Jelena Bačić Alimpić - Poslednji sati
Katarina Safran, poreklom iz malog sela Nakučani, u podnožju planice Cer, je poznati kardiohirurg. Studirala je u Francuskoj i dobila posao u poznatoj bolnici u Americi. U toku studija upoznala je Martina, za koga se i udala. Prilikom sklapanja braka Martin joj je jasno dao do znanja da ne želi decu. Tada nije razmišljala o potomstvu jer je bila zaljubljena i pristala je na njegove uslove. Ali, kako se Katarina bližila četrdesetoj godini, njen biološki sat je lagano otkucavao.
Iako Katarina deluje srećna i zadovoljna svojim životom, ipak je sve to prividno.
Jer, njena žudnja za domom i majkom Zorkom će prouzrokovati niz događaja koji će je naterati da razmisli da li želi da ostane u braku sa Martinom bez svog potomstva.
Jedan let na relaciji Čikago-Beograd će se završiti kobno za neke likove, ali će za našu Katarinu biti prekretnica u životu.
Prateći prošlost i sadašnjost, Kosaru,Zorkinu majku i Zorku i Katarinu , Jelena će nas dovesti do same ivice ponora.
" Ponekad, kćeri moja, najviše lažemo baš one koje najviše volimo."
Generalno, volim Jelenine knjige jer se uz njih opustim, isplačem kao čovek i nastavim dalje.
U ovoj knjizi nisam plakala. "Poslednji sati" je knjiga pre svega o ljubavi, požrtvovanju, prijateljstvu i porodici. O teškom životu i predrasudama.
Ova knjiga je nekako išla u drugom pravcu i taman kad sam htela da zamerim kako jedan deo nije dovršila do kraja, ipak me je Jelena pretekla i objasnila.
Pomislila sam da je i kraj zbrzan, ali sad kad sedim i razmišljam o njemu, ja ne bih znala kako bih ga drugačije završila. Da je išla naširoko da objašnjava, možda bi mi bilo predugačko. Ovako, bilo mi je potaman.
Stil pisanja i opisi su standardni za Jelenu, vidi se da je i ovde potkovana istorijskim činjenicama i drago mi je što je na kraju romana napisala da je kapetan Cicvarić zaista realan lik.
Ja predsrasuda protiv Jelene nemam i znam da ima vas koji volite da čitate njene romane, i zato čitajte ovu knjigu i javite utiske.
Evo vam 💛