Nova zbirka poezije Radomira D. Mitrića. „Žene, što tučete poput gromova u naše tamne i visoke prozore, nenadano, budeći nas iz bolećivih osama, dok stupate smiono, nalik istočnim armijama, u naše male sobe s golim sjenama što ljube se u kutima memljivih zidova; jutrom, kad iskradate se u magle, u oblačja što izmiču pod prstima božje tkanice, izgubljen ste nam Eden, iznova stečen, vašim neskorašnjim povratkom.„