Dječak Gašpar dolazi kod bake u mali grad imena Hedervil dok njegovi roditelji idu na odmor. On je tipično gradsko dijete koje vrijeme provodi na mobitelu i ništa ga drugo ne zanima. Međutim, ne može ni slutiti da će se morati suočiti s misterijom koja vreba iz prošlosti njegovih predaka. Gašpar mora odlučiti hoće li se prepustiti sudbini ili pokušati boriti uz pomoć praprabake Rozalije čije su moći, unatoč njezinoj starosti, još uvijek snažne. Roman Izgubljeni gospodin Kovač više je od jedne priče. On je horor avantura u kojoj se isprepliće korijenje obitelji s korijenjem biljaka; priča u kojoj zlodusi izlaze iz ogledala; bajka o spoju metalnih mehanizama automatona s biljnim žilama i sokovima. Saga o obitelji koja mora zaštititi svojeg najmlađeg člana i osigurati da se povijest više ne ponavlja, a da mrtvi ostanu mrtvi. Priča o ljubavi koja spaja generacije, u kojoj se iz snage zajedništva rađa i snaga dobrote.
Morea Banićević napisala je niz romana za djecu i mlade. Serija je započela trilogijom: Demon školske knjižnice, Dvojnici iz tame i Tragovima Crnog Petra. Romani su tiskani u više naklada, višestruko su nagrađivani i rado se čitaju. Roman Demon školske knjižnice osvojio je nagradu Sfera 2015. u kategoriji najboljeg romana za djecu, te Morea još jednu Sferu 2019. dobiva za roman Dvojnici iz tame. Demon školske knjižnice odabran je i za Nacionalni projekt za poticanje čitanja i promicanja kulture čitanja djece i mladih Čitanjem do zvijezda. Roman Dvojnici iz tame osvojio je nagradu Grigor Vitez Ptičica 2019. za najbolji roman po izboru dječjeg žirija te pohvalu nagrade Grigor Vitez za popularizaciju žanra fantastike među djecom i mladima. Nakon trilogije izlazi njezin roman za mlade imena Mjesečari Monteriera koji osvaja nagradu Anto Gardaš 2022. kao najbolji dječji roman. Obiteljska horor-bajka za djecu i mlade imena Izgubljeni gospodin Kovač 2025. godine osvaja više nagrada kao najbolji roman za djecu i mlade: nagradu Sfera nagradu Grigor Vitez Ptica (stručni žiri) nagradu Grigor Vitez Ptičica (dječji žiri) nagradu Artefakt regionalnu nagradu Mali princ Morea je odabrana kao hrvatska kandidatkinja u kategoriji pisca za Časnu listu IBBY-ja 2026. godine za roman Izgubljeni gospodin Kovač.
„Slomljeno srce katkada vrijedi kao i cijelo jer ako naši najmiliji imaju po jedan njegov komadić, ono će nastaviti kucati.“
Stil jednostavan, a opet dovoljno bogat i lijep bez nepotrebnih i predugih opisa. Ideja čarobnosti, prirode koja je protkana kroz obitelj Gašpara Kovača je pametna i lijepa, slikovito prikazana što nam kroz svoje ilustracije pomaže i Petra Brnardić. Vrlo vizualan roman, kako kroz riječi i rečenice, tako i kroz prekrasne crteže. Svakako bih ovaj roman preporučila mladima kojima je namijenjen, ali i onima starijima da ne zaborave na maštu, hrabrost i znatiželju.
Izostao mi je onaj vau efekt, ali svi su potrebni dijelovi na mjestu, jasni i dovoljni za jednu ovakvu priču.
„...treba napraviti najbolje što možemo, a onda se nadati da će to biti dovoljno.“
Šaroliko, maštovito i duhovito, s odličnim likovima i slikovitim svijetom iz prošlosti Hedervila (di je to? Burgenland? Mađarska?). Knjiga uvuče u svoj svjetić u kom čitatelj gušta.
Odlično uspjeli prikaz premise da se pravi život odvija izvan mobitela, bez imalo soljenja pameti čitatelju ili likovima. Protagonistu na početku romana crkava mobitel, i prisiljen je bez njega doživljavati prvo svijet oko sebe (bakin vrt kao najfascinantniji highlight), ubrzo i svijet iz prošlosti u kojemu su se stvari odvijale isključivo izvan ekrana. Nakon toga doživljava klasičnu avanturu iz romana našeg djetinjstva, i na kraju balade mu je mobitel nezanimljiv, jer "osjeća da mu je život postao prevelik da stane u tako mali ekran".
Puno toga je odlično uspjelo, od upečatljivih motiva iz prošlosti i obiteljskog naslijeđa, likovi sami kojih je mnogo i svi su pamtljivi, horor je na mjestu, magija drijada isto, ljubavna priča, automati na navijanje za borbu s demonima, obiteljski odnosi i motiv obiteljskog naslijeđa kroz generacije (pozitivnog i negativnog). Fabula je lijepo zaokružena, i mene je držala zainteresiranim cijelo vrijeme (jest, bilo je "predvidivih" dijelova, ali ovo je dječja knjiga a ja sam u kategoriji stari konj).
Mogo je poneki "mladi čovjek" bit "mladić" i moglo je bez engleskih kalkova ili konstrukcija, ali svi smo krivi za to ~in this day and age~ :)
This entire review has been hidden because of spoilers.
Izvrsna knjiga za mlade i sve koji se tako osjećaju. Izvrsno balansira između starog i novog, modernog izričaja i ponešto jezično zahtjevnijih izraza, horora i tople ljudske priče. Nimalo površna, vrlo jasne i prohodne radnje, osebujnih likova, britkog humora. Klinci, Kovača u ruke, mobitel u WC!
Oduševljen sam što mogu od srca preporučiti ovaj očaravajući dječji roman koji besprijekorno isprepliće čarobne svjetove obiteljskih i živih stabala, automatona i putovanja kroz vrijeme. Postepeno otkrivanje obiteljskih tajni daje dubinu priči, dok uključivanje automatona i elemenata putovanja kroz vrijeme donose sjajan spoj misterije i avanture. Autorica majstorski isprepliće ćudljivu privlačnost automatona sa zamršenom tapiserijom obiteljskog stabla, stvarajući očaravajuću pripovijest koja nadilazi granice vremena.
Prepustiti se ovom zadivljujućem dječjem romanu je kao da ste krenuli na književno putovanje kroz začaranu zemlju čuda. Ne samo da raspiruje strast za čitanjem, već ga čini uistinu nevjerojatnim i uzbudljivim iskustvom za djecu i mlade u srcu.
Moram još spomenuti i grafičku opremu same knjige i ilustracije koje su fenomenalne.
Ovaj je roman prava riznica kreativnosti, što ga čini obaveznim štivom za mlade umove željne istraživanja područja fantazije i mašte, uz toplu obiteljsku priču, koja je već postala autoričin trade mark.
Možda ćete mi se smijati, ali ja sam ovu knjigu pročitala tri puta prije pisanja ove recenzije. Da, tri puta. Prvi put sam imala dojam da sam je previše znatiželjno preletjela, a s obzirom da mi je bila fantastična i genijalna, te da me je previše zanimao razvoj priče, nekako sam se osjećala kao da joj nisam posvetila dovoljno pozornosti. Dijete u meni je uživalo, što u priči, što u prekrasnim ilustracijama koje savršeno pašu uz nju, pa sam je nakon par dana uzela ponovo u ruke, čvrsto odlučivši da ću je ovaj put čitati sporije i pažljivije. Priča me je, međutim, opet previše obuzela, vratila u moje vlastito djetinjstvo još jednom, tako da sam se i drugi put posve pogubila u njoj. Tek sam treći put mogla obratiti pozornost na stil pisanja, izražavanja, razvijanja radnje itd. – jer me to kod ove autorice strašno fascinira, i imala sam želju to malo bolje proučiti. Nevjerojatna mašta Moree Banićević ovdje me je opet ostavila bez teksta. Njezina nevjerojatna sposobnost da osmisli unikatnu i osebujnu priču koja će, duboko vjerujem, oduševiti 'i staro i mlado' je meni nešto zadivljujuće. Njezina sposobnost da nam ispriča priču iz perspektive jednog dječaka s neobičnim imenom – Gašpar – je mene pozitivno šokirala. Ne znam zašto, pa već sam čitala nagrađeno djelo ove autorice, roman za djecu „Mjesečari Monteriera“ (koji također od srca preporučujem!), koji me je također iskreno oduševio, no ova mi je priča bila puno, puno, puno bolja. Kao prvo, bila sam ugodno iznenađena kako je Morea osmislila i čitateljima prikazala Gašpara, s kojim sam uvjerena da će se njegovi vršnjaci odmah poistovjetiti. Dječak koji inače većinu vremena provodi u virtualnom svijetu, igrajući igrice online sa svojim prijateljima, odjednom se nalazi kod bake i prabake na selu, bez punjača za već ispražnjeni mobitel, bez roditelja, bez ikakve naznake da će se ičime moći zabaviti dok su mu mama i tata na odmoru bez njega. No onda saznaje nevjerojatnu obiteljsku tajnu, koja ga odvodi ni manje ni više nego u prošlost. Kao drugo, element putovanja kroz vrijeme mi je bio nešto najbolje ovdje, a vrijeme u koje je Gašpar dospio je autorica opisala zaista autentično i vrlo dovitljivo, tako da sam u tim dijelovima priča zapravo najviše i uživala. I zadnje, kako sam i sama kao i Gašpar bila u situaciji da nekoliko tjedana tijekom ljetnih praznika provedem kod prabake na selu, bez televizije, telefona, okružena samo prirodom i životinjama, zaista mi se svidjelo što je autorica uvela te elemente u svoju priču. Kontrast između prošlosti i sadašnjosti, te kontrast između života u gradu i u prirodi, kojima se autorica vješto poigrala ovdje vrlo zorno prikazuje suvremenu opsjednutost i ovisnost o tehnologiji, te vrijeme u kojem se gubi ne samo osjećaj za naš okoliš, već i spone među ljudima, čak i s onima nama najbližima – našoj obitelji. Ostavši bez svog prozora u svijet i primarnog izvora svoje zabave, Gašpar je prisiljen povezati se s članovima svoje obitelji, kako onima živućima, tako i onima koji su živjeli davno prije negoli se on rodio, izgrađujući pri tome iznova svoj karakter, te usmjeravajući se na ono što je u životu ipak najbitnije – zdrave, iskrene, čvrste obiteljske i prijateljske veze. Ova nevjerojatna priča prepuna je dirljivih poruka, kako djeci, tako i roditeljima, pa stoga smatram da je visokovrijedno štivo za sve uzraste, koje bi se moralo naći na policama svih knjižnica diljem Lijepe Naše, a otići ću tako daleko pa ustvrditi i da bih voljela vidjeti ovu knjigu na popisu obavezne lektire u osnovnim školama. Uistinu se nadam da će Morea i s ovom svojom pričom osvojiti nagrade, te da će domaća književna scena prepoznati vrijednost nevjerojatnog talenta ove autorice, od koje se iskreno nadam da nam slijedi još mnogo ovakvih priča. Bravo Morea, vrhunski osmišljeno, majstorski napisano, i dodala bih - prelijepo ilustrirano!
Moje prvo susretanje s pisanjem riječke autorice Moree Banićević. Privukla klasifikacija žanra: obiteljska horor-bajka za djecu i mlade. Za razliku od prethodnog romana što sam pročitao, "Kora i začarani izvor" od Franke Blažić, ovaj ipak više naginjem ovom starijem uzrastu. To potvrđuju sama duljina romana, tematika, kompleksnost radnje, i karakterizacija likovi koji su nešto mračniji i zlokobniji.
Gašpar Kovač je tinejdžer čiji roditelji žele malo vremena za sebe, te ga puštaju tjedan dana baki Almi na čuvanje. Alma je udovica, i živi u manjem mjestu Hedervilu, u kući Gašparove praprabake Rozalije. Rozalija je, čudom, još uvijek živa i sa svoje 103 godine može se opisati kao ekscentrična, iako još uvijek vitalna starica koja većinu vremena provodi u svojem bujnom vrtu. Gašpar ostaje nevoljko i očekuje da će se potpuno dosađivati do povratka roditelja, međutim uskoro otkriva da nije baš tako usamljen. Nešto ga drži na oku, kao i cijelu njegovu obitelj, a ne treba dugo da se i čudnovati i neobjašnjivi događaju počnu manifestirati.
Neću odavati više radnje, i ovo bi trebalo biti i više nego dovoljno za "zakačiti" svakog ljubitelja dobre priče. Mnogo mi se u Moreinom pisanju svidjelo. Autorica ne brza kroz scene i daje radnji vremena da diše. Istina, bilo je tu materijala za bar još upola dulju knjigu, i zanimljivih likova za koje mi ne bi bilo žao da su dobili više vremena na stageu. Ali, treba imati na umu ciljanu publiku i prilagoditi štivo njima, i autorica to čini savršeno. I zaista, roman se čita pitko i u jednom dahu, a stranice se okreću same od sebe.
Jedinu zamjerku koju mogu navesti je malo nezgrapno izveden posljednji okršaj između protagonista i negativca. Izdogađaju se pomalo naivne stvari, koje odskaču od prethodnih scena i primjera. Kao da je taj dio priče bio pomalo zbrzan, prekrajan, pa možda na kraju i nekako nezgrapno spojen. Nije to minus koji narušava opći dojam romana, više je riječ o mojem osobnom cjepidlačenju. Naime, načitao sam se akcijskih romana u raznim žanrovima pa imam specifičan ukus i viziju kako bi borbe, fizičke ili magične, trebale izgledati, a "Izgubljeni gospodin Kovač" nije mi sasvim ispunio želje u tom pogledu.
Ali sve u svemu, roman je kao cjelina odličan, skroz prilagođen uzrastu, napet i maštovit. Preporuka i mladima i njihovim roditeljima, a ja jedva čekam pročitati i ostala autoričina djela.
Horor bajka o cvijeću, naslijeđu, obitelji, dobroj i mračnoj magiji, kišobranima, starim zanatima, putovanju u duboko korijenje obiteljske baštine, predivna knjiga za sve željne avanture, opasnosti, prevrata, duhovitosti, mašte, sjajnih likova i očaravajućih ilustracija. U Izgubljenom gospodinu Kovaču vrlo je vjerno dočaran svijet magije i biljaka očima djeteta, ali i očima starice uz čiju je sudbinu usko vezan zaplet romana. Jedina zamjerka koju mogu pronaći jest da sam ju trebala ranije pročitati, ali zato ću je sigurno barem još dvaput ponoviti. Izdvojila bih sam par citata koji su me se posebno dojmili:
„Slomljeno srce katkada vrijedi kao i cijelo jer ako naši najmiliji imaju po jedan njegov komadić, ono će nastaviti kucati.”
„Kao i sve ostalo u životu, treba napraviti najbolje što možemo, a onda se nadati da će to biti dovoljno.”
Sjajan roman za mlade, a zanimljiv je i za nešto starije. Napet, maštovit, logično vođene priče, balansira između prošlosti i sadašnjosti, pokazujući i kakva bi mogla biti budućnost. U današnje doba raznih umjetnih inteligencija, ova se knjiga poigrava s automatonima i odnosom između ljudi, inteligencije prirode i strojeva, uvodeći nas u svijet koji je zamišljen, a možda ipak moguć. Divno je što imamo ovakvih domaćih autora za mlade.