Knjiga sabranih autobiografske pribeleški (čuvanih donedavno u ličnoj arhivi) u kojima se Mitra Mitrović seća svojih formativnih godina iz decenije pred II sv. rat. Osim u natuknicama i sopstvenoj zapitanosti u uvodu i zaključnom poglavlju, nema reči o njenom životu nakon razlaza sa Partijom 1956. odnosno posle odlaska u penziju 1962.
Zanimljivo je poglavlje “Velikani leve literature” gde piše o značaju uticaja izdavačke kuće Nolit i Pavla Bihalija, koji je od 1929. godine, umešnim odabirom atraktivnih naslova prevodne knijževnosti “zasipaju” beogradsku omladinu tekućom, aktuelnom beletristikom inspirisanom levim idejama. Citira i istoričara književnosti Miodraga Popovića koji je (retrospektivno, u pohvalnom tonu) govorio: “Ako knjige mogu biti vojnici, ratnici, onda su Nolitove knjige uoči rata to zaista i bile.”
Ovim povodom osvrće se i na slučaj Crnjanski koji je na duge staze započeo svoj rat s levičarima “ozlojedivši” komuniste i marksiste u literaturi upravo napodom na Nolit u članku “Mi postajemo kolonija strane knjige”, u listu Vreme, od 12. mart 1932.
Zainteresovan čitalac, ne bi pogrešio ako prvo pročita “Otpisanu” pa tek potom njeno “Ratno putovanje”.
Memoari Mitre Mitrović ujedno su tematski komplementarni sa autobiografijom Milovana Đilasa “Ideal i profesija - Uspomene revolucionara” koja je ove godine, i to posle tričavih 70 godina, prvi put integralno objavljena na srpskom (izdavač obe: Vukotić media).