U ambijentu tavanske tišine Arslan će se suočiti s mnogim tajnama. Na stotine starih pisama desetljećima je stajalo u kovčegu šifrirano starim bosanskim pismom. Cober je većinu dnevnika i pisama prilagodio na njemu razumljivu latinicu. U staroj fotelji započinje Arslanovo putovanje kroz vrijeme; putovanje od dva stoljeća i njegovo Preobraženje. U pisanim svjedočanstvima sačuvalo se sve što su Duhovi Pakosti željeli pokriti.
Kroz sudbinu dvije povezane porodice, otkriće šta se zbilo u Sjenici 1809, Kolašinu 1858, Užicu 1868. godine i u mirnodopskoj Vraneškoj dolini krvave 1924. godine. Čitajući svjedočanstva davno umrlih ljudi, otkriće nešto i o sebi; tajnu zbog koje je pozvan kako bi i sam jednog dana postao Čuvar… čuvar sjećanja na ljudske duše.
Bijeli Cigani uzbudljiv je, potresan i napet historijski roman u nastavcima o Duhovima Pakosti koji stoje iza programa etničkog čišćenja Bošnjaka s Balkana i Čuvarima Istine koji ne pristaju na zaborav i sudbinu španskih muslimana.
Ovaj spisateljski prvijenac nastao je inspirisan istinitim događajima da čuva prošla vremena od zaborava.
"Onu prošlost koja bi da me odredi, nju ne priznajem, Darka. Ne želim ni da je prizivam i da joj time dajem prednost nad nadom. Svejedno je prošla. Ne mogu je zaboraviti, niti treba, niti to hoću ali... Ovdje me dovela ljepota koja mi nije dala da zalutam, koja me obnovila. Zahvalan sam joj zbog toga jer mi pomaže da nađem smisao. Svaka ljepota je od Boga, a u toj ljepoti si i ti."
"Nema ništa bolje i ljekovitije za ljudsku dušu od dugog pješačenja. Teške misli su kao slijepi putnici bez odredišta, koji se natovare na domaćina da ih nosi dok ga ne izmore. Tek dugim hodanjem njihov stisak popusti, pa krenu gubiti snagu sve više i više dok ne popadaju s duše kao kiša s oblaka."
"Al' koga je zasvrbilo što mojih 26ero bjehu ubijeni? Koga, sem mene? Kakvo je dobro imao dunjaluk od njihove smrti? Koliko će još ljudskih sudbina onom mojom biti nagrđeno samo jer na krivom mjestu žive?"
"-Lanac moći se prekida kad potlačeni spozna da je tajna života u smrti; kad se ne bude plašio da u zlu nadmaši svog katila. U odmazdi nad neprijateljem je snažna dova koja odjekuje nebesima da prizove moć. -Ispada da je tajna da uzmemo sablje i da koljemo okolo. Halali, ali ne mogu prihvatiti tu naopaku logiku da je zlo dobro, a dobro zlo. -Ne zagovaram tu logiku, već logiku da se isto istim liječi... ...-Bez prolijevanja vlaške i kaurske krvi, s nijetom da njihove živote prinesemo ko žrtvu, neće nam biti ni spasa ni napretka. -Ima tu i nevinih, Jusufe. Nijesu svi krivi. -Nevini su vadžib, ako ih uopće ima, jer je njihova smrt vrednija. Njihova smrt bolje odjekuje nebesima i daje više nafake. To je tajna moći koju Bošnjaci ponovo moraju otkriti."
Ovo je knjiga koja se ne čita lahko, ali je knjiga koja ostaje. Teška, bolna i emotivno iscrpljujuća, ali istovremeno duboko važna i snažna.
Ovo nije knjiga koju uzmeš da bi pobjegao od stvarnosti. Ovo je knjiga koja te prisili da se suočiš sa stvarima koje su ljudi preživljavali kroz historiju i još potresnije, sa spoznajom koliko se obrasci nasilja, mržnje i stradanja kroz vijekove ponavljaju. Čitajući o događajima od prije nekoliko stoljeća, nemoguće je ne povući paralelu sa posljednjom agresijom na Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake koje su bezuspješno pokušali istrijebiti.
Posebno je snažan osjećaj nemoći koji knjiga prenosi. Onaj trenutak kada ljudi vjeruju da će ih dobrota, neutralnost ili pošten život zaštititi. Ona strašna, univerzalna rečenica: “Neće mene, nisam nikome ništa uradio.” A historija, nažalost, iznova pokazuje da zlo često ne bira.
Knjiga snažno podsjeća i na jednu još težu istinu. Da se zlo često ne pojavljuje iznenada, nego se “uzgaja i odgaja” od malih nogu, kroz ideologiju, mržnju i sistemsko oblikovanje razmišljanja. I prije i danas, kroz različita vremena i društva, vidi se koliko je opasno kada se generacije uče da dehumanizuju druge. Upravo zato knjiga nosi i gorku poruku opreza, da nikada nikome ne treba bespogovorno vjerovati, nego učiti iz historije i ostati svjestan koliko se brzo čovjek može pretvoriti u žrtvu ili u počinioca.
Knjiga je teška za čitanje ne samo zbog tema, nego zbog emocija koje izaziva. Ima scena i ideja koje ostaju dugo nakon zatvaranja korica. Ali upravo u tome leži njena snaga. Tjera čitaoca na razmišljanje o vjeri, identitetu, pripadnosti, opstanku i odgovornosti prema vlastitoj historiji.
Ovo je jedna od onih knjiga koje nisu samo književno iskustvo, nego i moralno i emotivno. Knjiga koja boli, ali i podsjeća. Knjiga koja upozorava.
Nije lahka. Nije nimalo ugodna. Ali je, po mom mišljenju, izuzetno važna.
Ova knjiga treba biti dio opste literature u skolama sirom BIH. Nakon par mjeseci sam konacno osjetila pozudu za citanjem, bilo me strah zapoceti sa tolikim „zalogajem“ od knjige sa svojih 600 stranica, ali mogu vam reci sve preporuke! Svaki dan kad sam prestala citati jedva sam cekala da nastavim.
⭐⭐⭐⭐⭐⭐⭐⭐⭐⭐(mislim da bi trebalo 10⭐) Uh šta napisati svako zna da je ovo istina i ništa drugo ali u dubini duše insan ko insan nada se da još ima DOBROTE u ljudima ali to je samo varka...Znači čitati,pisati,pričati svim naraštajima da se ne zaboravi ne da se svetimo nego da smo spremni, ipak ZLO nikad ne spava i uvijek pitanje postavljati zašto se stalno historija ponavlja...čitala sam je polahko kao nikad do sada. Sve preporuke jedva čekam drugi dio..hvala autoru
This entire review has been hidden because of spoilers.
🌳Kad vidim na početku knjige daleke korijene porodičnog drveta malko se uspaničim kako li ću sve to ispratiti, ali citat od Herman H. na početku odmah me odobrovoljio. Uprkos vidnom obimu knjige i mnoštvu likova autor je maestralno izgradio tempo i temeljito karakterizirao likove. Likovi su stvarni, doslovno da se srodiš s njima. Na taj način autor je doprinijeo snazi svih poruka knjige o pripadnosti i identitetu. Mislim da je debelo uspio u tome da čitalac intimno intrepretira kompletno štivo.
🖋️Citat cete veoma opsežno maestralno djelo, puno historije, duhovnosti, filozofije, emotivne "težine" dunjaluka... Rojit će se mudre pouke, sveti citati, brojna pitanja... Da li postoji mir ili je to samo neratno vrijeme za predah? Da li su merhamet, pravednost i solidarnost samo staromodne riječi? Da li je sramota ne svetiti nepojmljive strahote nasilja, trauma, istrebljivanja na najsuroviji, nezamisliv način? Da li dželatu koji ne traži oprost halaliti da bi se težilo suživotu i miru? Biće tu lekcije za saputnike za put na daleko, analiza pojma muškarac...
📌Osjetit ćete jačinu bola kad ti uzmu sve što je tvoje, kad ti iščupaju porod, kad ti oduzmu sve što voliš, ali i snagu vjere da to podneses. Nije sve tako crno, osjetiti ćete i beskrajnu sreću života kad imaš sve i ništa nemaš više za poželjeti. Ali život je kolo sreće koje se okreće. Sad si na vrhu, ali past ces i na dno. Ne smiješ to zaboraviti, isto tako doći će vakat i da se vineš sa dna. Nikad više neces biti isti, ali nije ni to kraj svijeta. Sve je to bilo kader. O da, citat cete o sudbini... O osveti, ali sta je osveta? I o misiji, patriotizmu, identitetu, borbi, potomstvu... O opstanku i životu. O zulumu, galfetu, o smrti, o gajbu, o pradjedovini...
⏳ Kako insanu samo zehra fali i za kahar i za radost, kako zaboraviti, da li zaboraviti, kako oprostiti, kako osvetiti, kako nastaviti?
🔎 Nekoliko generacija od Osmanlija do danas ce nam pokazati sve to, je li genetski ili društveno da svaka generacija prođe ratove, nemire, gubitke, pretrpi nasilje... Može li se stati u kraj? Je li moguća tolika mržnja prema drugoj naciji? Je li moguće sačuvati razum u strašnim, nezamislivim iskušenjima, u gledanju i trpljenju beskrajnog zla, omalovažavanja i maltretiranja? Je li vjera zaista najjača utjeha? 📿 Priča potomaka po bijelom svijetu, njihovih mezarja u tuđinama; izgoni, progoni, "čišćenja", osvete, dušmani, prijatelji...
💢 Ima li za sve nas ovdje mjesta?
🗡️Književno djelo koje ne ostavlja ravnodušnim!
Emotivno.
Brutalno.
Sirovo.
Duhovno.
- Tokom čitanja slike u glavi su mi posebno dočarane kad su se opisivala meni poznata mjesta, isticem svoju Zenicu i predjele prelijepe vodene sile Tare. Navala utisaka, emocija i pitanja me pratila tokom čitanja, a i poslije. Podsjećala sam se na časove historije, guglala neke pojmove, događaje, detalje, čitala intervjue autora i utiske drugih čitalaca, procesuirala i prepoznavala brojne filozofske i analitičke zaključke. I sve što mogu reći da je nestvarno koliko kvaliteta se krije između korica jednog mladog autora, dostojno svakog poštovanja i zadivljenosti. 👏🏽
📢 Nezaboravna, neprocjenjiva priča koju treba čitati više puta. Mada to rijetko pomislim, jer sam se vodila idejom da je život prekratak, a knjiga na pretek da bi se isti naslovi čitali. Taj stav se mijenja poslije ove knjige! Negdje sam pročitala komentar čitaoca da se ova knjiga treba uvrstiti u lektiru i kućnu biblioteku, brzim koracima stajem u red spomenutih pristalica. Historija je učiteljica života, a ova knjiga obuhvata debele fragmente naše historije.
"Ko zaboravi istinu, zalutao je. Zaborava se treba bojati kao dzehenemske vatre. Zaborav je kao trava na mezarju bez nišana. Kaburska trava zaborava biljka je na kojoj se goji bezbrižni hajvan koji je stvoren samo da živi i mre kao hrana gladnim zvijerima. Zaborav je šejtanska halva kojom se ljudi slade. Ona pospano zijeva u prividu stvarnog zivota s mukom da učini bilo kakav napor prema sjećanju kao čuvaru istine i prave prirode dunjaluka. Bezbrižna i nemarna, ta zavodljiva zaborav slijepa je i gluha da čuje sablasnu šrkipu vrata koja se otvaraju pred upornim kuckanjem Zla. Od te bolesti naš će narod bolovati. Od zaborava. Ti se ne povedu za drugima i ne pristaj na Zaborav." (citat iz knjige)
🛡️ Izdvojeni redovi - (Dojmljive rečenice su me okupirale svako malo, ali sam ih sažela na manji broj, koliko sam mogla🫣)
🗝️"Što čovjeka zadesi nije ga moglo mimoići. Sudbina je tajanstven put i duboko more... Božija tajna koja nam se otkrije tek kad se desi."
🗝️"Mirisi su okidači sjećanja."
🗝️"Vjerujem u kader i da se sve dešava iz nekih razloga. Naši životi su privid beskonačnih mogućnosti."
🗝️"Ponekad je lijepo znati i planirati unaprijed. Planiramo jer želimo ukrotiti sudbinu i osigurati nove dane."
🗝️"Različitosti se uvijek spajaju kada se sretnu u pravo vrijeme i na pravom mjestu."
🗝️"Pošteno opraštanje je samo ideal na koji iskusan čovjek ne smije računati."
🗝️"Velika tuga vezana je za istinu da je ovaj svijet za koji smo vezani svim srcem tako prolazan, a ljepota molitve je u vjeri da ovaj svijet nije kraj."
🗝️"Živjeti vjeru i vjerovati, dva su životna pogleda s udaljenih obala iste nepregledne rijeke. Dok za vjerovanje nije potreban nikakav ljudski napor, živjeti vjeru podrazumjeva svakodnevna odricanja radi ideala koji se ne mogu iskusiti na ovom svijetu."
🗝️"Nije šejtan proklet što je ružan ili što poput divljih zvijeri kolje stoku, već što odvraća od dobra i što obmanjuje zavodljivim lažnim govorom."
🗝️"Svako mora odlučiti za sebe čemu će posvetiti svoj život. Na kraju se svi Bogu vraćamo i nosimo sa sobom ono što smo posijali slobodnom voljom koja nam je data. Svaki čovjek Osmane odgovora za svoje grijehe, za sve loše što je učinio - ali odgovaraće i ta sve dobro koje je mogao učiniti, ali nije."
🗝️"...Preko mekanog šiljteta ne stiže do lijepog dženneta, već samo odlučnom borbom protiv zla za ostvarenje dobra."
🗝️"Znanje se uvecava kroz prava pitanja, a ne kroz lepršave hutbe i vazove, pa makar vazili i najmudriji među šejhovima..."
🗝️"Nemaš ti ništa. To ti se samo čini. Ovaj dunjaluk stoji na običnoj paučini. Ništa ti u njemu ne pripada."
🗝️"Kad dozovem prošlost, tad jasno shvatam... Izrunio se život k'o tvrda pogača."
🗝️"Ali sad kad ove pameti sagledam znake i predznake, vidim da najvećem zlu uvijek prethode prevelika dobročinstva."
🗝️"Samo ti se čini. Uvijek je moglo drugačije, može drugačije i moći će inšallah drugačije. Sve što se desi ljudi nazivlju sudbinom. Kader nije ono što će se desiti, nego samo ono što se već desilo, jer sudbina je zakovana u prošlosti koja se ne moze unatrag prepravljat osim lažima i pjesmom... Ali da li je baš i sve tako moralo biti?! Ma nije! Prava sudbina, onaj pravi kader je neistražena mogućnost koja se ispisuje snovima i dovom, vezicama vjerujućih sa božanskim obiljem. Nesreća je što se i zlo može prizivati iz tog obilja i na dunjaluk spuštati. Vjera je kad se tako shvati, blagodet data svima kao vazduh, kamen, zemlja ili voda da se svako biće njime koristi. I vuk i jagnje istu vodu piju."
🗝️"Šta god da je, iskren razgovor liječi bez obzira da li u njemu nađeš svog oponenta il' saveznika. U šutnji nema nijednog ni drugog, samo iskrivljena slika stvarnosti (...) Pretjerana šutnja navikava dušu na osamu, a u njoj sve ideje vehnu. Ništa se u šutnji ne razgori. Svaka vatra se u njoj gasi prije nego li postane plamen."
Roman kroz sudbinu porodice Hadžiahmetović donosi potresnu priču o stradanju koja daleko nadilazi sudbinu jedne porodice. Njihova tragedija zapravo simbolizira stradanje cijelog bošnjačkog naroda, njegovu borbu za opstanak, očuvanje identiteta i dostojanstva kroz teška historijska vremena.
Lik starog Alibega može se posmatrati kao metafora dijela današnjih Bošnjaka – ljudi koji su izgubili snagu, samopouzdanje i odlučnost da se suprotstave nepravdi. Nasuprot njemu stoje Zejnil, Osman, Daut i Ibrahim, koji predstavljaju ono što bi Bošnjaci trebali biti: hrabri, ponosni, dostojanstveni i spremni da brane svoje vrijednosti i narod.
Roman je emotivan, snažan i na trenutke veoma težak za čitanje. Jedina ozbiljnija zamjerka odnosi se na učestalu upotrebu psovki. Na par mjesta prisutna je čak i psovanje Boga. Iako se takav rječnik može razumjeti u kontekstu brutalnosti vremena i psihološkog stanja pojedinih likova, smatram da je taj dio mogao biti drugačije formulisan, bez umanjivanja snage same poruke.
Uprkos toj zamjerci, riječ je o romanu koji ostavlja snažan utisak i tjera čitaoca na razmišljanje o historiji, identitetu i cijeni slobode.
This entire review has been hidden because of spoilers.