Una novel·la policíaca, una utopia feminista i un relat de viatges amb forts punts de iugonostàlgia, combinats en una magistral història de venjança.
Seladon Senkowski, un inspector de la policia parisenca d’origen jueu polonès, i la seva companya Zaga, una associada de les Nacions Unides d’origen iugoslau, investiguen un macabre assassinat. A la Plaça de la Concòrdia, el cos voluminós d’un home de mitjana edat jau mort amb una estranya flor a la butxaca de la jaqueta. La investigació els portarà a recórrer Europa sencera i arribar als Estats Units, on una secreta organització de dones s’agafa la justícia per la seva banda.
Svetlana Slapšak introdueix el tema de la venjança femenina pels crims de guerra en una història inesperada, provocadora i enginyosa sobre dones valentes que es prenen la justícia per la seva banda.
« La pimpinella blava és un exitós thriller ple de tensió, sorpreses i emoció, que manté al lector impacient i despert.»
Od Svetlane uvek naučim nešto novo, dobijem preporuku za film, muziku... njeni romani su i putopisi, turistički vodiči, kulturnoistorijski zapisi, lekcije iz politike i filozofije, pohvale feminizmu. Mačke su obavezni sastojak, a u „Osvetnicama“ zakoračuje malo i u magijski realizam.
Dinamika junaka iz „Osvetnica“ podsetila me na par iz „Škole za delikatne ljubavnike“ (koja mi je definitivno omiljena Svetlanina knjiga). Možda su nekima njene ljubavne priče sladunjave ili čak naporne, dosadne, ali meni svaki put pogodi žicu. Svetlanini parovi su čudni, osobenjaci, inteligentni, na momente pretenciozni snobovi koji su upućeni u književnost, umetnost, kinematografiju. Svakako Svetlana ugradi sebe u njih, pre svega u svoje junakinje koje, pomalo veštački, tokom dijaloga izbacuju iz sebe čitave eseje, analize i kritičke osvrte. Svetlanini muškarci će zaista slušati džez i čitati dok napolju pada kiša i želeće da provedu svoj život sa nekim sa kim će moći da čitaju („zajedno ili svako za sebe“). Svetlana mi svaki put, kao jedna gospođetina i feministkinja, vraća nadu u smislene i lepe muško-ženske odnose. 💙
Junaci Sel i Zaga nas na svojim putovanjima upoznaju sa Parizom, Bečom, Budimpeštom, Pragom i Njujorkom. Svaki grad je posebna avantura i poslastica, kako kulturološki, tako i gurmanski, jer ima tu i dosta opisa hrane. Od omiljenih scena izdvojila bih šetnju po pariskim ulicama i Selove odlaske u knjižaru, kao i čarobne trenutke u kući u Beču. 💛
Nisam čitateljka koja često poseže za ljubavnim i krimi romanima, ALI ovu knjigu sam nabavila iz dva ključna razloga : 1. Napisala ju je Svetlana Slapšak🐈 2. Bavi se temom koja me jako zanima i kojom sam bavila i u svom radu kao studentkinja.
Sama spisateljica je odredila roman kao kriminoljubnu feminističku utopiju.
Knjiga je u pojedinim delovima jako zanimljiva i sadrži bukvalno male eseje o raznim pojavama. Od filozofije i istorije groblja, kritičkog viđenja Disney crtaća do značajnij feminističkih istorijskih događaja poput onog u Seneka Folsu.
Takođe, kako profesorka Slapšak bez mačaka i magičnih scena antičke mitologije🐈❤
Knjiga je jako pitka i pravi ”page turner” i na simpatičan i lakše svarljiv način se bavi tako potresnom temom.
Naravno da knjiga ima mana i da bih dublje volela da upoznam pojedinačno kako Zagu tako i Žanetu. Nedostajalo mi je više njihovog iskustva u knjizi na uštrb životnih priča sporednih likova.
Kraj mi je bio jako dirljiv, jugonostalgičan i potresan. Ovo je svakako knjiga koja ostaje u vama.
Uprkos svemu, ovu knjigu treba prihvatiti kao krimi - ljubić sa feminističkim primesama i kad je takvu prihvatimo ovo je jedno sjajno štivo i volela bih da postoji više ovakvih knjiga.
Kratak opis radnje:
Inspektor pariske policije pronalazi leš muškarca na simboličnom mestu sa simbolično osakaćenim telom. Zločin se povezuje sa mogućom osvetom žena za zločine počinjene na njihovim telima u ratu. Inspektor dobija partnerku Zagu koja treba da pomogne u razjašnjenju zločina. Dok glavni junaci pokušavaju da razreše ovaj misteriozni slučaj, potraga ih vodi od Pariza, Beča, Praga do Njujorka. Od početka je glavna osumnjičena Žaneta čiju priču takođe pratimo. Da li je ona pravi ubica, da li stoji neko tajno društvo iza nje ili to na kraju uopšte nije ni važno. Saznaćete u ovoj knjizi ako je pročitate😉
no he gaudit d'aquest llibre i el principal problema és que diu que és una novel·la policíaca i no ho és: la novel·la policíaca acaba a les primeres 30 pàgines.
i a partir d'aquí comença la novel·la històrica, de la narració dels horrors de la guerra a l'antiga iugoslàvia. i això està bé, si t'agrada aquest gènere de literatua, que no és el meu cas.
no és un llibre complex, però el meu cervell mai ha estat preparat per retenir aquest tipus d'informació. així en que m'agradaria que algú a qui li agrada la novel·la històrica i el relat de guerra em digués què li ha semblat.
L'autora combina una trama de novela negra amb un personatge, la Zaga, que és complex i polièdric. La gran quantitat de referències a la ex-Iugoslàvia està present a tot el llibre, fet que pot portar a confusió, segurament, entre la gent que no n'estigui una mica familiaritzada.
Si habitualment no m'agrada quan els personatges parlen amb el discurs del seu creador, en aquest llibre no molesta. La Zaga fa uns monòlegs feministes llargs però que són una delícia per a llegir. El llibre també té la seva part onírica i surrealista, però no de manera tan introspectiva o exaregada com alguns llibres d'autors balcànics poden arribar a ser.
Moltes gràcies a l'Agulla Daurada per enviar-me un exemplar.
En breu, una novela negra diferent que no et deixarà indiferent.
Un llibre bastant inclassificable i encara que l'he trobat una mica irregular cal reconèixer-li el mèrit del risc. Un plantejament molt lliure, un mosaic boig al volant dels crims de guerra (i contra les dones, en especial), la venjança i les cures. Sobre la guerra a l'exiugoslàvia, però en el fons sobre qualsevol guerra. Entre la novel·la negra, l'assaig, la novel·la romàntica i onírica i amb un punt d'humor no sempre fàcil de descodificar.
Una novel•la on fa pensar d'una manera crítica i educativa. Li poso un 3/5 per les voltes narratives per acabar explicant una cosa. Al meu entendre segurament amb menys pàgines s'hagués pogut explicar el mateix amb més intensitat. Moments on es feia pesada la lectura per la intenció de voler especificar massa una cosa i/o idea. Base però, molt interessant. Una novel•la policíaca amb rerefons (i no tant rerefons) polític amb aprenentatge de l'antiga Iugoslàvia