Ovaj izbor pesama Federika Garsije Lorke, urađen na 125. godišnjicu rođenja najuticajnijeg španskog pesnika 20. veka, otvara njegova druga poetska zbirka, romantično raspevana, tugaljiva i impresionistička – Knjiga pesama, koja je osobena po dubokom osećaju za krajolik i rodno tle, muzikalnosti stiha, slikovitosti i inventivnosti metafora. Sledi Poema o kante hondu, zbirka kompoziciono kratkih pesama, koje ne poštuju stroge metričke i strukturalne zakone teksta andaluzijske narodne lirike, ali koje bez obzira na to, svojim slikama i simbolikom, odaju pesnički doživljenu dušu Andaluzije.
Nakon Prvih pesama i Pesama, koje objedinjuju poeziju pisanu od 1921. do 1924. godine, gde su večite teme vremena i smrti uokvirene gradskim i lunarnim pejzažima, izborom je obuhvaćena i najzrelija pesnikova faza. Najpoznatija zbirka, Ciganski romansero, udružujući lirske, dramske i narodne elemente pesničkog izraza, kroz 18 romansa i balada peva o iskonskim strastima, verovanjima i slepom predavanju sudbini andaluzijskih Cigana te njihovoj moralnoj nekompatibilnosti sa buržoaskim društvom.
Zbirka Pesnik u Njujorku, slobodnim stihom i nadrealističkom optikom, donosi viziju Njujorka kao puste i košmarne sile, ukazujući na razornu snagu i nehumanost mehanizacije i potrošačkog društva. Lorkina naklonost manjinskim grupama ovde je produbljena mitskim predstavama crnog čoveka i Jevrejina. Izbor zatvaraju elegija Plač za Ignasijom Sanćesom Mehijasom, neodoljivi omaž seviljskom toreadoru i pesnikovom prijatelju, zatim Šest galjeških pesama, pisanih na galicijskom dijalektu, kao i Tamaritski divan, zbirka gazela i kasida, pesama o gorkim ljubavnim iskustvima ogrnutih orijentalnom atmosferom.
Born in Fuente Vaqueros, Granada, Spain, June 5 1898; died near Granada, August 19 1936, García Lorca is one of Spain's most deeply appreciated and highly revered poets and dramatists. His murder by the Nationalists at the start of the Spanish civil war brought sudden international fame, accompanied by an excess of political rhetoric which led a later generation to question his merits; after the inevitable slump, his reputation has recovered (largely with a shift in interest to the less obvious works). He must now be bracketed with Machado as one of the two greatest poets Spain has produced in the 20th century, and he is certainly Spain's greatest dramatist since the Golden Age.