Razvedeni tridesetogodišnjak bez definisane profesije Taro, njegova tajanstvena vršnjakinja ilustratorka Niši i starija žena, koju nazivaju samo gospođa Zmija, žive u stambenoj zgradi s većinom praznih stanova, u Tokiju, zgradi kojoj se sprema rušenje. Počinju da se druže kada saznaju za opsednutost ilustratorke lepotom obližnje „nebesko plave kuće“, u evropskom stilu, u kojoj je dve decenije pre toga snimljena serija fotografija popularnog režisera i njegove supruge glumice i objavljena kao hit knjiga pod naslovom „Vrt u proleće“. Niši uspeva da se sprijatelji sa dobro stojećom porodicom koja ju je iznajmila i da se uveri u njenu lepotu iznutra. Razvijanjem radnje, isprva otuđeni pojedinci, veštim potezima pera autorke, postaju akteri prave drame, s ponekom lakom dozom humora i sa samo malo, ponekad, naglašene burleske. Njihov jedini cilj je približavanje lepoti, kojoj do tada nisu imali pristupa, a zbog nje su spremni i na fizičke žrtve.
Jedna solidna četvorka, jer sam ovim romanom došla do zaključka da mi mnogo prijaju japanske spisateljice, njihov način pisanja, jednostavan, pa iako u jednu ruku dalek od nas, u drugu toliko blizak, kao da vas miluje! Lijepo sve to djeluje kad se završi poslednja rečenica, te stoga 4 plave ⭐️ za ovu nježnu knjigu 💙!
Rekla bih da je ono čime se knjiga ponajviše bavi stambeni prostori u vreme ubrzane urbanizacije kroz likove koji su uveliko zahvaćeni time. Svi likovi u knjizi su se selili po nekoliko puta i razmišljalju o iseljenju jer zgrada u kojoj žive je predviđena za rušenje. Neizgovoreno pitanje je - šta zapravo čini dom?