Negde pročitah da Jugosloveni i jugo-nostalgičari čitaju ovu knjigu sa suzama u očima... Pa eto, i ja, što nisam ni jedno ni drugo, pročitah je sa suzama u očima. Zašto? Pištanje na koje nemal odgovora.
Ova knjiga liči na zbirku priča o Černobilu (samo stil zbirke, ništa slično), gde se prepliću priče osoba koje su živele u jednoj zemlji6, koja je za njih predstavljala utočište od svega lošeg, lagodan život, sigurnost, osmeh...
Nešto, što većina danas, u svim zemljama koje nataše iz ove jedne ne može reći...
Naravno, to je bio jedan sistem prepun rupa, ali se ova knjiga ne bazira na politici, što je čini jako finom za čitanje...
Čitanje priča ljudi, koji zasita opisuju svoja svedočenja.
Topla preporuka!