What do you think?
Rate this book
Nova država Hrvatija 2033
Zbirka distopijskih priča iz bliske budućnosti u kojoj je u Republici Hrvatskoj na vlasti krajnja desnica.
Inspirirani trenutnim društveno-političkim događajima, odlučili smo napisati zbirku kratkih distopijskih priča koje se odnose na blisku budućnost pod premisom da je u Republici Hrvatskoj prevladala krajnja desnica te je na snazi klerofašističko društveno uređenje pod krinkom demokracije.
Pisanjem ovih priča i njihovim objavljivanjem te javnim predstavljanjem i čitanjem, kao riječki pisci i riječke spisateljice odgovaramo na trenutnu društvenu situaciju radeći ono što najbolje znamo – maštamo i pišemo. Približavanjem slike budućnosti koju bi mogle formirati danas donesene odluke, pokušavamo upozoriti na njihovu dalekosežnost kao i naglasiti potrebu za stalnim propitivanjem.
Uživajte u čitanju i sretno vam Preimenovanje!
O zbirci rekli su:
– Ja ne znam je li ovo obmana il' kopija – Velesestra Helena netom prije početka sleta u Međugorju.
– It's a page-turner – Oswald Mosley, baronet od Ancoatsa, britanski političar.
– Najbolji hrvatski povijesni roman ikad! – Vibor Veleš, Utrnulo Dolje.
– Naša budućnost u izdanjima hrvatoličke sadašnjosti – Franjo Tuđman II, prvi hrvatski klon.
– Ovo su bespuća budućih zbiljnosti – učitelj Zvane Trinajstić, krsno ime Josip, bratsko krsno ime Nemanja, na satu Dušebrižništva.
– Uzbudljiv domoljubni erotski triler s elementima prirodnog od kojeg se traži stranica više – Milo Badžić, vozač mnogoljudnog munjovoza na relaciji Zagreb – Međugorje.
– I u ovoj najnovijoj zbirci pjesama Plodnih maternica, osjeća se onaj struj koji nas je sve ove godine dražio, nosio i uzdizao kao naciju. Naravno da hoćete još! – skladatelji T.Horvat/V.Horvat na prvoj promociji.
– Muka. Zlo. Hrvatska. Djeca. Crkva. Seks. Smrt. Povraćanje – Arsen Kundak, svećenik i mistik.
– Ovoj zbirci ne trebaju blurbovi! – Petar Rakovac, direktor tvrtke za oblikovanja percepcije i spoznaje "P.R.OPIS".
– Jednom kada ga izdresiraš, narodu je svejedno tko mu drži lanac – Perun, vođa pokreta otpora u Labinskim rudokopima.
– Sa dom splemni! – Petar Novak (3 g.), natjecatelj u Boljoj bebi.
– SEKS! – velečasnik Vigor Eltz, kad je mala od Slavice zanijela na izvoru.
– 'Ko je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti – deda Pantelija, iz recenzije u Glasniku Nebeskom.
Inspirirani trenutnim društveno-političkim događajima, odlučili smo napisati zbirku kratkih distopijskih priča koje se odnose na blisku budućnost pod premisom da je u Republici Hrvatskoj prevladala krajnja desnica te je na snazi klerofašističko društveno uređenje pod krinkom demokracije.
Pisanjem ovih priča i njihovim objavljivanjem te javnim predstavljanjem i čitanjem, kao riječki pisci i riječke spisateljice odgovaramo na trenutnu društvenu situaciju radeći ono što najbolje znamo – maštamo i pišemo. Približavanjem slike budućnosti koju bi mogle formirati danas donesene odluke, pokušavamo upozoriti na njihovu dalekosežnost kao i naglasiti potrebu za stalnim propitivanjem.
Uživajte u čitanju i sretno vam Preimenovanje!
O zbirci rekli su:
– Ja ne znam je li ovo obmana il' kopija – Velesestra Helena netom prije početka sleta u Međugorju.
– It's a page-turner – Oswald Mosley, baronet od Ancoatsa, britanski političar.
– Najbolji hrvatski povijesni roman ikad! – Vibor Veleš, Utrnulo Dolje.
– Naša budućnost u izdanjima hrvatoličke sadašnjosti – Franjo Tuđman II, prvi hrvatski klon.
– Ovo su bespuća budućih zbiljnosti – učitelj Zvane Trinajstić, krsno ime Josip, bratsko krsno ime Nemanja, na satu Dušebrižništva.
– Uzbudljiv domoljubni erotski triler s elementima prirodnog od kojeg se traži stranica više – Milo Badžić, vozač mnogoljudnog munjovoza na relaciji Zagreb – Međugorje.
– I u ovoj najnovijoj zbirci pjesama Plodnih maternica, osjeća se onaj struj koji nas je sve ove godine dražio, nosio i uzdizao kao naciju. Naravno da hoćete još! – skladatelji T.Horvat/V.Horvat na prvoj promociji.
– Muka. Zlo. Hrvatska. Djeca. Crkva. Seks. Smrt. Povraćanje – Arsen Kundak, svećenik i mistik.
– Ovoj zbirci ne trebaju blurbovi! – Petar Rakovac, direktor tvrtke za oblikovanja percepcije i spoznaje "P.R.OPIS".
– Jednom kada ga izdresiraš, narodu je svejedno tko mu drži lanac – Perun, vođa pokreta otpora u Labinskim rudokopima.
– Sa dom splemni! – Petar Novak (3 g.), natjecatelj u Boljoj bebi.
– SEKS! – velečasnik Vigor Eltz, kad je mala od Slavice zanijela na izvoru.
– 'Ko je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti – deda Pantelija, iz recenzije u Glasniku Nebeskom.
- GenresScience Fiction
220 pages, ebook
First published December 31, 2013
5 people are currently reading
96 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 10 of 10 reviews
August 1, 2017
Zbirka „Nova država Hrvatija 2033.“ zahvaljujući jasnom okviru, kog su se svi autori držali, funkcioniše kao slagalica: Neke priče su vrlo ukotvljene u ustrojstvu fiktivne države, neke su krajnje intimne i predstavljaju otklon od spoljašnjeg ka unutrašnjem, ali zajedno u potpunosti oblikuju hrvatijsko društvo na mikro i makro planu, od sistema do pojedinca u njemu. Po tome svaki od ovih tekstova doprinosi celini. (Osim, recimo, jednog koji samo listaš dok ne prođe i jednog od kog te mozak zaboli. Tu je ovoj zbirci nedostajalo malo više kritičke čvrstine da se kaže šta stvarno nema smisla ubacivati.) Za pronicljivo uređen i delotvoran sklad između analitičkog i introspektivnog – da banalizujem: za sam redosled tekstova – zasluge idu uredniku, jer na taj način čitalac dobija ciklus, a ne nasumičan zbir tekstova.
Distopijskoj književnosti potrebna je snaža veza sa stvarnošću (ne možeš biti i angažovan i larpurlartista). To važi i za čitaoca. Jer ako se već bavimo nekim potencijalnim društvom, onda ne možemo ni zamemariti pojedince u tom društvu, što vodi do nas samih, lično, imenom i prezimenom. Što je vrednosni sistem bizarniji i perverzniji i što više razmišljamo o njemu svesni te apsurdnosti, to smo mu suštinski bliži, jer mi njih počinjemo da doživljavamo baš kao i oni nas. (To se već vidi i iz mog odabira reči...) I što više osvešćujemo vlastitu nemoć unutar nametnutog mehanizma, to je bolnije pitanje šta bismo sve bili spremni da učinimo kako bismo očuvali ono što nam još iole pruža sigurnost i utočiste. Promenama u svesti junaka i emotivnim nabojem čitavu zbirku kao stubovi nose priče „Lanac“, „Heroj“ i „33“, mudro postavlje na početak, sredinu i pred kraj tako da se ostali tekstovi prostiru između njih kao razapeto platno.
„Lanac“ kao prva priča (prva s razlogom) daje najprecizniji društveni okvir, najviše „konkretnih“ informacija o poretku i time i formalno uvodi čitaoca u Hrvatiju. Taj kroki socijalnog i vrednosnog sistema veoma je koristan kao mapa za dalje snalaženje u kontekstu koji je poslužio kao polazište svim pričama, ali nije presudan. Ključ je, barem za mene, ipak u pojedincu: Kad znaš da svaka revolucija okončava u onome protiv čega se borila (jer posle anarhističkog zanosa stanje se mora dovesti u nekakav red), na šta si sve spreman u interesu vlastite kože? Jesi li siguran da smeš da osudiš onog ko se odluči za opstanak umesto za princip? Junaka čiji se intimni svet urušava predstavlja i „Heroj“, ali se ovde uspostavlja potpuno drugačiji odnos između protagoniste i čitaoca. Jer ovde nema ni najmanje mesta za empatiju ili identifikaciju, ali svejedno dolazi do preforsiranja koje iazaziva očajanje i potpuni slom. Ne zato što bi nas mogla zadesiti junakova sudbina, već zato što bi nas mogao zadesiti sâm junak. Zato što ih je takvih više van sveta fikcije nego u njoj i zato što se bespomoćnost iz sveta dela vraća na stvarnost: tamo gde su sirovi nagoni potisnuli svaki argument ne može ni biti pomaka. Tiha kulminacija dolazi u priči „33“, koja je verovatno emotivno najzahtevnija i najbrutalnija od svih, toliko zverska da je izvan granica poimanja (ali ipak već viđena). Ali je ujedno kroz nadrealan, bajkovit tok bezmalo smirujuća, poput one površine vode koja je toliko važna u samoj priči. To je valjda onaj stupanj kada očajanje i bespomoćnost prelaze u rezignaciju, a rezignacija i razumevanje i prihvatanje. Mene je najviše bolelo koliko je ova priča puna života.
Ne znam da li su bes, ogorčenost, agresija, očajanje, prezir, gađenje faze u nekom psihološkom procesu. Ali čini mi se da je poslednja priča, „Otac, sin i duh“, veoma važna karika u tom sledu. Jer se ne radi o bombastičnoj završnici, već krajnje prigušenom utihnuću u ličnoj tragediji unutar sistemski i sistematično hranjonog zverstva. Ovoj priči nije potrebna vremenska ili društvena odrednica, jer jednako funkcioniše u svakom okviru i periodu bez izuzetka.
Na stranu sve varijacije „Gatake“, „Endera“ i sličnih ideja koje, iako nisu ni nerealne ni nepojmljive, još uvek nisu u domenu (operativno) ostvarivog. Iskrivljena slika etike preneta na društveni i politički plan je okvir kroz koji smo prošli više nego jednom. (Konkretan sadržaj, klerikalizacija, Blut und Boden, nacionalna država..., je kozmetika.) Koliko puta je potrebno za nauk?
Distopijskoj književnosti potrebna je snaža veza sa stvarnošću (ne možeš biti i angažovan i larpurlartista). To važi i za čitaoca. Jer ako se već bavimo nekim potencijalnim društvom, onda ne možemo ni zamemariti pojedince u tom društvu, što vodi do nas samih, lično, imenom i prezimenom. Što je vrednosni sistem bizarniji i perverzniji i što više razmišljamo o njemu svesni te apsurdnosti, to smo mu suštinski bliži, jer mi njih počinjemo da doživljavamo baš kao i oni nas. (To se već vidi i iz mog odabira reči...) I što više osvešćujemo vlastitu nemoć unutar nametnutog mehanizma, to je bolnije pitanje šta bismo sve bili spremni da učinimo kako bismo očuvali ono što nam još iole pruža sigurnost i utočiste. Promenama u svesti junaka i emotivnim nabojem čitavu zbirku kao stubovi nose priče „Lanac“, „Heroj“ i „33“, mudro postavlje na početak, sredinu i pred kraj tako da se ostali tekstovi prostiru između njih kao razapeto platno.
„Lanac“ kao prva priča (prva s razlogom) daje najprecizniji društveni okvir, najviše „konkretnih“ informacija o poretku i time i formalno uvodi čitaoca u Hrvatiju. Taj kroki socijalnog i vrednosnog sistema veoma je koristan kao mapa za dalje snalaženje u kontekstu koji je poslužio kao polazište svim pričama, ali nije presudan. Ključ je, barem za mene, ipak u pojedincu: Kad znaš da svaka revolucija okončava u onome protiv čega se borila (jer posle anarhističkog zanosa stanje se mora dovesti u nekakav red), na šta si sve spreman u interesu vlastite kože? Jesi li siguran da smeš da osudiš onog ko se odluči za opstanak umesto za princip? Junaka čiji se intimni svet urušava predstavlja i „Heroj“, ali se ovde uspostavlja potpuno drugačiji odnos između protagoniste i čitaoca. Jer ovde nema ni najmanje mesta za empatiju ili identifikaciju, ali svejedno dolazi do preforsiranja koje iazaziva očajanje i potpuni slom. Ne zato što bi nas mogla zadesiti junakova sudbina, već zato što bi nas mogao zadesiti sâm junak. Zato što ih je takvih više van sveta fikcije nego u njoj i zato što se bespomoćnost iz sveta dela vraća na stvarnost: tamo gde su sirovi nagoni potisnuli svaki argument ne može ni biti pomaka. Tiha kulminacija dolazi u priči „33“, koja je verovatno emotivno najzahtevnija i najbrutalnija od svih, toliko zverska da je izvan granica poimanja (ali ipak već viđena). Ali je ujedno kroz nadrealan, bajkovit tok bezmalo smirujuća, poput one površine vode koja je toliko važna u samoj priči. To je valjda onaj stupanj kada očajanje i bespomoćnost prelaze u rezignaciju, a rezignacija i razumevanje i prihvatanje. Mene je najviše bolelo koliko je ova priča puna života.
Ne znam da li su bes, ogorčenost, agresija, očajanje, prezir, gađenje faze u nekom psihološkom procesu. Ali čini mi se da je poslednja priča, „Otac, sin i duh“, veoma važna karika u tom sledu. Jer se ne radi o bombastičnoj završnici, već krajnje prigušenom utihnuću u ličnoj tragediji unutar sistemski i sistematično hranjonog zverstva. Ovoj priči nije potrebna vremenska ili društvena odrednica, jer jednako funkcioniše u svakom okviru i periodu bez izuzetka.
Na stranu sve varijacije „Gatake“, „Endera“ i sličnih ideja koje, iako nisu ni nerealne ni nepojmljive, još uvek nisu u domenu (operativno) ostvarivog. Iskrivljena slika etike preneta na društveni i politički plan je okvir kroz koji smo prošli više nego jednom. (Konkretan sadržaj, klerikalizacija, Blut und Boden, nacionalna država..., je kozmetika.) Koliko puta je potrebno za nauk?
January 19, 2014
"Prvih pedeset kupaca uz knjigu dobije i set noževa!" Maks Luburić, Glas Jasenovca.
March 3, 2014
Petica za trud i ideju, četvorka za izvedbu, zaključno pet. :)
Priče su malo neujednačene kvalitete. Ukupni utisak bi bio još bolji da je milje u svim pričama malo konzistentniji.
Najstrašnija mi je bila priča koja mi je bila i najbliža stvarnosti - Dušebrižništvo.
Priče su malo neujednačene kvalitete. Ukupni utisak bi bio još bolji da je milje u svim pričama malo konzistentniji.
Najstrašnija mi je bila priča koja mi je bila i najbliža stvarnosti - Dušebrižništvo.
February 7, 2014
Jako (ne)ugodno stivo.
Voljela bih da su se price malo vise uklapale jedna u drugu, a bilo je i onih koje su me podsjecale na neke druge stvari koje sam procitala/pogledala. Ipak, i ovako mi je bilo veoma drago citati knjigu. Pohvale svim sudionicima.
Voljela bih da su se price malo vise uklapale jedna u drugu, a bilo je i onih koje su me podsjecale na neke druge stvari koje sam procitala/pogledala. Ipak, i ovako mi je bilo veoma drago citati knjigu. Pohvale svim sudionicima.
January 24, 2014
Evo petica za ideju i trud!
February 2, 2014
Kao ideja, čista petica, e-format isto tako, što se tiče sadržaja tu se stvari poprilično mijenjaju, par izvrsnih priča, ali i dobar dio na razini studentske skribomanije!
July 29, 2014
Extremna knjiga. Ned'o Bog (i Hrvati) ovako nešto.
August 1, 2017
Neke price su zanimljive, no vecina je prosjecna.
Read
December 11, 2016Odvratno. Sramotno kako netko se svim silama trudi uništiti trud kojeg je drug Ti-, pardon, predsjednik Tuđman trudio da napraviti budućnost blagostanja u kojemu bimo živjeli po vrlim kršćanskim idealima i uvjerenjima besmrtne knjige o ljubavi i miru što nas uči prijatelj Isus Krist i njegov otac. Ova knjiga je ekvivalent jabuci koju je zmija ponudila Evi. Nemojte ponoviti istu grešku, jr svi znamo da ženske sada imaju menzis jer je uzela jabuku od zmije. Mislim da nam ne treba još jedan menzis. Over and out. P.S. Ova knjiga i jabuka imaju još jednu zajedničku stvar, jabuka je crvenaa kao komunjare koje su pisale ovu knjigu.
February 28, 2015
Priče neujednačena kvalitete, ali **** za domišljatost.
Displaying 1 - 10 of 10 reviews