Na jednoj maloj železničkoj liniji, negde na Hokaidu, daleko od vreve i užurbanog načina života, jedan šef stanice saznaje da će linija biti ukinuta čim ode u penziju. Novogodišnja je noć, a on, udovac koji je prerano izgubio ćerkicu, ostaje sam. Pa ipak, te večeri neće biti usamljen, pohodiće ga tri devojčice pre nego što shvati da se družio sa svojom ćerkom kroz etape njenog detinjstva i devojaštva koje nikada nije doživela… Iz priče u priču, stvarnost glavnih junaka razobličavaju susreti sa dragim osobama iz prošlosti i donose im saznanja, katarzu i lavinu emocija, a Điro Asada nam pokazuje da naš materijalni svet može biti bogatiji čudima više nego sve bajke ovoga sveta. Onda kada to najmanje očekujemo, iskre svetlosti mogu obasjati i najmračniji kutak naše stvarnosti u kojem makar na trenutak možemo naći utehu i sigurnost. „Preplitanje svakodnevnog života u njegovim neznatnim i često grubim detaljima i skrivene, progonjene psihe, moćno je dostignuće. Điro Asada kaže da je ova knjiga umnogome zasnovana na njegovom životu, ali se u njoj prepoznaju i mnogi čitaoci. A to bi mogla biti suština popularnosti ove male ali istinski značajne knjige.“ – Margaret Atvud „Điro Asada poseduje izvanrednu moć da udahne život svojim junacima i učini ih tako bliskim svima nama.“ – lecteurs.com „Stvarne i intimne, ove priče prevazilaze granice vremena i različitih kultura jer su utemeljene na dubokoj veri u čovečnost.“ – goodreads.com Nagrada Naoki. „Mala ali istinski značajna knjiga.“ – Margaret Atvud
vise je kao tri i po zvezdice al ne moze pa kao aj da budem dobra, msm inace mislim da se tripujem da sam kompetentna da dajem ocenu knjizi kontate a nisam pet knjiga u zivotu procitala al danas bas malo citamo pa je lako praviti se ugl. knjigu mi je pozajmila iva pa mi je vrv zato i tesko da je osudjujem mng al kad poredim s drugim kratkim pricama koje sam citala a to su ono karver, laza lazarevic, dostojevski i gorki norm da mi je losija al ja msm da ima malo do prevoda a i malo do jako razlicitih kultura ja se inace ne lozim na azijske kulture pa razumete ne mislim da je lose samo vise nije moje. ima jedna prica koja me je basbas odradila da ne kazem oduvala a to je "djavo". citala sam je i u bas dobrom momentu u maju fazon dok sam bila kod mojih pa mi je imala smisla dosta dok su mi ostale manje vise mid al msm da je samo do stila pisanja nekako kao ok su teme samo nez nervira me kad otkriva stvari previse kroz dijalog kao smes biti narator u redu je da razgovor deluje prirodno a da nam ti kazes ovako neophodne informacije. procitala sam u pogovoru posle da mu je ovo prva zbirka kratkih i da je eksperimentisao sa razlicitim nacinima pisanja i da su bas "djavo" i "sef zeleznicke stanice" najrazlicitiji i meni je zao sto ga ti nacini nisu vise izgasirali da budu i ostale u tom tonu jer msm da bi bilo mng bolje. ima jedna koja bi se svidela fedji ja msm jedna je borisova a jedna je majdina malo
Ovo je jedna zanimljiva zbirka priča. U svim pričama likovi su suočavaju sa svojom prošlošću, često na mističan način. Vrlo sam zadovoljan kako je napisano.