Zbirka od dvadesetak kratkih priča (Na vodi, Pijevac je kukuriknuo, Zvjerokradice, Vuk, Strah, Šljuka, Luđakinja, Prikaza, Samoubojstva, On?, Grob, Ruka, Kukavica, Samoća, Strah #2, Rastava braka, Horla, Gospođa Hermet, Noć, Moiron, Tko zna?) koje se većinom mogu dijeliti, izm. ostalog, po kriteriju čudno/čudesno Cvetana Todorova. Često meh dojam. Prostodušno, lako se čita. (Hergešić: „Publika mu je raznolika, da ne kažemo šarena, a neki mu stoga osporavaju da je velik pisac.“) Na mahove čak šarmantno, u neku ruku. Ako nije riječ o (prevladavajućoj) tematici rubnog– luđaci, samoubojice, nekrofilija, neobične pogibije, smrti, morbidnosti (ponajviše „Moiron“), onda su to priče- kuriozitetni svjedoci buržujskih običaja jednog doba. Previše jako slabih priča da bi prevagnulo na jači sveukupni dojam.
Još neke značajke:
u „Samoubojstvima“ 1 uspjeli moment (pismo majčici na koje samoubojica nailazi pred skončanje), ostalo nula bodova.
„Samoća“- (kvazi)filozofiranje. Usp. Platonov simpozij (razdvojeno biće).
„Strah“ - rasprava o granici čudno-čudesno- u društvu Flauberta i Turgenjeva. O praznovjerju.
„Horla“ - pionir, originalno. Spada u fantastičarsku antologiju. Vješto napisano za svoje doba.
„Gđa Hermet“- majčina bolesna narcisoidnost. Sin joj dobije boginje i umre, ona nije htjela izaći pred njega na samrti. Poludi.
„Noć“- blisko Hamsunovoj Gladi, ali jako slabo.
„Moiron“ – o monstrumu. Ehh... Kompleksno, originalno, izrazito morbidno. Čovjek koji se pobunio protiv Boga jer su mu djeca pomrla.
Fantastični / neobjašnjivi trenutci uvijek su pisani kurzivom- signal rane faze žanra.
Reference na Poea i Hoffmana. Pokušaji horrora.
„Tko zna?“ - ekstremni introvert. 209 wth pokućstvo bježi van kuće. 216 šou završetak 3/5
Solidan Hergešićev pogovor. Činjenice. Maupassantova mizoginija. U 26-oj obolio od sifilisa. Bio pod svojevrsnim Flaubertovim pokroviteljstvom. Drogirao se zbog fizičke boli slično kao Kurt Cobain stoljeće poslije .