Godina bez proljeća

by Adnan Repeša

„U svijetu koji se raspada, gdje je ljudski život poput bačenog novčića koji može da padne na bilo koju stranu, stvarnost postoji, prije svega, u svojoj nemogućnosti da bude shvaćena. Ljudskom umu u takvim okolnostim jedino preostaje da zabilježi subjektivni doživljaj tog užasnog preobražaja, da ispriča svoju priču. I to je upravo ono što Repeša radi vraćajući se u dvije ratne godine (1992. i 1993), u dva zavičaja (Ljubuški i Blagaj) i ’dva rata’: on opisuje svijet u kojemu je nenormalno postalo normalno i u kojemu je svaka vrijednost promijenila svoje značenje i svoj raniji smisao. Roman Godina bez proljeća, koji se otvara pismom tragično nastradaloj prijateljici Nermini i kroz koji se smrt provlači kao jedan od osnovnih lajtmotiva, zapravo je veličanstvena posveta životu i odrastanju, ispisana jezikom pravog majstora književnosti.“– Elvedin Nezirović

„Dok u pozadini reži rat, momak koji još nije stasao za vojsku, ali je dovoljno velik da sve razume i da mu ništa ne promiče, živi u varljivom mehuru spokoja, prati nemire koje u njemu bude devojke, uči kako se, u vrevi života, nosi samoća, nastoji da na osnovu znakova pronikne u svetove koji žele da ostanu skriveni, susreće se s beznađem, ludilom i smrću i – piše. Godina bez proljeća roman je u fragmentima koji u sebi sadrže još manje fragmente – priče u pričama kao kutije koje u sebi kriju manje kutije – do kojih je potrebno doći kako bismo ih raspakovali (možda i dešifrovali) i u njima pronašli ključeve za stvarnost. Adnan Repeša je čudesan pisac koji se iz romana u roman, iz rečenice u rečenicu, približava onom najboljem što se može pročitati na ovom jeziku.“– Ivan Milenković

160 pages, Paperback

Published January 1, 2023

About the author

Adnan Repeša rođen je 1978. godine u Mostaru. Objavio je zbirke priča S obje strane srca, Kratke priče za dugo umiranje i Kancer, kao i romane Svojta i Iza šutnje su planine. Živi u Blagaju.

Reviews

[endrju · Rating 1 out of 5]

Knjigu sam prestao da čitam na 42. strani zbog homofobije.

[Maja · Rating 5 out of 5]

Knjiga o danima koji su mi u magli a upravo su prolazili kako to pisac propovjeda. Malo zapadnije ali isti osjećaji.

[Jovan · Rating 3 out of 5]

Knjiga je, sve u svemu, okej.

Repeša ima momente gde kroz jako jednostavne slike hvata svakodnevnicu rata. Struktura romana je interesantna, podela u dva velika dela, priče iz dva mesta u kojima je narator živeo tokom rata. Ima tu zanimljivih elemenata koji bliže oslikavaju naratora. Recimo, da u prvom delu romana, u toku svojih izbegličkih dana, narator piše i govori o svojoj želji da piše priče, motiv koji se u drugom delu gubi. Tako da eto, za taj neki način da se pokaže kako je rat u naratoru ubio želju, kapa do poda.

Izvan tih dobro naslikanih, ali uskih, slika, ostatak romana ima svoje manjkavosti. Stil naginje ka filozofskoj misli, bez da se u nju potnpuno upusti, pa često imamo likove koji nasumično ubace neku "should be deep" repliku. Eto, kontekst dnevničkih unosa, koliko god bio interesantan, nosi i neke svoje mane. Likovi su generalno slabo odrađeni, pa ovaj roman dosta gubi na težini.

Slika naratora/glavnog lika je mutna, pa je meni i sam izbor stila ovde bio diskutabilan. U kontekstu toga da je narator predstavljen kao sasvim običan dečko od nekih 16 godina, pa onda neke njegove apstraktnije misli ne deluju previše prirodno. Ostatak likova je generalno slabo otkriven i obrađen, izuzev babe i dede koji i nemaju neki veliki efekat na priču.

Tako, na kraju, pristojan roman, nije mi žao što sam pročitao.

[Azra Cubro · Rating 3 out of 5]

Don’t get me wrong the timeline of the book and the way it was written, absolutely great. The writing was a lot easier to follow too in this book than trying to read poems. A lot of good moments that made me stop and reflect. But fr im done reading books in Bosnian for a while

[Lejla · Rating 5 out of 5]

"Da nas od pređenog puta duboki snijeg liječi."
Ova me knjiga, koju sam u dahu pročitala, vratila u moju ranu mladost 1992. - 1995.
Uh. 💔