U agoniji

Glembajevi #2

by Miroslav Krleža

»U AGONIJI«, drama objavljena u Hrvatskoj reviji, 1928, 1-2. Iste je godine izvedena u Zagrebu i u Beogradu te nagrađena Demetrovom nagradom. Samostalno je objavljena u knjizi U agoniji (Beograd 1931) te u svesku Glembajevi (Zagreb 1932). Drama je imala dva čina sve do izdanja Glembajevi. Drame (Zagreb 1962), kada je Krleža objavio i varijantu svršetka drugog čina i uz nju treći čin.

Genres: Plays, Theatre, Fiction, Classics, Drama

75 pages, Hardcover

First published January 1, 1928

About the author

A leading Croatian writer and figure in the cultural life of both Yugoslav states, the Kingdom (1918-1941) and the Republic (from 1945, until his death in 1981). He has been often proclaimed as the greatest Croatian writer of the 20th century.

Reviews

[I. Ivanoff · Rating 3 out of 5]

Dragi prijatelji, red je da privedemo 2020.godinu kraju. Ja sam to upravo učinila sa Krležom, a i narednu godinu ću započeti sa njim. Ovo je moja 44.pročitanna knjiga u ovoj godini, broj je namerno simboličan, budući da svi numerolozi i astrolozi su došli do zaključka da je ova godina bila u znaku broja 4.
Dragi prijatelji, srećnu vam 2021.godinu želi Isidora i još mnogo pročitanih knjiga i favorita. Lepo provod večeras. 🎊🎉🎄

[niko · Rating 5 out of 5]

“To su ulaznice za onaj holandski kvartet prije tri godine! Poslije onog koncerta ja sam prvi put došla k tebi u tvoj stan. To je bilo one noći kad sam te tako očajno molila za dijete! Holandezi svirali su onu večer nekakav nordijski kvartet. Program sam izgubila, ali se sjećam, u tom nordijskom kvartetu dugo su plakali violina i čelo. Čelo je imalo čovječji glas, a violina plakala je kao žena. Ta su se dva motiva tražila, dugo su se tražila, u svilenom tremolu kantilene. Ta kantilena prati me već tri ove naše godine, i onu večer na koncertu ja sam sjedila uz tebe, ja sam tebe tako strašno trebala, ja sam te tražila i, sjećam se, ja sam u tremi i polutmini dvorane osjećala tvoje tijelo, tebe, tebe, i ja se nisam mogla savladati, ja sam pružila ruku za tobom i ja sam te pogledala. U onaj trenutak, u dvorani, dogodilo se između nas sve što se uopće moglo između tebe i mene dogoditi. Ti si bio osvijetljen; poludesno od tebe, dva reda pred nama, sjedila je jedna meni nepoznata žena, ti si s njom koketirao. Sve je to bila samo nijansa, jedna prolazna nijansa, i ta se nijansa rasplinula, ja sam nju zaboravila, a sada, sada mi je jasno da je to bilo zapravo sve! Onaj tvoj pogled, onaj tvoj pogled u oku one tuđe žene, moja kretnja za tobom, to je bilo to! Ja sam htjela onu noć od tebe dijete. Da, ja sam tako htjela osjetiti tvoju ruku, a ti...Da! Tri su godine odonda prošle, a sve je ostalo isto, i znaš li ti koja je razlika između tebe i mene? To da si ti bio moj ozbiljni i iskreni doživljaj, a ja tvoj flert! Ja sam htjela biti majka tvog djeteta. A ti? I još nešto: znaš li ti tko je kriv da sam ja htjela Lenbachovu smrt? Ti!”

koliko je samo u ovoj drami progutanih riječi i emocija koje napokon izlaze na površinu…
predstavu sam pogledao dvaput. obje izvedbe pratile su dramski tekst vrlo vjerno s manjim intervencijama. oba me puta oduševila i izula iz cipela. čak sam i na satu dramskog odgoja morao izvesti repliku Laure Lenbach. prilično sam upoznat s dramom pa sam čitanjem originalnog teksta sve zaokružio. mislim da je svaka riječ suvišna. radi se o jednoj odličnoj drami koja vješto obrađuje različite teme, a najviše i najbolje patrijarhalne odnose. antiteza Laure Lenbach i Ivana Križovca odlično je prikazana. imamo Ivana Križovca koji je ugledan i moćan muškarac, a s druge strane imamo Lauru Lenbach koja je žrtva patrijarhalnog sustava. u drami se pokušava oduprijeti tom sustavu nakon mnogo godina progutanih riječi, ali bezuspješno. sudbina Laure Lenbach jednostavno progoni. teško je čitati ovu dramu bez da vas ne presjekne svaka njezina replika u kojoj se obraća Križovcu. svaka njena rečenica puna je tuge i bijesa. jako mi se svidjela zlokobna sjenka Izabele Georgijevne. ne pojavljuje se u samoj drami, ali njezino postojanje prolazi kroz cijelu dramu. znam da Krležine drame glase kao teške za čitati zbog njegovog jezika. mislim da je njegov jezik najmanji problem u ovoj drami. ima dugačkih rečenica i malo monotonijih dijaloga, ali je sve razumljivo. ali ova drama je jako teška. ova drama jedno je intenzivno iskustvo. svaka Laurina riječ budi osjećaj empatije, tuge i bijesa. ova drama vas prožvače i ispljune. to je najbolji način za opisati ovu dramu.

[len · Rating 4 out of 5]

rip laura voljela bi labour od paris palome

[Bruno · Rating 4 out of 5]

CRO/ENG
Za razliku od ''Gospode Glembajevih'', drugi dio trilogije mi nije bio toliko poznat dok nisam pogledao filmsku adaptaciju od Jakova Sedlara iz 1998. prije 6-7 godina, a dramu sam pročitao tek ovaj tjedan. Dok opsegom i dubinom ne može parirati prvom naslovu, ''U agoniji'' je i dalje impresivno djelo i pristojna kontinuacija teme uspona i propadanja društva u prikazu ugledne obitelji. Jedan od meni najdražih citata dolazi od lorda John Dalberg Acton-a, a glasi: ''Moć je sklona korupciji, a apsolutna moć iskvaruje potpuno''. Kada se prigrabi moć, ne može se pomiriti sa činjenicom da ju se ostavi, a kamoli prepusti drugomu i takav utjecaj je prisutan u barem nekom obliku kroz bračni odnos protagonista, gdje je sklonost porocima samo fasada za nametanje vlastitog utjecaja nad drugima. Osobito me se dojmio lik Laure Lenbachov-e, koja nosi ovu dramu kroz postupnu promjenu vlastite psihološke percepcije (na sceni ili dok drugi likovi govore o njoj), a kao posljedica bračnog života, obilježenog sumnjama, razočaranjima i dovođenjem pred svršen čin od strane vlastitog supruga. Dok su ''Gospoda Glembajevi'' ''Vitez tame'' u dramskom smislu, ''U agoniji'' bi bio ''Batman: Početak''. Za treći dio (''Leda''), o kojem ne znam ništa, ću pričekati dok ga ne pročitam. Preporuka za nabaviti kao kompletnu trilogiju.

Unlike ''The Messrs. Glembays'', the second part of the trilogy hasn't been known to me until I watched the movie adaptation by Jakov Sedlar from 1998. 6-7 years ago, and I read the drama just this week. While it cannot compete with the first title in length or depth, ''In the Agony'' is still an impressive work and a decent continuation of the theme of rise and fall of society within the prestigious family. One of my favorite quotes comes from lord John Dalberg Acton and it reads: ''Power is prone to corruption, and the absolute power corrupts''. When you obtain the power, it's unacceptable to come in terms with the fact of losing it, let alone pass it on someone else and such an influence is present in some way through the marriage of two protagonists, where tendency towards vices is just a facade for imposing it's own influence over the others. I was especially impressed by the character of Laura Lenbach, who carries this drama through gradual change of her own psychological perception (either on the scene or when other characters talk about her), and as a consequence of her married life, marked by doubts, disappointments and reaching the final act by the hand of her own husband. While ''The Messrs. Glembays'' are ''The Dark Knight'' in a dramatic sense, ''In the Agony'' would be like ''Batman Begins''. As for the third part (''Leda''), which I don't know anything about, I will have to wait until I read it. It's a recommendation to get it as a complete trilogy.

[Sid · Rating 5 out of 5]

laura je krležin najbolji ženski lik. i said what i said.

[Branka · Rating 4 out of 5]

In Agony is a drama in two acts written in 1928, and then, the third act was written in 1962.
It's consider the best Krleza's drama, where the Laura's character is by many critics is one of the best women's characters in literary world.
The subject is timeless, doesn't have an expire date.
Dysfunctional marriage, marriage of convenience. Unhappy wife searches understanding in lover, who is everything but a good man.
Drama wouldn't be drama without suicide, wrongly accusation of murder, another suicide.
Krleza shows us again with this piece how great writer he was.

[Božidar Mihajlovic · Rating 4 out of 5]

Krležina "U Agoniji" donosi izuzetno snažnu psihološku analizu likova Laure i advokata Križovca.
Posebno je upečatljiv prikaz Laure – žene rastrzane između dostojanstva i očaja, dok je Križovec prikazan kao suptilan, ali vrlo prepoznatljiv primjer gaslajtinga, čime drama dobija dodatnu savremenu dimenziju.
Krleža briljantno razotkriva iluzije građanskog morala i pokazuje koliko odnosi mogu biti toksični kada su zasnovani na manipulaciji, strahu i neizgovorenim istinama.

[veronika · Rating 5 out of 5]

POJEO JE S OVIME NGL

[Tia Radunovic · Rating 5 out of 5]

jos jedan neprezaljeni nastup na lidranu, jako volim ovu dramu opcenito gdje god se neki parovi svadaju ja sam zainteresirana tako da me ne cudi da mi se svidjelo