Lamentacija po Sofroniju

by Berislav Blagojević

Iz recenzije – Lamentacija po Sofroniju

„Junak“ ove knjige zove se Sofronije Lužnjak, a ime je posudio od onog pijetla iz crtanog filma koji uvijek nešto kvoca, zanovijeta, i kako reče sam autor, toroče. Kažem „junak“ sa navodnicima jer ovo nije knjiga koja ima glavnog junaka i svi oni koji očekuju neku zanimljivu priču (a živimo u vremenu koje potencira fabulativnost), biće grdno razočarani. Preporučujem im da ipak ne odustanu, jer Sofro je u svom djelu „nakvocao“ mnoštvo zanimljivih stvari. Vidite, mnogo je lakše odrediti šta ova knjiga nije, nego šta jeste. U savremenoj književnosti koristi se termin posuđen iz zoologije; riječ je o mimikriji – sposobnosti životinja da se prilagode okolini; književna mimikrija označava sposobnost književnog djela da preraste iz jedne književne vrste u drugu; ovo je, naravno, vrlo pojednostavljeno objašnjenje, ali recimo da imate zbirku pripovijedaka pa se ispostavi da je to u stvari roman, ili roman koji teži da se pretvori u esej i sl. Ovo djelo je primjer književne mimikrije; na prvi pogled to su satirični komentari jednog mladog čovjeka koji u publicističkom maniru progovara o pojavama ove naše tužne stvarnosti, ali često se njegov komentar otrgne pa postane pripovijetka sa autobiografskim elementima, ili se preoblikuje u formu putopisa koji nas vodi od Male Crne Rupe do Velegrada. Sad bih ja trebala da stavim zvjezdicu ili kakav drugi znak kraj pojma Male Crne Rupe zbog onih strpljivih i radoznalih čitalaca koji ovaj tekst čitaju prije samog djela, ali neka se strpe, jer je to već učinio autor. Koristeći postupak tipičan za naučni stil, on izdvaja termine koje želi posebno naglasiti u fusnote pa tako dobijemo komentar komentara, ali i parodiju samog postupka jer su data objašnjenja daleko od naučnih – duhovita, originalna, cinična, sarkastična i sama po sebi parodična. Autor koristi postupke tipične za komediografska djela, ali to je onaj smijeh kroz suze, jer tematika je vrlo ozbiljna, prije tragična, nego komična.

Ova knjiga nam kazuje kako je to biti mlad i obrazovan ovdje i sad, a ne biti kao većina – ogorčen i ravnodušan. Vodi nas Sofronije iz svog malog gradića u jedan veći, slika nam prizore iz autobusa, kafića, šetališta koje se više ne zove korzo, nego Riva u banjalučkom argou u nastajanju (face, mace, mažoretkinje i sl.), da bi nas vratio u provincijski šator da se nagledamo kiča i primitivizma; prelistava novine sa oglasima koji su odraz našeg jada i čemera (to je stvarno, što ono naš narod kaže „bogu plakat“), da bismo na kraju tog sumračnog lutanja završili u njegovim snovima, noćnoj mori gdje Sofronija proganja Mile Kitić koji se pojavljuje na sceni umjesto najavljenog „Hladnog piva“.

Uprkos svim ružnim scenama, Sofronije nije ogorčen, ne osjeća se mržnja, nema čak ni prezira, prije sažaljenje i tuga. Imam osjećaj da je ova knjiga nastala iz potrebe da se nešto učini, da se bar na ovaj način podigne glas protesta, jer Berislav Blagojević dokazuje da nije oguglao na nepravdu, nije se pomirio sa primitivizmom, nekulturom, kičom i neradom; on ne pristaje na novi sistem vrijednosti u kome caruje sve ono što on kritikuje i ismijava.A taj novi sistem vrijednosti, novi moralni poredak, širi se strašnom brzinom i kao prava crna rupa usisava sve ono u šta bi trebalo vjerovati – ljubav, nadu, istinu i pravdu. Ova knjiga je svojevrstan pokazatelj stanja u kome su zarobljeni ili zatečeni mladi ljudi u ovoj zemlji, i zato, ma koliko se puta nasmijete dok je čitate, tužna je ovo knjiga.

Berislav Blagojević je mlad čovjek, ovo je njegova prva knjiga proze; voljela bih da ovdje napiše i drugu, treću… a Sofroniju Lužnjaku koji je „tako mlad, a tako star“ želim drugo kvocanje o nekoj, nadam se, ljepšoj stvarnosti.

Mirjana Prodanović

74 pages, Kindle Edition

First published September 17, 2012

About the author

Berislav Blagojević je rođen 1979. godine u Slavonskom Brodu. Magistar je geografskih nauka. Iza sebe ima pet štampanih i jednu audio knjigu. Poeziju i prozu objavljivao je u mnogobrojnim časopisima („Koraci“, „Književni magazin“, „Letopis Matice srpske“, „Putevi“, „Beogradski književni časopis“, „Sent“, „Riječ“, „Blesok“...), a njegovi radovi su uvršteni u veći broj zbornika (“Lapis Histriae“ Umag, „Sea of Words“ Barselona, „Skariggi“ Malta, „Art Attack“ Zagreb, „Četvrtasto mesto“ Beograd...). Dobitnik je nekoliko nagrada, od kojih su najvažnije stipendija Fonda Borislav Pekić (2012), prva nagrada za kratku priču književnog konkursa „Susjedi“ u organizaciji Gete instituta i Francuskog instituta u BiH (2010) i prva nagrada za najbolju kratku priču u regiji u 2011. godini na konkursu časopisa „Avlija“ iz Crne Gore. Njegov prvi roman „Tiši od vode“ ušao je u uži izbor za NIN-ovu nagradu 2013. Učestvovao je na književnim festivalima „Bibliobus“ (2012) i „Kikinda Short“ (2013). Učestvovao u radu Međunarodne književne kolonije Tršić 2014 u organizaciji Srpskog književnog društva. Besjedom je svečano otvorio XVIII Međunarodni sajam knjiga u Banjaluci 2013. godine. Radovi su mu prevođeni na engleski, poljski, španski, malteški, njemački i makedonski jezik. Živi u Banjaluci.