What do you think?
Rate this book
Dundo Maroje
Dundo Maroje“ najčešće je izvođeno Držićevo djelo. Okosnicu radnje čini potraga oca, dubrovačkog trgovca za razmetnim sinom Marom, koji umjesto da sklapa poslove, u Rimu rasipa očevo bogatstvo.
140 pages, Paperback
First published January 1, 1551
4 people are currently reading
206 people want to read
About the author
Marin Držić
30 books16 followersMarin Držić (also Marino Darza or Marino Darsa; 1508-1567) is considered the finest Croatian Renaissance playwright and prose writer. His works cover many fields: lyric poetry, pastorals, political letters and pamphlets, and comedies.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 39 reviews
May 7, 2016
I onda se oni čude što današnja omladina ne čita više knjiga kada je nekima jedini susret sa knjigom lektira. A lektire, barem sa moje strane gledališta, su katastrofa. Da, da postoje neke koje su zanimljive ali ja pamtim samo one loše.
September 21, 2015
I am speechless. Will reread this when I’m old and already fed up with life so I’ll be able to beat myself up even more.
October 12, 2015
'ma se je trijeba s brijemenom akomodavat. trijeba je bit vjertuožu tko hoće renjat na svijetu'. Besmrtna knjiga u kojoj uživam stalno i opet iznova.
January 14, 2023
CRO/ENG
Da napišem samo u jednoj rečenici kakve dojmove imam za ovu komediju, onda bi moje osobne liste najdražih djela govorile same za sebe. Sve što Novela od Stanca i Škrtac (ili Skup, ovisno o verziji) imaju u svojim sadržajima zajedno, Dundo Maroje nudi duplo više. Živopisne scene, ljude koji se bave svakodnevnim poslovima, slučajne prolaznike, pratnju, glamur, jednostavnost, sporedne priče. O kojoj god verziji da se radi (književna, kazališna, filmska, stripovska ili na malim ekranima), ne bi bilo na odmet, jer naslov obiluje zanimljivim razgovorima, lokacijama, likovima i detaljima. Držić nije ništa prepustio slučaju, već je višeslojno ocrtao i prikazao likove kao ljude koje i danas svatko može ugledati, sresti i upoznati (spol, dob, podrijetlo, stalež, osobine), a čitatelj ima priliku pratiti komunikaciji između posjetitelja i domaćih ljudi. Naravno, jezik je prilagođen u svakoj situaciji, tako da pretpostavimo da svatko svakoga može razumjeti (u filmovima smještenim u dalekoj povijesti svi govore istim jezikom), ali ne treba razbijati glavu time. Glavni cilj je nasmijati i zabaviti čitatelja/gledatelja, a u ovom slučaju bi to bila najblaža riječ. Zasigurno djelo koje bih ponio sa sobom na duže putovanje.
If I was to write just one word to describe impressions for this work, than my personal list of favorite works would speak for themselves. Everything that two previous works have (''Novela od Stanca'', ''Skup''), ''Dundo Maroje'' doubles it. Lively scenes, people with everyday jobs, accidental passengers, company, glamour, simplicity, side stories. No matter the version we're talking about (book, theater, movie, comic or small screens), it wouldn't be a waste, because the title is full of interesting conversations, locations, characters and details. Drzhich left nothing to chances, by giving and showing multilayered characters as a people that we can see, meet and get to know (sex, age, origin, class or personality) even today, and the reader gets the chance to observe the communication between the visitors and the locals. Of course, the language is adapted to each situation, so we presume that everyone can understand everyone (like in the historical movies where everyone speaks the same language)), but no one has to be bothered with it. The main purpose is to laugh and entertain the readers, and in this case that would be the last word to describe it. Definitely a work that I would brought with me on a long travel.
Da napišem samo u jednoj rečenici kakve dojmove imam za ovu komediju, onda bi moje osobne liste najdražih djela govorile same za sebe. Sve što Novela od Stanca i Škrtac (ili Skup, ovisno o verziji) imaju u svojim sadržajima zajedno, Dundo Maroje nudi duplo više. Živopisne scene, ljude koji se bave svakodnevnim poslovima, slučajne prolaznike, pratnju, glamur, jednostavnost, sporedne priče. O kojoj god verziji da se radi (književna, kazališna, filmska, stripovska ili na malim ekranima), ne bi bilo na odmet, jer naslov obiluje zanimljivim razgovorima, lokacijama, likovima i detaljima. Držić nije ništa prepustio slučaju, već je višeslojno ocrtao i prikazao likove kao ljude koje i danas svatko može ugledati, sresti i upoznati (spol, dob, podrijetlo, stalež, osobine), a čitatelj ima priliku pratiti komunikaciji između posjetitelja i domaćih ljudi. Naravno, jezik je prilagođen u svakoj situaciji, tako da pretpostavimo da svatko svakoga može razumjeti (u filmovima smještenim u dalekoj povijesti svi govore istim jezikom), ali ne treba razbijati glavu time. Glavni cilj je nasmijati i zabaviti čitatelja/gledatelja, a u ovom slučaju bi to bila najblaža riječ. Zasigurno djelo koje bih ponio sa sobom na duže putovanje.
If I was to write just one word to describe impressions for this work, than my personal list of favorite works would speak for themselves. Everything that two previous works have (''Novela od Stanca'', ''Skup''), ''Dundo Maroje'' doubles it. Lively scenes, people with everyday jobs, accidental passengers, company, glamour, simplicity, side stories. No matter the version we're talking about (book, theater, movie, comic or small screens), it wouldn't be a waste, because the title is full of interesting conversations, locations, characters and details. Drzhich left nothing to chances, by giving and showing multilayered characters as a people that we can see, meet and get to know (sex, age, origin, class or personality) even today, and the reader gets the chance to observe the communication between the visitors and the locals. Of course, the language is adapted to each situation, so we presume that everyone can understand everyone (like in the historical movies where everyone speaks the same language)), but no one has to be bothered with it. The main purpose is to laugh and entertain the readers, and in this case that would be the last word to describe it. Definitely a work that I would brought with me on a long travel.
December 13, 2014
Ima zbilja puno potencijala, ali način pisanja je nepodnošljiv
January 23, 2022
Matica hrvatska
Zagreb, 1964.
Kad pogledam da su većina ocjena ove knjige jedinice i dvojke pomislim; koja sramota!, što li je sve Bog stvorio da svijet ne bi bio prazan!
Onome kome Dundo Maroje nije za peticu poručujem: mrš! Dalje od mojih osvrta!
Najjači dio ne postoji. Teško bi bilo odvojiti koji su dijelovi posebice umreženi, koji dijelovi daju jaki signal; Pometovi monolozi?, dijalozi Maroja i Bokčila?, faćkanja Laure, monolog Dugog Nosa?...
Ja ću ipak baciti citat zadnjeg što sam naveo, što je i prvo koje uvodi u ovu renesansnu večeru.
Citat negromanta pokazuje tu bujnost jezika, riječi su poput kapljica znoja na tamnom ženskom vratu i dekolteu.
Književnost je život.
Ovaj prolog Dugog Nosa je glas Davida Ickea:
"... ončas se uputih put Indija Velicijeh, gdje osli, čaplje, žabe i mojemuni jezikom govore. Otole obrnuh put Malijeh Indija, gdje pigmaleoni, čovuljci mali, s ždralovi boj biju. Otole otegnuh noga k Novijem Indijami, gdje vele da se psi kobasami vežu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od žaba kant u scjeni biješe kako među nami od slavica. U Stare Indije otole htjeh naprijeda proć, ma mi bi rečeno er se već naprijeda ne more proć. Rekoše mi da su tamo Stare Indije, i da u Stare Indije nitko ne more poć, govoreći:- Upriječilo se je ledeno more, koje se ne more broditi, i vrla vječna zima, koja galatinu od živijeh ljudi čini-, a s drugu stranu veljahu da gorušte sunce i paljevito ljeto dan bez noći ne da...živu čovjeku pristupit, ni zemlji od vrućine plod plodit. I rekoše mi - Po negromanciiji samo u te strane može se proć.-".
U biti još malo moramo pričekati da dođemo do Davida Ickea, u biti do topusa aurea aetasa, do Satya Yuge...
Prije toga malo mog ego tripa.
Nemojmo sada o rubu i centru, o čudovišnosti koja se krije na rubu, o proporcionalnoj vezi čudovišnosti i udaljavanja od centra.
Dugi Nos je i dalje živ. On me i odveo do Novih Indija gdje se sada i nalazim.
Dugi Nos je tvorac bitcoina, ja sam tvorac propuha.
Nažalost, nigdje zlata u Novim Indijama, zato ima žena i muškaraca koji izgledaju kao da su im lica od mojemunčeta, mnogi ovdje mogu stati nasred polja i raširiti ruke; i eto ti strašila za ptice.
Mene to toliko ne straši.
Više me straši to da mi nedostaju našijenci u ovim Novijim Indijami.
:(
Još me više straši što ja našijencima ne nedostajem.
Ovdje imaju grobove na katove, doslovce, taj prizor mi je ostao urezan u moj um.
Kada čovjek dođe u Nove Indije shvati koliko je nevažno kako i koliko troši pare svakog pojedinog Dunda Maroja (našeg nevinog poreznog obveznika i naše nevine porezne obveznice).
U podzemnoj željeznici, u kojoj Dugi Nos uvijek nekulturno sluša jako glasno glazbu sa slušalicama iz kojih se čuje svaki cijuk i talambas, čovjek gleda sva ta lica, i lijepa i ružna. Sva ta lica koja Rim nudi u svojih sedam milijuna opcija, Rim Novih Indija.
Te glasove, te poglede, te sudbine.
Pitanje je dana kada ćemo ja i Dugi Nos susresti Akakija Akakijeviča Bašmačkina ili onog zlosretnog Wolanda...
Neki dan je pored mene u metrou sjeo Mersault koji nije imao volje ni buljiti u mobitel.
No, vratimo se citatu. Uronimo u aurea aetas, u Satya Yugu, u Saturnovo doba...
".. u hip, učas ugledah se u Indijah Starijeh.
Tuj nađoh pravi život, veselo i slatko brijeme od prolitja, gdi ga ne smeta studena zima, i gdje ruži i razlikomu cvitju ne dogara gorušte ljeto, i gdje sunce s istoči ne vodi tihi dan samo od dzore do istoči i od istoči do dzore; a svitla zvizda Danica ne skriva se kako ovdi meu vami, ma svitlo svoje lice na bilomu prozoru na svak čas kaže; a dzora koja rumenimi i bijelim ružami cavti i ne dijelje se s očiju od drazijeh ki ju gledaju; a slatki žuber od razlicijeh ptica sa svijeh strana vječno veselje čine."
Savršeni svijet mitske prošlosti; aurea aetas! Satya Yuga!
I gdje je tu David Icke.
Dalje u prologu Dugog Nosa ističe se kako su u Starim Indijama živjeli samo ljudi nazbilj, međutim u jednom hipu dođoše negromanti.
Žene ljudi nazbilj zatražiše od negromanata da ožive lutke.
Oživljene lutke pareći se sa ženama ljudi nazbilj stvoriše ljudi nahvao.
"... ovi obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, žvirati i barbaćepi i s koze udreni i, za u kraće rijet, ljudi nahvao počeše se plodit i miješat s ženami nazbilj..".
Držić u prologu Dugog Nosa ne govori o nikakvom komunističkom društvu, u prologu Dugog Nosa možemo samo naći na Guenona i Evolu, na Plotina i Platona, ne na Marxa.
Icke je blijedi, blijedi odsjaj Tradicije.
Držić na karnevalski način otkriva novovjekovnu okultističku spiku.
Pitanje koliko je prolog Dugog Nosa dekodiran, koliko tu ima okultne pozadine?
A naše dvadesetostoljetne materijalističke budale ovdje pronalaze Marxa!
Držić je ovom dramom stvorio najživopisnije likove hrvatske renesanse!
Hvala ti Držiću!
Živjela hrvatska renesansa!
Živjele Stare Indije!
Živjele sve moje čitateljice i čitatelji!
(To nepregledno i nebrojivo mnoštvo).
¡Hasta luego mis murcielagos!
Pozdrav iz Novih Indija!
https://www.youtube.com/watch?v=-jvUF...
Zagreb, 1964.
Kad pogledam da su većina ocjena ove knjige jedinice i dvojke pomislim; koja sramota!, što li je sve Bog stvorio da svijet ne bi bio prazan!
Onome kome Dundo Maroje nije za peticu poručujem: mrš! Dalje od mojih osvrta!
Najjači dio ne postoji. Teško bi bilo odvojiti koji su dijelovi posebice umreženi, koji dijelovi daju jaki signal; Pometovi monolozi?, dijalozi Maroja i Bokčila?, faćkanja Laure, monolog Dugog Nosa?...
Ja ću ipak baciti citat zadnjeg što sam naveo, što je i prvo koje uvodi u ovu renesansnu večeru.
Citat negromanta pokazuje tu bujnost jezika, riječi su poput kapljica znoja na tamnom ženskom vratu i dekolteu.
Književnost je život.
Ovaj prolog Dugog Nosa je glas Davida Ickea:
"... ončas se uputih put Indija Velicijeh, gdje osli, čaplje, žabe i mojemuni jezikom govore. Otole obrnuh put Malijeh Indija, gdje pigmaleoni, čovuljci mali, s ždralovi boj biju. Otole otegnuh noga k Novijem Indijami, gdje vele da se psi kobasami vežu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od žaba kant u scjeni biješe kako među nami od slavica. U Stare Indije otole htjeh naprijeda proć, ma mi bi rečeno er se već naprijeda ne more proć. Rekoše mi da su tamo Stare Indije, i da u Stare Indije nitko ne more poć, govoreći:- Upriječilo se je ledeno more, koje se ne more broditi, i vrla vječna zima, koja galatinu od živijeh ljudi čini-, a s drugu stranu veljahu da gorušte sunce i paljevito ljeto dan bez noći ne da...živu čovjeku pristupit, ni zemlji od vrućine plod plodit. I rekoše mi - Po negromanciiji samo u te strane može se proć.-".
U biti još malo moramo pričekati da dođemo do Davida Ickea, u biti do topusa aurea aetasa, do Satya Yuge...
Prije toga malo mog ego tripa.
Nemojmo sada o rubu i centru, o čudovišnosti koja se krije na rubu, o proporcionalnoj vezi čudovišnosti i udaljavanja od centra.
Dugi Nos je i dalje živ. On me i odveo do Novih Indija gdje se sada i nalazim.
Dugi Nos je tvorac bitcoina, ja sam tvorac propuha.
Nažalost, nigdje zlata u Novim Indijama, zato ima žena i muškaraca koji izgledaju kao da su im lica od mojemunčeta, mnogi ovdje mogu stati nasred polja i raširiti ruke; i eto ti strašila za ptice.
Mene to toliko ne straši.
Više me straši to da mi nedostaju našijenci u ovim Novijim Indijami.
:(
Još me više straši što ja našijencima ne nedostajem.
Ovdje imaju grobove na katove, doslovce, taj prizor mi je ostao urezan u moj um.
Kada čovjek dođe u Nove Indije shvati koliko je nevažno kako i koliko troši pare svakog pojedinog Dunda Maroja (našeg nevinog poreznog obveznika i naše nevine porezne obveznice).
U podzemnoj željeznici, u kojoj Dugi Nos uvijek nekulturno sluša jako glasno glazbu sa slušalicama iz kojih se čuje svaki cijuk i talambas, čovjek gleda sva ta lica, i lijepa i ružna. Sva ta lica koja Rim nudi u svojih sedam milijuna opcija, Rim Novih Indija.
Te glasove, te poglede, te sudbine.
Pitanje je dana kada ćemo ja i Dugi Nos susresti Akakija Akakijeviča Bašmačkina ili onog zlosretnog Wolanda...
Neki dan je pored mene u metrou sjeo Mersault koji nije imao volje ni buljiti u mobitel.
No, vratimo se citatu. Uronimo u aurea aetas, u Satya Yugu, u Saturnovo doba...
".. u hip, učas ugledah se u Indijah Starijeh.
Tuj nađoh pravi život, veselo i slatko brijeme od prolitja, gdi ga ne smeta studena zima, i gdje ruži i razlikomu cvitju ne dogara gorušte ljeto, i gdje sunce s istoči ne vodi tihi dan samo od dzore do istoči i od istoči do dzore; a svitla zvizda Danica ne skriva se kako ovdi meu vami, ma svitlo svoje lice na bilomu prozoru na svak čas kaže; a dzora koja rumenimi i bijelim ružami cavti i ne dijelje se s očiju od drazijeh ki ju gledaju; a slatki žuber od razlicijeh ptica sa svijeh strana vječno veselje čine."
Savršeni svijet mitske prošlosti; aurea aetas! Satya Yuga!
I gdje je tu David Icke.
Dalje u prologu Dugog Nosa ističe se kako su u Starim Indijama živjeli samo ljudi nazbilj, međutim u jednom hipu dođoše negromanti.
Žene ljudi nazbilj zatražiše od negromanata da ožive lutke.
Oživljene lutke pareći se sa ženama ljudi nazbilj stvoriše ljudi nahvao.
"... ovi obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, žvirati i barbaćepi i s koze udreni i, za u kraće rijet, ljudi nahvao počeše se plodit i miješat s ženami nazbilj..".
Držić u prologu Dugog Nosa ne govori o nikakvom komunističkom društvu, u prologu Dugog Nosa možemo samo naći na Guenona i Evolu, na Plotina i Platona, ne na Marxa.
Icke je blijedi, blijedi odsjaj Tradicije.
Držić na karnevalski način otkriva novovjekovnu okultističku spiku.
Pitanje koliko je prolog Dugog Nosa dekodiran, koliko tu ima okultne pozadine?
A naše dvadesetostoljetne materijalističke budale ovdje pronalaze Marxa!
Držić je ovom dramom stvorio najživopisnije likove hrvatske renesanse!
Hvala ti Držiću!
Živjela hrvatska renesansa!
Živjele Stare Indije!
Živjele sve moje čitateljice i čitatelji!
(To nepregledno i nebrojivo mnoštvo).
¡Hasta luego mis murcielagos!
Pozdrav iz Novih Indija!
https://www.youtube.com/watch?v=-jvUF...
December 29, 2013
Izrazito inteligentno djelo koje je daleko ispred svojeg vremena. Ustvari je riječ o oštroj društvenoj kritici zapakiranoj u okvir komedije. Prepuna duhovitih situacija, a i životnih mudrosti. Oda renesansnom hedonizmu. Bilo bi dobro kada bi se jezik modernizirao i time približio većem broju čitača.
May 25, 2014
moranje, nikako uzivanje.
March 13, 2019
Ovo ima kompliciraniji zaplet od meksičkih sapunica.
Jezik je katastrofa.
Ljudi se prečesto "slučajno" susretnu na ulicama RIMA.
Sve u svemu, živi užas.
Jezik je katastrofa.
Ljudi se prečesto "slučajno" susretnu na ulicama RIMA.
Sve u svemu, živi užas.
November 27, 2015
Pretty easy comedy for my Croatian class. It was funny and I liked it considering the fact it was written in 16th century in a dialect that's totally strange to me.
Read
October 13, 2021Nisam u stanju da ocenim.
Pre svega: ako nameravate da čitate, nabavite dva primerka - jedan iz kojeg ćete čitati i drugi koji će služiti za strane reči i izraze. Ja sam imao sreće da sam, pored izdanja "Školske knjige" iz Novog Sada (2001), a koje je puno grešaka u kucanju i prevodu, ima predgovor potpisan inicijalima (?!?) i rečnik od (samo) oko 600 reči, otkrio da imam i očev primerak iz 1974. ("Školska knjiga" iz Zagreba), sa profesionalnije napisanim (i potpisanim) predgovorom, bezbroj fusnota sa detaljnim pojašnjenjima, daleko obimnijim i boljim rečnikom (čiji značaj ne mogu dovoljno da istaknem), pogovorom, odlomcima iz kritike...
Nemojte džabe da pokušavate da koristite samo jednu knjigu, jer ćete od stalnog gledanja u rečnik dobiti vrtoglavicu i, ako ste baš uporni, sigurno pasti u nesvest. Meni je i ovako bilo naporno.
E sad, što se tiče radnje, ja bih je rado prokomentarisao, da je ona uopšte mogla da dođe do moje svesti na način na koji bi to bio slučaj sa, recimo, Šekspirom. Ovako, sa stalnim napred-nazad, okreni-obrni, pozaboravljao sam ko je koga video i kome šta rekao i tek na kraju je sve počelo da se slaže u neku celinu... dok nisam obavešten da nije sačuvano poslednjih nekoliko strana originalnog teksta. (Naravno, ne čitam predgovor dok ne pročitam delo, ne znam čije je to maloumno shvatanje da je bolje spojlovati gradivo nego pustiti učenika da čita i shvati kako hoće.) , kad na sreću otkrijem da je neki fini gospodin, izvesni Mihovil Kombol, napisao solidnu dopunu, koja je preneta u onom sjajnom hrvatskom izdanju. (Naši su stavili jednu fusnotu od deset redova i prepričali završetak.)
Nije da mi se sviđa, ali nije baš ni da je bilo potpuno dosadno, pa da ne bih učinio nepravdu (drugim knjigama koje sam ocenjivao), ostavljam neocenjeno.
Ako ništa drugo, bar sam izdržao do kraja.
Pre svega: ako nameravate da čitate, nabavite dva primerka - jedan iz kojeg ćete čitati i drugi koji će služiti za strane reči i izraze. Ja sam imao sreće da sam, pored izdanja "Školske knjige" iz Novog Sada (2001), a koje je puno grešaka u kucanju i prevodu, ima predgovor potpisan inicijalima (?!?) i rečnik od (samo) oko 600 reči, otkrio da imam i očev primerak iz 1974. ("Školska knjiga" iz Zagreba), sa profesionalnije napisanim (i potpisanim) predgovorom, bezbroj fusnota sa detaljnim pojašnjenjima, daleko obimnijim i boljim rečnikom (čiji značaj ne mogu dovoljno da istaknem), pogovorom, odlomcima iz kritike...
Nemojte džabe da pokušavate da koristite samo jednu knjigu, jer ćete od stalnog gledanja u rečnik dobiti vrtoglavicu i, ako ste baš uporni, sigurno pasti u nesvest. Meni je i ovako bilo naporno.
E sad, što se tiče radnje, ja bih je rado prokomentarisao, da je ona uopšte mogla da dođe do moje svesti na način na koji bi to bio slučaj sa, recimo, Šekspirom. Ovako, sa stalnim napred-nazad, okreni-obrni, pozaboravljao sam ko je koga video i kome šta rekao i tek na kraju je sve počelo da se slaže u neku celinu... dok nisam obavešten da nije sačuvano poslednjih nekoliko strana originalnog teksta. (Naravno, ne čitam predgovor dok ne pročitam delo, ne znam čije je to maloumno shvatanje da je bolje spojlovati gradivo nego pustiti učenika da čita i shvati kako hoće.) , kad na sreću otkrijem da je neki fini gospodin, izvesni Mihovil Kombol, napisao solidnu dopunu, koja je preneta u onom sjajnom hrvatskom izdanju. (Naši su stavili jednu fusnotu od deset redova i prepričali završetak.)
Nije da mi se sviđa, ali nije baš ni da je bilo potpuno dosadno, pa da ne bih učinio nepravdu (drugim knjigama koje sam ocenjivao), ostavljam neocenjeno.
Ako ništa drugo, bar sam izdržao do kraja.
May 12, 2021
Ovo sam morala pročitati za lektiru, no iako je lektira uvijek pokušavam pronaći nešto zanimljivo i poučno u svakoj knjizi. Krenuti ću s pozitivnim. Ideja knjige mi je bila vrlo zanimljiva i likovi su bili vrlo vješto smišljeni. Jako su lijepo likovi bili potretirani, doslovno sam ih, dok sam čitala knjigu, mogla vidjeti kako hodaju tim rimskim ulicama u odjeći 16.st sa posebnim frizurama. Radnja mi je čak i bila dosta zanimljiva i dosta me podsjeća na španjolske sapunice. Kao da svaki čin jedna posebna epizoda te sapunice. Ima užasno puno zapleta, raspleta, ovog, onog kao da se vozim u lunaparku. Da sam rođena u Dubrovniku u 16.st možda bi obožavala ovu komediju. Također ima par vrlo smješnib scena koje su me do suza nasmijali. Jadan Bokčilo mi je jedan od najdražih likova, kao većina današnjih tinejdžera stalno misli samo na hranu i piće (po mogućnosti alkohol).
Eh, sad idemo na lošu stranu. Jezik je bio užasno težak za čitati. Znam da će sad ljubitelji klasika brundati, ali to je taj prekrasni dubrovački jezik 16.st, malo imaju pravo, no ako hoće približiti ovaj tekst širem krugu čitatelja trebali bi modernizirati jezik. Iskreno, osobno mi ne smeta što jr bilo scena u kojima su pričali talijanski jer ipak se radnja događala u Rimu. Drugo, bilo mi je ironično kako su se svi "slučajno" susretali po ulicama Rima. Ponekad volim gledati da neke stvari u knjigama imaju logiku, ali ovo nema pa me to živcira. Doslovno to je kao da mi danas odemo u Japan ili u New York i tamo se svi "slučajno" na tim ulicama nađemo, nije baš realno. Užasno mi je bilo teško čitati kad sam svaku drugu riječ u tekstu morala "prevest" uz pomoć rječnika na kraju knjige ili interneta, pa bi se često izgubila gdje sam stala i što se događa.That are my two biggest pet peves. Ostalo čak i nije bilo toliko loše. Koliko sam voljela tu zbrku zapleta i raspleta, toliko mi je počelo ići na živce jer nikako da dođe kraj.
Eh, sad idemo na lošu stranu. Jezik je bio užasno težak za čitati. Znam da će sad ljubitelji klasika brundati, ali to je taj prekrasni dubrovački jezik 16.st, malo imaju pravo, no ako hoće približiti ovaj tekst širem krugu čitatelja trebali bi modernizirati jezik. Iskreno, osobno mi ne smeta što jr bilo scena u kojima su pričali talijanski jer ipak se radnja događala u Rimu. Drugo, bilo mi je ironično kako su se svi "slučajno" susretali po ulicama Rima. Ponekad volim gledati da neke stvari u knjigama imaju logiku, ali ovo nema pa me to živcira. Doslovno to je kao da mi danas odemo u Japan ili u New York i tamo se svi "slučajno" na tim ulicama nađemo, nije baš realno. Užasno mi je bilo teško čitati kad sam svaku drugu riječ u tekstu morala "prevest" uz pomoć rječnika na kraju knjige ili interneta, pa bi se često izgubila gdje sam stala i što se događa.That are my two biggest pet peves. Ostalo čak i nije bilo toliko loše. Koliko sam voljela tu zbrku zapleta i raspleta, toliko mi je počelo ići na živce jer nikako da dođe kraj.
April 9, 2016
This is my favorite play in the history of Croatian literature.
Sve u ovom djelu je jednostavno savršeno! Likovi su toliko precizno i virtuozno izgrađeni da izvrsno ocrtavaju i tadašnje, ali i današnje stanje u svijetu.Pomet je jedan od najbolje ostvarenih likova u povijesti hrvatske književnosti zbog svoje životne filozofije i spretnog provlačenja u svijetu.Držić je neosporiv talent, meni jako drag.Usuđujem se reći da mi je gotovo jednako prirastao srcu kao i Shakespeare.
Osim toga, radnja je zanimljiva a jezik uopće nije toliko težak.Dođe mi da ga odmah opet pročitam.
Sve u ovom djelu je jednostavno savršeno! Likovi su toliko precizno i virtuozno izgrađeni da izvrsno ocrtavaju i tadašnje, ali i današnje stanje u svijetu.Pomet je jedan od najbolje ostvarenih likova u povijesti hrvatske književnosti zbog svoje životne filozofije i spretnog provlačenja u svijetu.Držić je neosporiv talent, meni jako drag.Usuđujem se reći da mi je gotovo jednako prirastao srcu kao i Shakespeare.
Osim toga, radnja je zanimljiva a jezik uopće nije toliko težak.Dođe mi da ga odmah opet pročitam.
May 13, 2012
Početak je bio dobar, ali djelo me nije impresioniralo :P
September 13, 2016
Iako je Držić najveći hrvatski komediograf, not a big fan.
July 31, 2017
Knjiga je naporna i teška za čitati.
January 24, 2022
Knjiga je vrlo interesantna, bila sam intrigirana, smejala se od srca i volela bih da za života, vidim ovo delo na pozornici. E sada, većina komentara je negativna zbog starog dubrovačkog dijalekta ovog dela. Morate uzeti u obzir da je delo prepisano u 16. veku (!) te da je jezik dosta nerazumljiv - sporije se čita i preporučujem svakome da pronađe dobro izdanje sa rečnikom ili fusnotama. Odličan prikaz mladosti i starosti, filozofija hedonizma i njene posledice, kritika društva i društvenih klasa- neverovatno mnogo toga se i dan danas oslikava u ovom našem društvu. Pometov lik je najkompleksniji i on je često nosilac autorskih stavova, narodnih mudrosti, komičnosti. Meni se dopalo!
January 28, 2025
Iako je to nepopularno mišljenje, smatram da je ova knjiga prilično zanimljiva i dobro napisana. Dubrovački jezik čini je težom za pratiti, no sve se može uz fusnote. Usotalom, u narječju se očituju ljepota i bogatstvo jezika.
Radnja knjige prati godpodare i njihove sluge, likove čije se osobnosti i ličnosti lijepo i kvalitetno razrađuju i razvijaju. Sadržava šaljive epizode. Nije za svakoga, ali će se određenima jako svidjeti :)
Radnja knjige prati godpodare i njihove sluge, likove čije se osobnosti i ličnosti lijepo i kvalitetno razrađuju i razvijaju. Sadržava šaljive epizode. Nije za svakoga, ali će se određenima jako svidjeti :)
May 10, 2019
Just horrible. I read this just because I had to... it even doesn't have an ending, but I am glad it ended.
Prosto užasno. Ovu knjigu sam pročitao samo zato što sam morao... čak i nema kraj, ali mi je drago što se završila.
Prosto užasno. Ovu knjigu sam pročitao samo zato što sam morao... čak i nema kraj, ali mi je drago što se završila.
gave-up
July 10, 2022DNF
I usually go through classics without much trouble, but mixed with lack of concentration, this one was messy enough to be DNFed after one act. I saw what it was about, and that was enough. I could’ve gotten through it, but it wasn’t an obligatory school read :)
I usually go through classics without much trouble, but mixed with lack of concentration, this one was messy enough to be DNFed after one act. I saw what it was about, and that was enough. I could’ve gotten through it, but it wasn’t an obligatory school read :)
October 23, 2022
"Ajme, ubode me, ajme!" ~ Maroje
March 12, 2023
sve sam cekala da je zavrsim - procitala sam 3/5 cinova i dva prologa, dosta od mene.
2 ⭐️ jer ima potencijala, mislim da knjiga moze biti zanimljiva da nije u pitanju stari dubrovacki jezik.
2 ⭐️ jer ima potencijala, mislim da knjiga moze biti zanimljiva da nije u pitanju stari dubrovacki jezik.
April 2, 2023
držić opako preuzeo vlast u svoje ruke
November 13, 2023
Božji dar napisan rukom jednoga čovjeka.
January 18, 2024
Difficult to understand
March 17, 2024
I like funny stuff. Very interesting and fun book to read
October 30, 2025
šta god
September 23, 2011
Garbage.
July 30, 2016
It is interesting to read about the characters of that time and be able to draw many parallels with people who now live in these areas.
Displaying 1 - 30 of 39 reviews