Marko Pogačar donosi zanimljivu priču o vlastitom sazrijevanju kroz glazbeni katalog pjesama Yu i post-Yu scene od šezdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća. Pred sobom imate rock-kritiku u svom najboljem izdanju, ali s tom iznimkom da autor kroz prikaz pjesama ne kritizira njihove izvođače, već prvenstveno sebe, a nije ostao dužan ni društvu u kojem je odrastao.
Marko Pogačar rođen je 1984. godine u Splitu. Objavio je četiri knjige pesama, tri knjige eseja te knjigu kratkih priča. Urednik je u književnom časopisu Quorum i dvonedeljniku za kulturna i društvena zbivanja Zarez. Bio je stipendista fondacija Civitella Ranieri, Passa Porta, Milo Dor, Brandenburger Tor, Internationales Haus der Autoren Graz, Récollets-Paris, itd. Nagrađivan je za poeziju, prozu i esejistiku, a tekstovi su mu prevođeni na tridesetak jezika.
Muzički dnevnik Marka Pogačara ima interesantan koncept - pedeset i dve dnevničke beleške inspirisane pesmama ex-yu panka/novog talasa osamdesetih godina do kojih je autor, budući rođen 1984., došao retroaktivno. Identifikacija koju je autor sa tim pesmama ostvario govori o univerzalnosti poruka koje one nose. Istovremeno, govori i o individualnosti doživljaja. Nema dve osobe na ovom svetu koje bi bilo koju od pomenutih pesama doživele na isti način. Iz Markove vizure, bar ja imam taj utisak, ovo je priča o raspadu zemlje u kojoj je rođen, ispričana bez patetike i nostalgije. Baš onako pankerski!
Definitvno muzički dnevnik, sa akcentom na dnevnik. Jako haotično pisano, barem meni. Izbor pesama, opet, sa akcentom na dnevnik, kako to i prigoduje istom lične i hermetične (70%). Kao tekstovi za portal, I'm all for it, ali kao knjiga, kind of a hit or miss.
Ovo je pravi užitak za sve koji vole yu rock. Oko pedesetak pesama iz osamdesetih i devedesetih pisac je opisao kroz vrlo subjektivnu, nazovimo, recenziju i ono još lepše, poetično je preneo i ličnu refleksiju kroz pesmu o kojoj piše. Knjiga ne mora da se čita hronološki i pri tom, možete da, poput mene, uz čitanje poglavlja pustite muziku o kojoj je reč i baš koliko traje muzika toliko vam je potrebno i za čitanje te kratke crtice o njoj.