkim, crkvenim i ekonomskim instancama u državi. Ali kada Tomislav sa svojom suprugom strada u sumnjivoj eksploziji broda, cela imperija Poskokovih ostaje na njihovom šeprtljastom sinu Zdeslavu, tipičnom detetu lokalnog balkanskog tajkuna. Zdeslav je oduvek imao samo jednu ambiciju, a to je hiljadu zgodnih manekenki i pevaljki za jedan dan! A sada mora da se bori sa čitavom spregom politike, tabloida, kriminala i kardinala ako želi da spase carstvo koje je nasledio i razreši misteriju pogibije svojih roditelja. U tome mu pomaže grupa čudnovatih likova, osobenjaka kojima možda sve drugo fali, ali im je zato srce na pravom mestu. „Veličanstveni Poskokovi je roman u kojem autor vješto isprepliće elemente trilera, socijalnog romana, komedije i ljubavnog zapleta… To je nedvojbeno Tomićev najzreliji prozni ispis u kojem ironizira i do apsurda razotkriva tamnu stranu društvene zbilje i predatorske mentalitete koji su je iznjedrili. I sve to garnirano je iskričavim humorom i ironijom koji će čitatelju olakšati put kroz taj urbani ’gustiš’.“ – Marina Vujčić
A native of Split, Ante Tomić begin to write as a reporter for local daily newspaper Slobodna Dalmacija. His articles showed great literary talent that would manifest in his 2000 debut novel Što je muškarac bez brkova. Three years later he wrote novel Ništa nas ne smije iznenaditi, describing the life of recruits in Yugoslav People's Army. Both novels are adapted to screen.
Ante Tomić now writes for Jutarnji list. In 2004 he travelled across USA in order to cover presidential campaign by talking to "ordinary" people.
U opisu piše da je roman Veličanstveni Poskokovi kulminacija svega što je Tomić dosad napisao, pa sam ostao malo razočaran kada sam shvatio da je ovo standardni Tomić. Jedino su likovi na bitnijim društvenim pozicijama nego oni u prethodnim romanima. Tomićevi romani se čitaju sa suzom u oku i smješkom na licu, jer on vjerovatno najbolje od ikoga ulazi u srž žitelja ovog našeg podneblja, a također i odlično secira naše društvo u cjelini. U svakom liku možete prepoznati nekog poznatog lika s društveno političke scene ili barem nekoga s ulice. Tomić je majstor jer uspjeva neke te šupke prikazati dovoljno čovječnima da želiš čitati o njima, a natjera te i da strahuješ da im se nešto loše ne dogodi.
Na neke stvari sam se glasno nasmijao, ne zato što su smiješne same po sebi, nego zato što Tomić pokazuje koliko su apsurdne.
I sve je pet do samog kraja koji mi je previše hollywoodski, što je veliki minus jer razbija zanimljivu dramu i konflikte među likovima koji su se trebali razriještiti realistično. Tada bi ovo svakako bio najzreliji Tomićev roman do sad.
Ovako ne mogu dati više od četvorke.
Evo jednog kratkog isječka:
Posjed su, sa stupova na ogradi, čuvala dva betonska lava, upravo kao i onaj preko puta i onaj pokraj njega. Kuštravih velikih mačaka u blatnjavom je predgrađu, čini se, bilo više nego u Keniji. Svi su imali lavove, osim jednog susjeda ekscentrika, koji je s lijeve strane kapije uspravio betonsku Majku Božju, a s desne dupina.
Ante postaje jedan od mojih omiljenih domaćih pisaca, od šale do kritike, istinski uživam u svakom njegovom djelu! 5⭐️ za ovo veličanstveno djelo i zapravo, Poskoke na djelu 🐍!
Naivno ocekivah nastavak dogodovstina likova iz “Poskokove Drage” koji su me odusevili pre mesec dana, no medjutim - ova knjiga (iako junaci dele isto prezime sa predjasnjim likovima) je nesto sasvim drugo no podjednako zanimljivo i citljivo stivo. Opet kazem - Ante Tomic je genijalac :)
Ante Tomić je, za mene, jedan od najboljih domaćih pisaca. A u žanru domaćeg humorističnog romana i najbolji. 'Veličanstveni Poskokovi', njegov najnoviji roman, još je jedno uistinu veličanstveno duhovito djelo, koje vrvi urnebesnim scenama, duhovitim dijalozima i nadasve živopisnim likovima, koji kao da su na stranice romana ušli iz našeg neposrednog susjedstva.
Odmah ću spomenuti da ovi Poskokovi, iako s onima iz Poskokove Drage dijele prezime i potiču iz istog sela (i dijele ljubav nadijevanja vlastitih imena prema slavnim kraljevima i kneževima iz hrvatske povijesti), s ovim potonjima nemaju baš nikakve veze. Ovo nije nastavak 'Čuda u Poskokovoj Dragi', ovo je jedan potpuno novi roman, s potpuno novim Poskocima, u jednakoj mjeri duhovit i zabavan, ali na potpuno drugačiji način.
Kako kaže sam Tomić, ovaj je roman rezultat njegovog novinarskog iskustva, a njime je želio srušiti stereotipe o bogatstvu, odnosno izbjeći "zapadanje u predrasudu da je siromaštvo plemenito a bogatstvo ljudski bezvrijedno", što ćete i sami vidjeti u opisima i karakterizaciji likova iz ovog romana. Likovi su, kao što sam spomenula, vrlo živopisni, i također vrlo realistični - gotovo kao da bismo bilo kojeg od njih mogli sresti ako samo malo pogledamo uokolo. Situacije i događaji opisani u ovom romanu u svojoj su biti uistinu, unatoč svim maštovitim i duhovito smišljenim fikcijskim elementima, vjerna preslika našeg društva. Sve ono dobro i sve ono loše, te sve ono očigledno, kao i sve ono za što ne znamo, ali što možda, više ili manje točno, možemo naslutiti da se odigrava 'iza kulisa' (ili, kao u ovom romanu, u tajnom 'zahodskom' skrovištu ispod glavnog zagrebačkog trga), utkano je u radnju ovog romana i začinjeno s popriličnom dozom sarkazma, humora i satire. A roman također sadrži i sasvim dovoljno iznenadnih zaokreta u radnji da ona ostane cijelo vrijeme napeta i zapravo neprestano 'poziva' na čitanje.
Na pitanje kako to da je napisao ovakav roman, Tomić je odgovorio kako misli da "je došlo pravo vrijeme za njega". Ne mogu se više složiti! Tajming je naprosto izvrstan, u ovo vrijeme recesije i post-recesije, sa svime što se događa u našem društvu i oko njega, ovaj satirični i pametno duhoviti roman stigao je u pravi čas - da nas osvježi, nasmije, podigne nam moral i da nam ostavi dovoljno materijala na čiji spomen ćemo se cerekati u mnogim danima koji dolaze, ma koliko crni nam se činili.
Jako volim kako Tomić piše, pa sam i ovaj roman pročitala čim mi se našao u rukama. Njegov stil je tečan i zabavan, i poput Brešana (i oca i sina) navuče nas smijehom, a onda zabije nož u srce okrutnom realnošću koja leži iza tog humora. Tog okreta ovdje nema, a kraj je predvidljiv . Također, roman se nastavlja na Čudo u Poskokovoj Dragi, ne pričom i likovima, već karakterizacijom i podrijetlom likova (koji su plošniji nego inače). Iako sam nabrojala niz nedostataka opći dojam o romanu je dobar (zabavan i brz za čitanje) i žao mi je što Tomić ne objavljuje više knjiga.
Eh. Tomić se po meni malo zeznuo što je išao širiti Poskok Extended Universe - mislim svaka čast na ambiciji i ideji, ali sam naslov neminovno priziva usporedbu s Poskokovom Dragom, a ovo je dosta drugačiji tip knjige. I dalje satira, i dalje onako Tomićevski prenaglašena i campy, ali kao da joj fali nešto optimizma, topline i dopadljivosti koja krasi Poskokovu Dragu. Stoga mislim da je dosta čitatelja (uključujući i mene) bilo pomalo razočarano finalnim proizvodom. Meni osobno su uz to dosta smetala neka karikiranja pri karakterizaciji sporednih likova, a o odnosu protagonista i Koraljke što manje kažem, to bolje. Ali ako ništa drugo, brzo se i lako čita, a Tomić ima dovoljno snažan autorski glas da mi je recenzija izašla iz glave uobličena u ritmu njegove proze, tako da nije ni to loše, kad se sve uzme.
Želela sam pročitati "Čudo u Poskokovoj Dragi", jer čuh da je izvanredan humoristički roman...a baš mi je to bilo potrebno nakon što dovedoh Uliksa do poslednje strane. Ali avaj, u gradskoj biblioteci je nema...pa uzeh ovu... Pročitala sam je u danu, ali ne mogu reći da mi se dopala. Sve što pisac veli je tačno, veoma verno prikazuje sliku današnjeg društva, moćnike koji upravljaju državom "iz mraka", poremećeni sistem vrednosti itd. Jednostavno nije štivo po mom ukusu. I dalje želim pročitati "Čudo u Poskokovij Dragi". Nadam se da će ostaviti bolji utisak :)
Ne spada u vrhunac Tomićeva opusa, nakon Čuda u poskokovoj dragi definitivno je razočarenje. Ali knjiga je pitka, čita se bez problema i zanimljiva je. Jednom kad sam se ufurao u camp poetiku knjiga je samo proletjela. Na kraju sam zadovoljn knjigom i ako nije smješna.
Za razliku od ostalih Tomićevih knjiga, ova je imala malo manju dozu humora nego inače. No, usprkos tome i dalje oduševljava sa radnjom, likovima i ubacivanjem sarkazma i realne stvarnosti. Čita se kao i svaka njegova knjiga u jednom dahu i sa užitkom. Svakako preporučujem.
Evo, pročitah nastavak koji to zapravo nije. :D Jesu Poskoci ali onaj "emancipovani" deo familije, gradski momci i đevojke. Zanimljivo i zabavno štivo koje možda nije tako urnebesno smešno kao "Čudo u Poskokovoj Dragi" ali podjednako drži pažnju i ima svoje kikoćem-se-nekontrolisano momente. Pored toga ovde se više ističe Tomićev cinični i oštroumni pogled na realnu svakodnevnicu 21 veka, njene uzvišene i niske krajnosti, likove koji su pravi vašar taštine i one koji to nikad ne bi želeli biti ali im prednosti takvog života ne bi škodile. Mislim, niko nije savršen! Ono što mi se najviše dopada je njegova sklonost da stvara jake, moćne ženske likove koji vam se odmah dopadnu svojim duhom i karakterom, up-yours, ja sve mogu izdurat' stavom i koje predstavljaju svojevrstan uzor. Jedva čekam da mi padne šaka neka druga, sledeća knjiga!
Radeći neko vrijeme u okruženju “Poskokovih”, čitao sam knjigu kao roman s ključem. Znam što Tomić pokušava opisati i drago mi je da je ova knjiga napisana prije nego se Mordor raspao, pogotovo zato jer se stvarno rasplet još (2019.) ne nazire. Tomić nevjerojatnom preciznošću secira junake našeg podneblja, provlačeći ih kroz situacije iz sapunica ali i dostojne naše svakodnevnice. Naravno da mi je već u prvoj trećini bilo jasno što će se desiti na zadnjim stranicama, ali sam dopustio da me izvrsna priča vodi prema klimaksu. Da je James Bond u pitanju, od romana bi nastao jedan od njegovih uspješnijih filmova, a ovako se može snimiti solidan film B-produkcije. No, knjiga je sasvim A-produkcija i pruža dobar uvid u “rodijački” način vođenja politike i poslovanja u nas, za kojeg se možemo samo nadati da nestaje.
Nije ovo nikakvo čudo od knjige, zapravo je dosta predvidljiva, no svejedno sam uživala čitajući. Dala bih joj 4.5. Zabavna i duhovita. Tomić je majstor.
E vrag je taj Tomić! Baš je fino zapetljao i zamuljao ovu priču. Jasno da skužiš tko je Poskok i nekako ti nije drago da te natjerao da ga gledaš kao pozitivca, ali cijelo vrijeme dok čitaš pronalaziš i štiklece u kojima prepoznaješ razne poznate face, estradnjake, poduzetnike i kojekakve celebrityje... Puno, puno referenci na poznate događaje i znane nam situacije, a kad na kraju skužiš i tko je Meter ostaneš se smješkati i zavrtiti glavom mrmljajući si u brk "E vrag je taj Tomić!"
Plan mi je bio posuditi Čudo u poskokovoj grabi, no knjižničarka mi je dala krivu knjigu a to sam uočila tek kasnije. Tako da sam umjesto u očekivanom ruralnom završila u urbanoj mafiji.
"Mogao je, istina, skuhati i kavu, ali to je rijetko i nevoljko činio ako nije bilo žene da zakuha vodu u džezvi. Mimo toga, imao je, kažu, dobar pršut, a ako je pršut dobar, druga ti hrana i ne treba."
Pitko i lagano štivo. Ako tražite neki roman za razbibrigu sa holivudskim triler scenarijem onda su "Veličanstveni Poskokovi" pravi odabir. Ja sam ipak tražio nešto drugo pa nisam pretjerano oduševljen.
Delo koje bi se fenomenalno uklopilo u filmski ili serijski scenario. Uzbudljiva priča koja uz dosta plot twistova ipak ne uspeva da uđe u dublju razradu motiva. Međutim, to ne umanjuje duh i zabavu koju ova knjiga neguje.
Raniji roman Čudo u Poskokovoj Dragi mi je bolji, humorističniji. Ovaj roman više je usmjeren da na ironičan način prikaže hrvatsku političku stvarnost.
Čitala sam ovu knjigu čim je objavljena, pre 5 godina. Ali Tomića mogu (i volim) da čitam po nekoliko puta, pa sam sad poželela opet. U njegovom je prepoznatljivom stilu, duhovita, povremeno groteskna ali pitka i uzbudljiva. Ja jednostavno volim sve što Tomić napiše. Prepoznajem i osećam.