Knjiga „K2 – trijumf i tragedija“ potresna je i dramatična priča o usponu na jednu od najopasniju planina na svijetu, o sportskom trijumfu koji se tijekom silaska s vrha pretvorio u tragediju i grčevitu borbu za preživljavanje.
Stipe Božić je najuspješniji hrvatski alpinist svih vremena. Osvojio je tri najviše svjetske planine (Mount Everest, K2 i Kangchenjunga), stupio je na najviše vrhove svih kontinenata te ispenjao najteže alpske stijene. Mnogi od tih uspona bili su iznimno teški i opasni, mnogi su, na žalost, uzeli i ljudske žrtve, ali za samog Božića najopasniji je bio uspon na drugi najviši vrh svijeta, 8611 metara visoki K2. Zbog velikog broja žrtava planinu K2 alpinisti zovu „Divljom planinom“ i smatraju je najopasnijom od svih osamtisućnjaka.
U ovoj knjizi Božić je ispripovijedao svoje najdramatičnije penjačko iskustvo, koje ga je dovelo do psihičkog i fizičkog ruba, i tijekom kojeg se neprestano borio i za svoj život i za život svojih penjačkih partnera.
"Na planini K2 granica između pobjede i tragedije osobito je tanka. Godine 1993. ni mi tog iskustva nismo bili pošteđeni." Viki Grošelj
Možda sam malo pristran prilikom ocjenjivana ove knjige pošto sam i sam zaljubljenik u planinarenje i boravak u prirodi, no svakako se radi o zanimljivom štivu, svojevrsnom putopisu koji se čita poput kakvog krimića. U nekim trenucima poželio sam da se Stipe udružio s kakvim iskusnim piscem/lektorom koji bi mu pomogao očuvati ritam u pričanju, no s druge strane priča je njegovim izražajem dobila još više na autentičnosti. Osim što je približio doživljaj i sam način uspona na najviše vrhove svijeta, zajedno s njihovim ljepotama i opasnostima, između redaka nas podsjeća da trebamo imati respekta prema planinama, odnosno da smo sposobni za velike stvari, ali da ne smijemo zaboraviti da smo mali i ništavni u usporedbi sa prirodom općenito.
Odlična knjiga, baš odlična. Priča je to o našem Splićaninu Stipi Božiću koji je vrhunski alpinist koji se popeo na sve moguće planinske vrhove svijeta i njegovom iskustvu penjanja na K2 koji glasi za najteži penjački izazov. Ono što mi je posebno dramatično je trenutak kad Stipe mora odlučiti hoće li vući prijatelja na samrti prema logoru i tako riskirati život 4 čovjeka ili će prijatelja ostaviti na planini i tako značajno povećati šanse za preživljavanje ostaloj trojici...Strašna je to odluka, strašna...Birati između dva zla, strašno... Također, nisam znao da su Stipin sin i supruga mu stradali u prometnoj nesreći, a očuvati zdrav razum nakon takve tragedije mi je vrijedno divljenja. Da skratim, apsolutna preporuka.
"Možda će se neupućenima ove riječi učiniti pomalo čudnima, ali duboko vjerujem da se čovjek ne smije potpuno predati nekoj djelatnosti, osobito ako je opasna. Ljudsko biće ima priliku svojim razumom spoznati razvnorsna iskustva, a da pritom ne svaštari."
Ova je knjiga u moje ruke došla na nagovor prijatelja koji se bavi alpinizmom. Teško je ostati imun na toliku euforiju (s njegove strane) pa sam i sama odlučila pročitati knjigu prije nego što je proslijedim dalje.
Stipe Božić prvi je Hrvat koji se popeo na tri najviša vrha svijeta: Mount Everest, K2 i Kangchenjung, a također i prvi Hrvat koji se popeo na najviše vrhove svih kontinenata te ispenjao sve najteže alpske stijene. U ovoj knjizi opisuje uspon na drugi najviši vrh svijeta, planinu K2 koja je poznata kao najopasnija te je stoga nazivaju i “Divlja planina”. Čak svaki četvrti alpinist koji se uspije domoći tog vrha pogine pri silasku.
Moram napomenuti kako je knjiga od samog starta jako interesantna. Nisam bila previše upoznata s alpinizmom, no to nije uvjet za čitanje ove knjige pošto nam Stipe sve lijepo opisuje, od raznih termina koje alpinisti koriste do pojašnjenja mnogih nepisanih pravila o kojima ovisi život i slično, što knjigu čini zanimljivom i poučnom. Također su opisani i njegovi prijašnji usponi, kao i razne povijesne činjenice (prijašnji usponi ostalih timova) te geografski podaci zajedno sa opisima te divlje prirode. Tako mnogo saznajemo i o prijašnjim uspješnim, ali nažalost i neuspješnim usponima iz kojih se može mnogo naučiti.
“Ne može se zamisliti sažetiji prizor sreće od trenutka kad penjač stupi na vrh najviše planine svijeta. Biti u tom trenu najviši čovjek na svijetu, nagrada je za sve rizike i napore koji su prethodili. No to je i najkritičniji trenutak u penjačevu životu, jer dosegnuti vrh samo je pola puta koji treba prijeći. Mnogo opasnija polovina silazak je u podnožje planine.”
Pripreme za sam uspon su mukotrpne te je opisan i dugačak put koji prethodi samom usponu, kao i sve zapreke koje je potrebno savladati. Već taj dio knjige daje nam određenu dozu uzbuđenja, a sam uspon na K2 nije ni započeo! Nakon što je njegov tim (kao i ostale) zadesio niz neprilika te su se popeli na najopasniji vrh svijeta, tek počinje istinska borba za preživljavanjem. Kako sam Stipe kroz knjigu napominje, silazak je i najopasniji, iz više razloga: lako se okliznuti, penjači su iscrpljeni i moraju paziti na mnoge zamke. Uz nespretnost silaska uvijek im prijeti da zalutaju, a nipošto se ne smije zaspati zbog iscrpljenosti jer tada nastupa tzv. “bijela smrt”.
Stipe je imao veliku odgovornosti, ne samo za svoj život nego i za sigurnost cijelog tima. Na silasku, već načeti snježnim sljepilom i smrznutih prstiju na nogama i rukama morali su donijeti vrlo tešku odluku. Jedan od penjača bio je na samrti zbog hipoksije, nepokretan i gotovo nesvijestan svega. Iako ga je tim pokušao vući prema sljedećem logoru, nakon sati truda shvatili su da presporo napreduju. Provesti noć na otvorenom na nadmorskoj visini iznad 8000 metara znači sigurnu smrt, a ni vrijeme im nije išlo na ruku jer ih je zahvatila sniježna oluja. Uskoro je i njihovo preživljavanje postalo neizvjesno te je Stipe, kao vođa tima i najiskusniji, morao donijeti odluku da ostave umirućeg kolegu na planini. Vrlo je teška odluka donesena, no to nije kraj neprilika. S ostatkom tima Stipe se, skoro potpuno slijep, domogao sigurnosti logora odakle je daljnji silazak opet bio neizvjestan.
“Iskustvo s prijašnjih himalajskih pohoda govorilo mi je da nikad ne smiješ priznati da je s tobom gotovo, ma koliko te okolnosti na takvo što prisiljavale.”
Malo je reći da je ova knjiga bila veliko iznenađenje. Ispočetka interesantna, da bi na kraju pokrenula cijeli spektar emocija ova je knjiga sve to u jednom: od uzbudljive avanture do potresne knjige koja će vas uzdrmati i na koju ćete još danima misliti. Preporučam da pročitate iako vas alpinizam nikada nije zanimao, jer je ova knjiga toliko više od toga – nije samo opisan zanimljivi put koji alpinisti prolaze, već je vrlo osobna, intimna, gdje nam Stipe svojom odličnom naracijom kao čovjek od krvi i mesa opisuje kako se osjećao u raznim neprilikama kada se borio za život, kada je morao ostaviti prijatelja jer su i životi drugih ovisili o tome. Stipino preživljavanje u ekstreminm uvjetima te njegovi zaključci vrlo su inspirativni te ostavljaju snažnu impresiju. Iz ove knjige možete puno naučiti.
Osvajanje druge najvisje gore sveta, K2, v slovenski odpravi, v kateri pa je bilo tudi nekaj tujcev, med njimi tudi Stipe. Knjiga je lepo berljiva in kot pove naslov, lahko recemo tudi grenko sladka.
... Za vedno ostati na gori? Vsi stirje ali samo eden? Resiti se trije ali vsi stirje zmrzniti? ...
"Boris je ispustio uže kojim smo vukli Boštjana i okrenuo se prema meni,Ja sam pogledao prema Boštjanu. Nikada neću zaboraviti tu scenu.Prijatelj ostaje ležati nepomičan na snijegu u strašnoj oluji koja ga je učas gotovo zamela novim snijegom...."