Knjiga koja je pomerila granice žanrovske književnosti
Zbirka našeg najpoznatijeg pisca horora sastavljena je od efektnih, majstorski napisanih priča koje prikazuju Srbiju u nekom drugom vremenu punom vampira, mutanata, ucenjivača, manijakalnih serijskih ubica, ukletih splavova, liftova koji voze u drugu dimenziju, krvavih kompjuterskih igrica… Sve je tako blisko, prepoznatljivo, a ujedno neverovatno mračno i jezivo.
„Pripovetke u ovoj zbirci, nastajale od sredine osamdesetih do sredine devedesetih godina 20. veka, stravu i užas generišu iz duše pojedinca – njegovih strahova i mora – ali i iz duše jedne duboko traumatizovane, poremećene i autodestruktivne zajednice. Fantastična proza Gorana Skrobonje može se prepoznati i kao vid osobenog socijalnog angažmana, gde se fantastično svesno poigrava na granici čudnog pa i alegorijskog. Estetska upečatljivost ove proze dobrim delom počiva upravo na ovoj dinamici. Fantastično nije ʼbeg od stvarnostiʼ, već pre funkcioniše kao njegov apartan i neočekivan vid koji se ostvaruje u suodnosu pisac – čitalac.“ – Ljiljana Pešikan-Ljuštanović
„Prva domaća horor zbirka sa kojom sam se susreo i do dana današnjeg najdraža… Sve slavne, voljene, žestoke priče velikog majstora na jednom mestu.“ – Oto Oltvanji
Goran Skrobonja je rođen 28.03.1962. godine u Beogradu. Diplomirao je 1985. na beogradskom Pravnom fakultetu. Od 1986. pa do danas bavio se profesionalno spoljnom trgovinom i bio na rukovodećim funkcijama u kompanijama „Simpo“ Vranje, „ICN-Galenika“, „Terra Trade“, „Decotra Engineering“ i „HIP-Petrohemija“, da bi od 2009. postao generalni sekretar Srpskog udruženja izdavača i knjižara (SUIK) iz Beograda. Takođe, od 1990. godine, Goran Skrobonja je imenovani stalni sudski tumač za engleski jezik pri Okružnom sudu u Beogradu. Prva Goranova priča koja se pojavila u nekoj zvaničnoj publikaciji bila je „Poklon s neba“ koju je objavio zagrebački časopis Sirius u svom broju 134 (jul 1987). Od tada, on je objavio brojne kratke priče, novele i romane, preveo hiljade i hiljade stranica vrhunske žanrovske književnosti s engleskog jezika i kao izdavač objavio neka od ključnih dela koja se mogu uvrstiti u žanrove horora i naučne fantastike.
Goran Skrobonja živi i radi u Beogradu. Oženjen je (supruga Dragana) i ima dve kćerke (Aleksandru i Teodoru).
Herceg Novi, leto 2007 godine. Ližem sladoled i razgledam grad, te u jednom trenutku spazih malu knjižaru. Molećivim dečijim pogledom izmamljujem novac potreban za knjigu, te utrčavam unutra dok mi do ušiju dopire glas tetke, koja mi dobacuje da uzmem hari potera ili nešto slično tome. Unutra sam se osećao kao dete koje je upravo ušlo u prodavnicu slatkiša, a prodavac koji je primetio to, me je ostavio na miru da razgledam. I tada, u tom trenutku je videh, crnu kao noć, sa ilustracijom od koje nisam mogao da odvratim pogled, bio sam zadivljen. Uzimam je u ruke i pročitam - Od šapata do vriska, a na zadnjoj korici bile su reči kao što su vampiri, mutanti i tu zastanem, kažem sebi to je to, uzimam je. Prodavac me gleda malo čudno, tetka me gleda čudno, ali joj objašnjavam da mi je baš nju prodavac preporučio, pokazujem joj je onako ovlaš i munjevito trpam u tašnu, te joj kazujem da se radi o nekakvim vanzemaljcima a vampire i mutante naravno ne spominjem. Sve jedno ona koluta očima i mi nastavljamo šetnju. Sutradan nisam plivao, ceo dan sam proveo pod suncobranom čitajuči knjigu i osluškujući morske talase. Posle ni njih više nisam čuo, potpuno sam zaronio u Skrobonjin svet fantastike. Neke priče nisam tada razumeo (jer je potrebna zrelost za njih), ali sećam se da mi se najviše dopala priča - Igra. Neverovatno je da i sada, posle drugog čitanja ove zbirke nakon 16 godina, meni i dalje ta priča bude najbolja, odnosno kamen temeljac ove zbirke. Pored nje, još jedanaest priča sam sada ocenio čistim peticama, te stoga sledi moj izbor - top 12 priča iz zbirke od šapata do vriska :
1. Kuća na brdu ; Omaž Lavkraftu 2. No place like home ; Sunce tuđeg neba, neće vas grijat kô što ovo grije. To važi čak i za vampire ;) 3. Kanada ; Kratka priča, koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim, posvećena Orvelu. 4. Putnici ; Jeziva priča o duhovima. 5. Za sve moje ljubavi ; Ova priča me podsetila na lika Buffalo Bill iz The Silence of the Lambs... 6. Ljudska reakcija ; Šta čoveka, čini čovekom ? 7. Lift ; Prva asocijacija za ovu uznemirujuću priču mi je - pakao. Lift je samo sredstvo koje svoje putnike iz priče vodi do njegovih nivoa. 8. Igra ; Srpski battle royale, napisan 1992 godine! Vapi za netflix adaptacijom! 9. Učiteljsko naselje ; Košmarni paralelni univerzum, iz koga nema povratka. 10. Ljubavnici ; Nešto drugačija vampirsko/demonska priča. Prilično uznemirujuća i nekako stvarna. 11. Dodir genija ; Jeziva priča o devojčici sa natprirodnim moćima, u stilu Stivena Kinga (onog starog). 12. Gumena duša ; "U početku ne beše reč. U početku beše pesma." Okultno-mistična priča, posvećena Bitlsima.
OD ŠAPATA DO VRISKA-GORAN SKRPBONJA ✒️"I tako,u početku beše Pesma. Ostalo je,što kažu,istorija." GUMENA DUŠA 🎧Krenuću s kraja,od poslednje,bonus pesme na B strani. 🎧Priča Gumena duša je miks omaža Bitlsima,keltskih mitova od Stounhedža do Vinče i naučnofantastičnog Londona neke budućnosti ili paralelne sadašnjosti. I kao takav-miks funcioniše i vrlo je zabavan. 🎧Čitava zbirka je takva. Mešavina omaža uzorima (koje Skrobonja tako dobro prevodi 😊) i iginalnih rešenja na standardne horor,triler i sf teme. 🎧Obzirom da zbirka sadrži 18 pripovedaka na skoro 600 strana,od kojih sam prvu trećinu pročitala još prošle godine a ostatak sad -nemoguće je da me baš sve oduševi,ali je ukupan utisak odličan. Ipak,imam favorite. ✒️Priča Putnici je jedna šaputava nostalgična ghost story ✒️Lift je moja lična priča za vrištanje,jer klaustrofobija 😬 ✒️Igra je najzabavnija i najstrašnija istovremeno. Veoma zanimljivo se bavi temom zavisnosti od igrica,od adrenalina i navodi na razmišljanje. A sve na primeru ni manje ni više nego Tetrisa. Ko je u nekom periodu svog života bio navučen na Tetris neka digne ruku🙋♀️😂
Čitajući Brajsonove putopise i "Hiperion" sagu, uverio sam se da je Skrobonja sjajan prevodilac, a sada sam nakon čitanja ove knjige zaključio i da je podjednako dobar pisac.
Fond reči mu je raskošan, dijalozi su uverljivi, a način pripovedanja je ono što će vas momentalno uvući u svaku od ovih priča. Ono što volim kod horora je da tokom čitanja osetim pozitivnu odbojnost prema piščevom svetu, i samim tim veliko olakšanje što se ne nalazim tamo. Ovde sam to doživeo u par navrata, ali posebno moram da istaknem priču "Lift" koja mi je definitivno najdraža i zbog koje sam u glavi odmah počeo da stvaram uvrnute scenarije o tome šta bi se desilo da mi jednog dana lift u zgradi "zabaguje" i odvede me na neko sablasno mesto. Upravo je to ono što kruniše pisce kvalitetnog horora: neprijatne misli kod čitalaca uzrokovane uverljivošću priče koje ih progone danima.
Iako sam naslov asocira na horor, ovo je multi-žanrovska zbirka priča prošarana fantastikom, trilerom, distopijom i naravno stravom. Neke priče su smeštene u daleku budućnost, dok su druge post-apokaliptične gde saznajemo da je neki veliki događaj uništio svet koji smo poznavali, a tu su i one malo realističnije sa kojima opet nismo načisto zbog čudnog ponašanja mentalno nestabilnih likova čije nesvakidašnje doživljaje možemo da pripišemo i halucinacijama. Pa tako imate priču gde su van Zemlje pronađeni ostaci neke drevne civilizacije među kojima je dugačka cev koja oživljava glavnog pripadnika te vrste, a jednom prilikom, zbog ljudske pohlepe završava na Zemlji. Tu je i priča o svetu gde je zakonom uništeno vatreno oružje sa naše planete kako bi se sprečilo nasilje i nuklearni ratovi, ali to je dovelo do velike stope nezaposlenosti i samim tim, do velikog gneva kod ljudi. Zatim su tu i priče o vampirizmu koje su uvek dobrodošle. Zaposednutost. Eksperiment koji je od ljudi načinio čudovišta željna osvete prema svojoj nekadašnjoj vrsti. Skrobonjin "Rouzvil" kao Kingov "Deri". Sve se to nalazi u ovoj knjizi koja će posebno prijati ljubiteljima Kinga, Barkera i Lavkrafta jer se vidi njihov veliki uticaj. Ostaje veliki žal što knjiga nije objavljena preko grane jer bismo dobili vrhunske ekranizacije.
Mislim da će mi najviše u sećanju ostati Igra, priča u kojoj je igranje Tetrisa podignuto na nivo svemirskog rialitija.
Jedan lik se, doduše, provlači kroz većinu priča. Nikodije Marić, neka vrsta glavnog gazde, svemoćnog, vlasnik svega, psoba koja prelazi kroz svetove i poseduje sve što želi. Nekad je tu da proprati kraj eksperimenta, nekad da očita bukvicu preko video poziva. U jednoj priči ga samo spomenu oni koji se voze liftom u njegovom tornju. A ko zna šta on radi tamo gore.
Jedna ozbiljna cigla od knjige i nije za plašljive. Ali kao prevazđete strah od obimnih knjiga sačekaće vas priče nastajale u različitim vremenskim periodima, koje ste mogli da čitate ovde-onde. Preporuka…
Srbija u nekom drugom vremenu, puna vampira, mutanata, policije i ucenjivača, neverovatna i toliko prepoznatljiva... Razoružanje dovedeno do apsurda u svetu u kojem je Jugoslavija jedna od četiri svetske velesile... Aveti u vozilima beogradskog javnog prevoza... Serijski ubica-travestit u mahnitoj orgiji bezumlja i podivljalih hormona... Otac koji svoju kćer pretvara u vampira kako bi je spasao od smrtonosnog virusa AIDS-a... Eksperiment sa osećanjima androida ljudskijih od njihovih tvoraca... Ukleti splav na Adi Ciganliji... Lift koji vodi u drugu dimenziju... Popularna kompjuterska igra kao osnova međuplanetarne krvave TV-zabave... Taksisti koji ne voze u Učiteljsko naselje... Kanibalistički seks na rudarskom asteroidu... Izgubljena pesma Bitlsa koja može spasiti svet od vladavine mračnog keltskog boga – i još mnogo toga, u zbirci novela i priča najistaknutijeg domaćeg pisca horora. Mračne slike i trenuci katarze, u širokom rasponu opčinjenosti... od šapata do vriska.
O AUTORU
Goran Skrobonja je rođen 28.03.1962. u Slobodnom Srezu Beograd, gde i sada živi sa suprugom i svojim malobrojnim Nakotom. Diplomirao prava na lokalnom Univerzitetu, ali posle studija počeo da izučava doktrinu Nikodija Marića, da bi ubrzo postao dopisni član “Društva za izučavanje natprirodnih pojava Rouzvil”, zadnja pošta Vejnzboro. Detinjstvo proveo u Učiteljskom naselju, gde ga put i danas ponekad nanese. Obavezno sa sobom nosi markicu za prevoz – zlu ne trebalo.