"Beskućnik" je duboko emotivan autobiografski roman autora Namika Kabilа, koji postavlja suštinsko pitanje - koje to mesto zaista možemo nazvati svojim domom? Kroz priču o Trebinju i drugim gradovima, autor istražuje univerzalnost i intimnost pojma dom. Iako su sećanja fluidna i vremenom postaju i nejasna, u Kabilovom pripovedanju se ocrtavaju njegove najvažnije životne međe: ljubav, porodica, apsurdnost rata, dramatične selidbe, prijateljstva, rastanci, tragični gubici ... Autorova trebinjska kuća prerasta u pozornicu na kojoj se odigrava film o životu koji je zauvek prošao.
Namik Kabil majstorski prepliće nostalgične i nežne tonove sa bolnim i tužnim nijansama, stvarajući jedinstvenu povest o traganju za domom u svetu koji se neprekidno kreće i menja. "Beskućnik" je snažna refleksija o identitetu, pripadnosti i prolaznosti života. ________ Namik Kabil je rođen u Bosni, a odrastao u Hercegovini. U Los Angelesu je studirao filmsku produkciju, te bio član pozorišne trupe The Grace Players. Autor je scenarija za sad već kultni film Kod amidže Idriza, kao i ostvarenja Zgarište i Zadnji dan a reditelj i scenarista filma Čuvari noći čija premijera je bila na venecijanskoj Mostri. Potpisuje i režiju dokumentarnih filmova Informativni razgovori (Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film na SFF) i Vjernici. Autor je romana Sam, Amarcord, Isijavanje i Yesterday, kao i nekoliko drama. Živi u Sarajevu.
Namik Kabil djetinjstvom i prvom mladošću Trebinjac, rođen je 1968. u Tuzli, a prije rata je umjereno neuspješno studirao medicinu. Kada je u Trebinju započela vojna mobilizacija za napad na Dubrovnik, sklanja se na nekoliko mjeseci u rodnu Tuzlu. Kada je i u Tuzli počeo rat, preko američke humanitarne agencije bježi preko oceana i stiže u Los Angeles. Godina je 1993, i sljedećih devet godina ostaje u Americi. Potom se vraća i nastanjuje u Sarajevu, gdje nikad ranije nije živio. Postaje šire poznat kao scenarist filma “Kod amidže Idriza”, redatelja Pjera Žalice. Kabilov dokumentarni film 'Informativni razgovori' dobitnik je nagrade "Srce Sarajeva" na Sarajevo Film Festivalu 2007. godine, a dugometražni igrani film 'Čuvari noći' imao je svjetsku premijeru na Venecijanskom filmskom festivalu 2008. Do sada se oprobao u poslu scenariste, filmskog reditelja, TV urednika i pisca.
S mnogo topline ispričana priča o kući u Trebinju, o obitelji, obiteljskim odnosima, roditeljima i njihovoj ratnoj sudbini, ali i o starenju, smrti roditelja i onom što ostaje nakon njih. Vrlo osobna priča, a opet univerzalna, lijepa za čitanje i poticajna za razmišljanje. Mjesto radnje, tj. pozornica na kojoj je glavni lik ove knjige - kuća, nalazi se u Trebinju, a prikaz atmosfere i krajolika istočne Hercegovine pomalo podsjeća na Almina Kaplana. Najdojmljivija su, ipak, poglavlja koja se odnose na ratno-izbjegličku priču roditelja, kao i poglavlje o odnosima roditelja i odrasle djece.
Kad bih navela domaćeg pisca koji mi najviše leži i u kojem najviše uživam, bio bi to Semezdin Mehmedinović, bez dvojbe.
A moju nagradu, Semezdin Mehmedinovic, koju sam upravo izmislila, ove godine osvojio je Namik Kabil s romanom Beskucnik.
Ovo je zapravo vrlo glup, djetinjast način, kojim izražavam na koji način me Namikov roman dirnuo. Pokrenuo je u meni nešto iskonsko i ljudsko. Cijelog sam ga podcrtala i što je još bitnije, cijeli roman sam osjećala, proživljavala s piscem misli, čežnje, strahove. Njegove osobne, naše kolektivne/regionalne, nazovimo ih tako i one svoje, najintimnije...
Kupite ovu knjigu, koja sva zrači nekom dobrotom i ušuškajte se u nju.
"Dođi, dijete čovjekovo, Vodama i divljini ovoj, Rukom vilinu ruku uhvati, Jer svijet je puniji suza nego što možeš ti da shvatiš." - William Butler Yeats, Ukradeno dijete
"I samo to pakovanje kao da je duhovni ritual bdijenja nad materijalnim drangulijama koje često jedino nama nisu banalne. "Ako možemo voljeti više ljudi, više gradova i država, zašto ne možemo imati i više mjesta koja zovemo ili osjećamo svojim domom?"
prekrasna mala knjigica o ljudima, domu i kućama, pripadanju i voljenu preporučam ako vam treba jedno malo emotivno štivo, divno napisano