What do you think?
Rate this book
Putnik usputne postaje
Špijunsko-ljubavni roman Putnik usputne postaje Dejana Šorka raskošno, kao u kakvoj BBC-jevoj produkciji, od Londona 1933. do slavnog svjetskog kongresa PEN-a iste godine u Dubrovniku i Zagreba 1941. godine, kroz napetu priču pokazuje prevratnička vremena i osobne drame, a usput esejistički moćno reflektira pitanja slobode i umjetnosti, domovine i tajnih sila koje pokreću svijet i povijest.
Deseti Šorkov roman do svoje publike putovao je puna tri i pol desetljeća, iz doba kad je Šorak prije svega bio poznat kao filmski režiser.
Zbog snažnog ljubavnog trokuta na podlozi špijunaže i rata tada je Putnik nazvan „hrvatskom Casablancom“. U romanu glavni lik, mladi engleski pisac dubrovačkog podrijetla Petar Benedict, zbog lakog i brzog uspjeha koji njegova djela i dar zavrjeđuju potpisuje suradnju s britanskom tajnom službom MI6. To će ga u ostatku njegova života učiniti usamljenikom i vječnim putnikom usputnih postaja.
Deseti Šorkov roman do svoje publike putovao je puna tri i pol desetljeća, iz doba kad je Šorak prije svega bio poznat kao filmski režiser.
Zbog snažnog ljubavnog trokuta na podlozi špijunaže i rata tada je Putnik nazvan „hrvatskom Casablancom“. U romanu glavni lik, mladi engleski pisac dubrovačkog podrijetla Petar Benedict, zbog lakog i brzog uspjeha koji njegova djela i dar zavrjeđuju potpisuje suradnju s britanskom tajnom službom MI6. To će ga u ostatku njegova života učiniti usamljenikom i vječnim putnikom usputnih postaja.
216 pages, Hardcover
Published February 7, 2024
10 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 4 of 4 reviews
March 24, 2024
Nema puno razloga zašto sam u 112 osvrta čak četiri odvojio za djela Dejana Šorka. Dejan je ubacio u petu brzinu, te u 70. godini počeo objavljivati 100 na sat, prve primjerke mi pošalje čim stignu iz tiskare, a ono najbitnije - čovjek piše doista sjajne romane, hrvatske trilere ili još bolje rečeno - trilere o Hrvatskoj.
A što je to što volim kod Šorka? Pa eto, jedan od razloga je da ga ne treba čitati "na kile" nego ono što ima reći uobličuje u formu relativno kratkog romana. Dvjestotinjak stranica mu je dovoljno da u njima postavi sve, glavu, sredinu, rep, povijest, ljubav, pouku, opise, parabole, izvanredne dijaloge i dočara atmosferu.
Drugo što volim kod njega je raznolikost. Današnji pisci svjetskih "bestsellera" su orijentirani na serijale, pa im brojni nastavci zvuče jednako. Kod Dejana je svaka knjiga različita, a listanje stranica novi doživljaj. Nakon 100 godišnjeg vremenskog putovanja u "Kupelji boga Silvana", COVID stvarnosti u "Mutaciji sudnjeg dana" i futurizma u "Čerečenju" stigla je i, kako je to napisao urednik Kruno Lokotar u najavi, "hrvatska Casablanca", priča o vremenima pred drugi svjetski rat.
I na kraju ono najbitnije, Dejan je majstor režije, scena, i twistova, neočekivanih obrata u knjizi. Njegove se knjige gutaju.
Ono što mu je u svim djelima isto, su nevjerojatna zaljubljenost, tog rođenog Karlovčanina i stanovnika Zagreba, u Dubrovnik. Otkad je Timbra, ako su i izlazile, do mene nažalost nisu stigle knjige suvremenih hrvatskih autora koje bi toliko slavile ljepotu, povijest i stil života Grada. Predlažem Upravi Dubrovnika da pročitaju Dejanove knjige, a nakon toga će mu i sami dodijeliti priznanje počasnog građanina, književnika, zahvalu za ljubav i promociju Grada, te potpisati ugovor za nove romane s naznakom "Uz potporu Grada Dubrovnika".
Znajući sve to, zakolutao sam očima gledajući na izvrsnoj naslovnici Jasne Gorete teaser "Zagreb je posve nezanimljiv grad za jednog špijuna." Pripadam onima koji u Zagrebu ne noće, stignem li autobusom u 12, u 16 krećem nazad, pa sam se već pripremio na hvalospjeve Gornjem Gradu i Kamenitim vratima, kad ono ... kroz prvu polovicu knjige Dejan priča svoju ljubavnu priču Dubrovniku, starim dubrovačkim obiteljima, ulicama, zidinama, Zelencima, mirisima i okusima, povijesti, slobodi, kazalištu, Gunduliću, Dubravki, ... Nakon čitanja, dodao bih onoj rečenici prefiks "Nakon Dubrovnika, Zagreb je posve nezanimljiv grad."
Jer, radnja nas odvodi u dane povijesnog kongresa svjetskog udruženja pisaca PEN-a 1933., kongresa na kojem su pisci upozorili na dolazeće vrijeme nacizma, na protjerivanja pisaca iz njemačkog PEN-a, na spaljivanja knjiga. Šorak je na stranicama oživio legendarne književnike tog vremena, Bernard Shawa, Jamesa Elliotta, Edwarda Redgravea, tadašnjeg predsjednika PEN-a H.G. Wellsa, kao i osnivačicu Dawson Scott. U Dubrovniku je dodao i njemačku delegaciju, predvođenu Ernst Tollerom, te članove hrvatskog izaslanstva predvođene Dragutinom Domjanićem, no osobno me oduševio način uvođenja Tina Ujevića u priču. Dakako da nisu izostavljeni ni ostali tadašnji suvremenici, poput Andrića i Krleže. Dejan je iskoristio ovaj događaj kako bi progovorio o Hrvatima u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, a kroz sjajan "izdajnički govor" mladog Benedicta i sam postavio neke upitnike o djelovanju književnika u teškim vremenima.
Nisam čitao knjigu Branka Matana "Speak Now or Never: The 1933 Dubrovnik PEN Club Congress", izdatu 1993. povodom 100-godišnjice kongresa, u izdanju PEN centra Zagreba, no po napisu na omotnici "Putnika usputnih postaja", u kojem se spominje "triipo desetljeća putovanja" ove knjige do današnje renovacije, čini se da je Šorak svoju priču ispisao par godina prije Matana. Kakogod, trebaju nam ovakve beletrističke obrade slavnih događaja u Hrvatskoj, jer je broj onih koji kopaju po Muzejima i arhivama premali, a događaji tonu u zaborav.
Kao pravi književnik, Dejan, koji nažalost odavno ne režira ali na sreću sve više piše, je sve događaje uvio u ljubavni trokut, uz vječnu priču o izdaji, i atmosferu predratnih špijunskih krugova. Vjerujem da nas je neizravno želio podsjetiti i na činjenicu da je James Bond zapravo Dubrovčanin. Naime, nije nepoznanica da je Dubrovčanin Dušan Popov, rođenjem Vojvođanin, bio dvostruki špijun, a poslužio Ianu Flemmingu kao inspiracija za čuveni serijal o agentu MI-6. Dejanova priča će se, na kraju, završiti u Zagrebu, u prvim danima rata i uspostavi NDH uz napetost i neočekivane obrate. I ovdje u knjigu ulaze tadašnji stvarni likovi, no ... da ne spojlam.
Podsjetit ću na sve ono s početka što volim kod Šorka, a što posjeduje i ova knjiga. "Putnik usputne postaje" je ljubavna drama i špijunski noir, svjedok jednog vremena koji govori puno o umjetnosti, književnosti, Hrvatskoj, slavi Dubrovnik i potpuno opravdava slogan "Hrvatska Casablanca". Šorkova beletristika je putokaz da se o našoj stvarnosti i prošlosti može pisati na suvremeni način, akcijski, trilerski, ljubavno, poučno a dostupno široj publici. Nemojte propustiti "Putnika", s moje strane stiže glasan aplauz s nadom da će se prenijeti i na filmsko platno.
==
Link za nabavu: https://hena-com.hr/knjige/cijena/put...
==
Dobrodošli u kolumnu "Timbar na libar":
Na Dalmatinskom portalu: https://dalmatinskiportal.hr/kolumna/...
Na Facebooku: https://www.facebook.com/timbarnalibar
Na Instagramu: https://www.instagram.com/timbarnalibar
A što je to što volim kod Šorka? Pa eto, jedan od razloga je da ga ne treba čitati "na kile" nego ono što ima reći uobličuje u formu relativno kratkog romana. Dvjestotinjak stranica mu je dovoljno da u njima postavi sve, glavu, sredinu, rep, povijest, ljubav, pouku, opise, parabole, izvanredne dijaloge i dočara atmosferu.
Drugo što volim kod njega je raznolikost. Današnji pisci svjetskih "bestsellera" su orijentirani na serijale, pa im brojni nastavci zvuče jednako. Kod Dejana je svaka knjiga različita, a listanje stranica novi doživljaj. Nakon 100 godišnjeg vremenskog putovanja u "Kupelji boga Silvana", COVID stvarnosti u "Mutaciji sudnjeg dana" i futurizma u "Čerečenju" stigla je i, kako je to napisao urednik Kruno Lokotar u najavi, "hrvatska Casablanca", priča o vremenima pred drugi svjetski rat.
I na kraju ono najbitnije, Dejan je majstor režije, scena, i twistova, neočekivanih obrata u knjizi. Njegove se knjige gutaju.
Ono što mu je u svim djelima isto, su nevjerojatna zaljubljenost, tog rođenog Karlovčanina i stanovnika Zagreba, u Dubrovnik. Otkad je Timbra, ako su i izlazile, do mene nažalost nisu stigle knjige suvremenih hrvatskih autora koje bi toliko slavile ljepotu, povijest i stil života Grada. Predlažem Upravi Dubrovnika da pročitaju Dejanove knjige, a nakon toga će mu i sami dodijeliti priznanje počasnog građanina, književnika, zahvalu za ljubav i promociju Grada, te potpisati ugovor za nove romane s naznakom "Uz potporu Grada Dubrovnika".
Znajući sve to, zakolutao sam očima gledajući na izvrsnoj naslovnici Jasne Gorete teaser "Zagreb je posve nezanimljiv grad za jednog špijuna." Pripadam onima koji u Zagrebu ne noće, stignem li autobusom u 12, u 16 krećem nazad, pa sam se već pripremio na hvalospjeve Gornjem Gradu i Kamenitim vratima, kad ono ... kroz prvu polovicu knjige Dejan priča svoju ljubavnu priču Dubrovniku, starim dubrovačkim obiteljima, ulicama, zidinama, Zelencima, mirisima i okusima, povijesti, slobodi, kazalištu, Gunduliću, Dubravki, ... Nakon čitanja, dodao bih onoj rečenici prefiks "Nakon Dubrovnika, Zagreb je posve nezanimljiv grad."
Jer, radnja nas odvodi u dane povijesnog kongresa svjetskog udruženja pisaca PEN-a 1933., kongresa na kojem su pisci upozorili na dolazeće vrijeme nacizma, na protjerivanja pisaca iz njemačkog PEN-a, na spaljivanja knjiga. Šorak je na stranicama oživio legendarne književnike tog vremena, Bernard Shawa, Jamesa Elliotta, Edwarda Redgravea, tadašnjeg predsjednika PEN-a H.G. Wellsa, kao i osnivačicu Dawson Scott. U Dubrovniku je dodao i njemačku delegaciju, predvođenu Ernst Tollerom, te članove hrvatskog izaslanstva predvođene Dragutinom Domjanićem, no osobno me oduševio način uvođenja Tina Ujevića u priču. Dakako da nisu izostavljeni ni ostali tadašnji suvremenici, poput Andrića i Krleže. Dejan je iskoristio ovaj događaj kako bi progovorio o Hrvatima u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, a kroz sjajan "izdajnički govor" mladog Benedicta i sam postavio neke upitnike o djelovanju književnika u teškim vremenima.
Nisam čitao knjigu Branka Matana "Speak Now or Never: The 1933 Dubrovnik PEN Club Congress", izdatu 1993. povodom 100-godišnjice kongresa, u izdanju PEN centra Zagreba, no po napisu na omotnici "Putnika usputnih postaja", u kojem se spominje "triipo desetljeća putovanja" ove knjige do današnje renovacije, čini se da je Šorak svoju priču ispisao par godina prije Matana. Kakogod, trebaju nam ovakve beletrističke obrade slavnih događaja u Hrvatskoj, jer je broj onih koji kopaju po Muzejima i arhivama premali, a događaji tonu u zaborav.
Kao pravi književnik, Dejan, koji nažalost odavno ne režira ali na sreću sve više piše, je sve događaje uvio u ljubavni trokut, uz vječnu priču o izdaji, i atmosferu predratnih špijunskih krugova. Vjerujem da nas je neizravno želio podsjetiti i na činjenicu da je James Bond zapravo Dubrovčanin. Naime, nije nepoznanica da je Dubrovčanin Dušan Popov, rođenjem Vojvođanin, bio dvostruki špijun, a poslužio Ianu Flemmingu kao inspiracija za čuveni serijal o agentu MI-6. Dejanova priča će se, na kraju, završiti u Zagrebu, u prvim danima rata i uspostavi NDH uz napetost i neočekivane obrate. I ovdje u knjigu ulaze tadašnji stvarni likovi, no ... da ne spojlam.
Podsjetit ću na sve ono s početka što volim kod Šorka, a što posjeduje i ova knjiga. "Putnik usputne postaje" je ljubavna drama i špijunski noir, svjedok jednog vremena koji govori puno o umjetnosti, književnosti, Hrvatskoj, slavi Dubrovnik i potpuno opravdava slogan "Hrvatska Casablanca". Šorkova beletristika je putokaz da se o našoj stvarnosti i prošlosti može pisati na suvremeni način, akcijski, trilerski, ljubavno, poučno a dostupno široj publici. Nemojte propustiti "Putnika", s moje strane stiže glasan aplauz s nadom da će se prenijeti i na filmsko platno.
==
Link za nabavu: https://hena-com.hr/knjige/cijena/put...
==
Dobrodošli u kolumnu "Timbar na libar":
Na Dalmatinskom portalu: https://dalmatinskiportal.hr/kolumna/...
Na Facebooku: https://www.facebook.com/timbarnalibar
Na Instagramu: https://www.instagram.com/timbarnalibar
July 10, 2024
Knjiga koja se može čitati kao krimić, ljubić ili esej.
January 22, 2026
Dinamična i filmična priča, reflektira pitanja slobode, umjetnosti i domovine. Kontekst teksta je dosta zanimljiv, likovi su uvjerljivi, a njihove radnje jasno motivirane.
Radnja prati glavnog lika koji postaje špijun, ne zato jer želi, već zato da bi uspio u životu. Predstave mu ne uspijevaju, a tekstovi romana koje bezuspješno nudi izdavačima redovito su mu odbijani. Ali, njegova literarna kvaliteta manje je bitna britanskoj obavještajnoj službi MI6 koja mu za uslugu sudjelovanja na povijesnom kongresu PEN-a u Dubrovniku 1933., zauzvrat nudi izdavanje romana i ulazak na kazališni repertoar Londona.
„Kako je zapravo lako upravljati ljudima, kako je lako njima vladati. Zar ne shvaćaju da sve to što rade nema nikakvog smisla? Gospoda pisci postaju glumci diletanti na jeziku koji ne razumiju i još su uvjereni da čine nešto vrijedno. Pa zašto onda onaj kaplar ne bi vladao njemačkim narodom i naveo ga da pali knjige? Zašto onda bilo tko ne bi vladao nad bilo kim?“
Radnja prati glavnog lika koji postaje špijun, ne zato jer želi, već zato da bi uspio u životu. Predstave mu ne uspijevaju, a tekstovi romana koje bezuspješno nudi izdavačima redovito su mu odbijani. Ali, njegova literarna kvaliteta manje je bitna britanskoj obavještajnoj službi MI6 koja mu za uslugu sudjelovanja na povijesnom kongresu PEN-a u Dubrovniku 1933., zauzvrat nudi izdavanje romana i ulazak na kazališni repertoar Londona.
„Kako je zapravo lako upravljati ljudima, kako je lako njima vladati. Zar ne shvaćaju da sve to što rade nema nikakvog smisla? Gospoda pisci postaju glumci diletanti na jeziku koji ne razumiju i još su uvjereni da čine nešto vrijedno. Pa zašto onda onaj kaplar ne bi vladao njemačkim narodom i naveo ga da pali knjige? Zašto onda bilo tko ne bi vladao nad bilo kim?“
July 20, 2024
Roman je počeo dobro, ali u drugom poglavlju postao mi je jezično jako pretenciozan, a odjekivao je šuplje. Kraj je popravio dojam.
Displaying 1 - 4 of 4 reviews