What do you think?
Rate this book
Kao pas
Ivana Šojat-Kuči sklona je okušavanju u raznim formama, te je nakon poezije i romana napisala i svoju prvu zbirku priča koju je u tiskanom obliku objavio riječki ogranak Društva hrvatskih književnika. Kao što je već autorica izjavljivala za medije, priče su nadahnute ili tragičnim vijestima iz crne kronike dnevnog tiska ili pak gradskim pričama o promašenim sudbinama. Točnije, inicijalima s novinskih stranica i ljudima ocrnjenima tračem htjela je dati dušu, što je i inače konstanta njezine književne produkcije: potraga za izgubljenom humanošću, i to humanošću usmjerenom na konkretnog pojedinca: s imenom, prezimenom i svojom nesrećom.
101 pages, Paperback
First published January 1, 2006
About the author
Ivana Šojat
77 books47 followersRođena u Osijeku, gdje je završila gimnaziju (novinarsko usmjerenje) i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam je godina živjela u Belgiji, gdje je završila studij francuskoga jezika. Godinu dana radi kao dopisnik Glasa Slavonije iz Bruxellesa. Već šest godina aktivno se bavi književnim prevođenjem. Suradnik brojnih književnih revija. Napisala zbirku poezije na francuskome jeziku Saint Espoir koja još nije objavljena, no čiji su dijelovi objavljeni u belgijskom književnom časopisu Le Fram. Književni i pjesnički krug iz Kraainema (Bruxelles) zbirku je proglasio najboljom od njima pristiglih rukopisa 1999. godine. Godinu dana pisala kolumnu u Magazinu osječkog Glasa Slavonije. Kolumne su kao eseji objavljene u knjizi I past će sve maske. Članica DHK.
Objavila: Hiperbole, pjesme (Hrašće, Drenovci, 2000.), proglašena najboljim pjesničkim rukopisom na pjesničkim Susretima u Drenovcima 1999.; Šamšiel, roman (Matica Hrvatska, Osijek, 2002.), koji je na Kozarčevim danima u Vinkovcima, 2002. nagrađen Poveljom za uspješnost; Uznesenja, pjesme (Triler i DHK-ogranak Rijeka, 2003.); Utvare, pjesme (Solidarnost, Zagreb, 2005), nagrada Bl. Ivan Merz.; Kao pas, priče (DHK-ogranak Rijeka, 2006.); I past će sve maske, eseji (Alfa, Zagreb, 2006); Sofija plaštevima mete samoću, pjesme (VBZ, Zagreb, 2009.); Mjesečari, priče (Fraktura, Zaprešić, 2009.).
Objavila: Hiperbole, pjesme (Hrašće, Drenovci, 2000.), proglašena najboljim pjesničkim rukopisom na pjesničkim Susretima u Drenovcima 1999.; Šamšiel, roman (Matica Hrvatska, Osijek, 2002.), koji je na Kozarčevim danima u Vinkovcima, 2002. nagrađen Poveljom za uspješnost; Uznesenja, pjesme (Triler i DHK-ogranak Rijeka, 2003.); Utvare, pjesme (Solidarnost, Zagreb, 2005), nagrada Bl. Ivan Merz.; Kao pas, priče (DHK-ogranak Rijeka, 2006.); I past će sve maske, eseji (Alfa, Zagreb, 2006); Sofija plaštevima mete samoću, pjesme (VBZ, Zagreb, 2009.); Mjesečari, priče (Fraktura, Zaprešić, 2009.).
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 3 of 3 reviews
January 25, 2018
Zbirka priča o smrti. Glavni lik iz svake priče objašnjava nam okolnosti i razloge koji su do toga doveli. Jako potresno, ali originalno i vrhunski napisano.
February 27, 2023
Potresne kratke priče, ali iako kratke, nekako sveobuhvatne, svaka je posebna na svoj način.
"Kao što je već autorica izjavljivala za medije, priče su nadahnute ili tragičnim vijestima iz crne kronike dnevnog tiska ili pak gradskim pričama o promašenim sudbinama. Točnije, inicijalima s novinskih stranica i ljudima ocrnjenima tračem htjela je dati dušu, što je i inače konstanta njezine književne produkcije: potraga za izgubljenom humanošću, i to humanošću usmjerenom na konkretnog pojedinca: s imenom, prezimenom i svojom nesrećom."
Priče su kao prepričane (izuzetnim stilom) iz rubrika crne hronike, svaka tragična, jeziva, tužna na svoj način, svaka ispunjena prevelikom tugom, a zajednički imenilac svima je smrt. Autorica je svakom nosiocu priče stvorila čitav jedan život, čitav jedan lični svemir.
Jedino mi je ponekad znalo zasmetati što upotrebljava neke čudne rečenične konstrukcije koje možda imaju poetičnu notu zbog toga. Ali, kao što na početku napisah,stil je, posebno neki komparativni opisi, izuzetan. Preporuka svima, posebno roditeljima.
"Tromi se dan babljega ljeta kroz prozor, iza njezinih leđa, zaogrtao sutonom u ružičnjaku visokim zidom obzidanoga dvorišta. Kao zgužvana se sjenka odbačenog staniola caklio u načetom srebru zrcala psihe. Šuštalo je lišće patuljastih voćki. Jabuka i kajsija. Slatkasti se miris ocvala cvijeća vitičasto uspinjao s tla, provlačio kroz pukotine rukom kukičanih, bijelih zastora na širom otvorenom prozoru. Iz daljine je dopirala zvonjava zvonika Gospe snježne. Sedam su puta klatna zvona kao napukli pehari obilježila vrijeme i zastala. I ptice su se, zaogrnute polaganim potonućem dana u sivi pijesak rijeke i žuto snoplje šaša, grleno uzdigle u nebo urešeno oblacima prelivenim sukrvicom lijenog povečerja."
"Pakao je krajnost koju ne moţeš izdrţati a da ne poludiš, da ne izgubiš sve zbog čega te ljudi, oni “drugi” mogu zvati čovjekom i tako se prema tebi ophoditi."
"Kao što je već autorica izjavljivala za medije, priče su nadahnute ili tragičnim vijestima iz crne kronike dnevnog tiska ili pak gradskim pričama o promašenim sudbinama. Točnije, inicijalima s novinskih stranica i ljudima ocrnjenima tračem htjela je dati dušu, što je i inače konstanta njezine književne produkcije: potraga za izgubljenom humanošću, i to humanošću usmjerenom na konkretnog pojedinca: s imenom, prezimenom i svojom nesrećom."
Priče su kao prepričane (izuzetnim stilom) iz rubrika crne hronike, svaka tragična, jeziva, tužna na svoj način, svaka ispunjena prevelikom tugom, a zajednički imenilac svima je smrt. Autorica je svakom nosiocu priče stvorila čitav jedan život, čitav jedan lični svemir.
Jedino mi je ponekad znalo zasmetati što upotrebljava neke čudne rečenične konstrukcije koje možda imaju poetičnu notu zbog toga. Ali, kao što na početku napisah,stil je, posebno neki komparativni opisi, izuzetan. Preporuka svima, posebno roditeljima.
"Tromi se dan babljega ljeta kroz prozor, iza njezinih leđa, zaogrtao sutonom u ružičnjaku visokim zidom obzidanoga dvorišta. Kao zgužvana se sjenka odbačenog staniola caklio u načetom srebru zrcala psihe. Šuštalo je lišće patuljastih voćki. Jabuka i kajsija. Slatkasti se miris ocvala cvijeća vitičasto uspinjao s tla, provlačio kroz pukotine rukom kukičanih, bijelih zastora na širom otvorenom prozoru. Iz daljine je dopirala zvonjava zvonika Gospe snježne. Sedam su puta klatna zvona kao napukli pehari obilježila vrijeme i zastala. I ptice su se, zaogrnute polaganim potonućem dana u sivi pijesak rijeke i žuto snoplje šaša, grleno uzdigle u nebo urešeno oblacima prelivenim sukrvicom lijenog povečerja."
"Pakao je krajnost koju ne moţeš izdrţati a da ne poludiš, da ne izgubiš sve zbog čega te ljudi, oni “drugi” mogu zvati čovjekom i tako se prema tebi ophoditi."
May 20, 2022
Zanimljiv pristup, pomalo mračne priče. Iako stil pisanja nije rezonirao sa mnom, autorica se igrala različitim likovima i perspektivama, tako da sam ju pročitala do kraja. Ok.
"Tek sam se tad uistinu svega sjetila i odlučila zaboraviti žive."
"Tek sam se tad uistinu svega sjetila i odlučila zaboraviti žive."
Displaying 1 - 3 of 3 reviews