What do you think?
Rate this book
How We Broke Our Legs
This novel is the witty chronicle of an unusual Croatian family in the period from 1951 until 1992. For decades, the family has been under a strange curse which leads to all the male members of the family literally breaking a leg when they meet the love of their lives. The story is told in a leisurely style with description of a host of small episodes which link the family into a close unit. The characters who move in and out of the pages are very likeable. Joy of life oozes from every page. This is a book both for the casual reader and for literary connoisseurs. "How we broke our legs" has gone through six editions in the Croatian language and was translated and published in English and Chinese.
The Critics:
The story in the novel How we broke our legs is told in a light tone, revivin memories of events from family life with a fine dose of humor, which enfolds the people, the times and the experiences in a charming aura which brings it all close and recognisable.
Ivan J. Bošković
Gavran's How we broke our legs successfully continues along the prose path he has marked out of his work... At a time when readers here yearn for a good story, and library shelves seem to be offering low quality, even weak post-moderm books, Gavran's infectiously witty text stand out almost as the exotic.
Zoran Maljković
A coupling of semantic sections implemented in functional, coherent sentences which result in a clear articulation, shine with full brilliance in his novel.
Julijana Matanović
www.mirogavran.com
The Critics:
The story in the novel How we broke our legs is told in a light tone, revivin memories of events from family life with a fine dose of humor, which enfolds the people, the times and the experiences in a charming aura which brings it all close and recognisable.
Ivan J. Bošković
Gavran's How we broke our legs successfully continues along the prose path he has marked out of his work... At a time when readers here yearn for a good story, and library shelves seem to be offering low quality, even weak post-moderm books, Gavran's infectiously witty text stand out almost as the exotic.
Zoran Maljković
A coupling of semantic sections implemented in functional, coherent sentences which result in a clear articulation, shine with full brilliance in his novel.
Julijana Matanović
www.mirogavran.com
162 pages, Kindle Edition
First published January 1, 1995
2 people are currently reading
72 people want to read
About the author
Miro Gavran
79 books103 followersMiro Gavran is a contemporary Croatian author, born in 1961. His works have been translated into 35 languages, and his books have come out in 150 different editions at home and abroad. His dramas and comedies have had more than 200 theatre first nights around the world and have been seen by more than two million theatre-goers.
He is the only living dramatist in Europe to have a theatre festival devoted solely to his plays outside his/her homeland; the Gavranfest has been held in Slovakia since 2003.
He debuted in 1983 with the drama Creon's Antigone, speaking out forcefully about political manipulation. This was followed three years later by the drama Night of the Gods, the theme being the relationship between the artist and the powers-that-be under a totalitarian system. He then wrote a cycle of plays concentrating on male-female relations, in which his heroes were often great historical persons. He has created a series of complex female characters. His heroines are both strong and emotional. He has written some forty plays to date, including Death of an Actor, All About Women, All About Men, George Washington's Loves, Chekhov Says Good-Bye to Tolstoy, How To Kill The President, Greta Garbo's Secret, Parallel Worlds, Nora in Our Time, My Wife's Husband, Dr Freud's Patient...
There have been first nights of his plays throughout the world, in: Rotterdam, Washington, Moscow, Rio de Janeiro, Paris, Buenos Aires, Waterford, Mumbai, Bratislava, Prague, Ljubljana, Sarajevo, Krakow, Belgrade, Budapest, Athens, Augsburg, Vienna, Sofia.
He has had nine novels published: Forgotten Son, How We Broke Our Legs, Klara, Margita or A Journey into a Former Life, Judith, John the Baptist, Pontius Pilate and The Only Witness to Beauty, Kafka's friend, along with a collection of short stories entitled Small Unusual People.
In his early novels, he describes life in the Croatian provinces, featuring everyday folk, anti-heroes of sorts, who retain a positive stance towards life even when they are confronted with injustice and major difficulties. This is perhaps best seen in his novel, Forgotten Son (1989), in which the central personage is a slightly mentally challenged young man of twenty.
As a forty-year-old, Gavran started to write psychological-existential novels inspired by biblical characters, bringing them nearer to the sensibilities of contemporary readers. These books have been popular with both believers and non-believers, since their messages are universal.
His books have been published in all corners of the globe: in Beijing, Vienna, St Petersburg, Oslo, Istanbul, Paris, Prague, Bratislava, Sofia, Ljubljana...
Gavran has received more than twenty literary awards in Croatia and abroad, including the Central European Time Award, given annually in Budapest to the best Central European author for overall opus, as well as the European Circle Award given to writers for the confirmation of European values in their texts.
With insight and humour, Miro Gavran has written eight books for children and young people: All Sorts of Things in My Head, How Dad Won Mum, Head Over Heels in Love, Happy Days, Farewell Letter, Plays with a Head and a Tail, Try to Forget and The Teacher of My Dreams. These books have also found their way to adult readers.
Gavran earned his degree in Dramaturgy at the Academy of Theatre, Film and Television in Zagreb.
He first worked as a dramaturge and theatre director at the famous ITD Theatre in Zagreb. Since 1993, he has been living and working as a free-lance, professional writer. His theatre and prose texts have been included in numerous anthologies in Croatia and in countries outside its borders, and his work is studied at universities throughout the world.
He has been living in Zagreb, Croatia since he was twenty. He is married to the actress Mladena Gavran, and founded the Gavran Theatre with her in 2002. Their son Jakov is a student of acting.
He is the only living dramatist in Europe to have a theatre festival devoted solely to his plays outside his/her homeland; the Gavranfest has been held in Slovakia since 2003.
He debuted in 1983 with the drama Creon's Antigone, speaking out forcefully about political manipulation. This was followed three years later by the drama Night of the Gods, the theme being the relationship between the artist and the powers-that-be under a totalitarian system. He then wrote a cycle of plays concentrating on male-female relations, in which his heroes were often great historical persons. He has created a series of complex female characters. His heroines are both strong and emotional. He has written some forty plays to date, including Death of an Actor, All About Women, All About Men, George Washington's Loves, Chekhov Says Good-Bye to Tolstoy, How To Kill The President, Greta Garbo's Secret, Parallel Worlds, Nora in Our Time, My Wife's Husband, Dr Freud's Patient...
There have been first nights of his plays throughout the world, in: Rotterdam, Washington, Moscow, Rio de Janeiro, Paris, Buenos Aires, Waterford, Mumbai, Bratislava, Prague, Ljubljana, Sarajevo, Krakow, Belgrade, Budapest, Athens, Augsburg, Vienna, Sofia.
He has had nine novels published: Forgotten Son, How We Broke Our Legs, Klara, Margita or A Journey into a Former Life, Judith, John the Baptist, Pontius Pilate and The Only Witness to Beauty, Kafka's friend, along with a collection of short stories entitled Small Unusual People.
In his early novels, he describes life in the Croatian provinces, featuring everyday folk, anti-heroes of sorts, who retain a positive stance towards life even when they are confronted with injustice and major difficulties. This is perhaps best seen in his novel, Forgotten Son (1989), in which the central personage is a slightly mentally challenged young man of twenty.
As a forty-year-old, Gavran started to write psychological-existential novels inspired by biblical characters, bringing them nearer to the sensibilities of contemporary readers. These books have been popular with both believers and non-believers, since their messages are universal.
His books have been published in all corners of the globe: in Beijing, Vienna, St Petersburg, Oslo, Istanbul, Paris, Prague, Bratislava, Sofia, Ljubljana...
Gavran has received more than twenty literary awards in Croatia and abroad, including the Central European Time Award, given annually in Budapest to the best Central European author for overall opus, as well as the European Circle Award given to writers for the confirmation of European values in their texts.
With insight and humour, Miro Gavran has written eight books for children and young people: All Sorts of Things in My Head, How Dad Won Mum, Head Over Heels in Love, Happy Days, Farewell Letter, Plays with a Head and a Tail, Try to Forget and The Teacher of My Dreams. These books have also found their way to adult readers.
Gavran earned his degree in Dramaturgy at the Academy of Theatre, Film and Television in Zagreb.
He first worked as a dramaturge and theatre director at the famous ITD Theatre in Zagreb. Since 1993, he has been living and working as a free-lance, professional writer. His theatre and prose texts have been included in numerous anthologies in Croatia and in countries outside its borders, and his work is studied at universities throughout the world.
He has been living in Zagreb, Croatia since he was twenty. He is married to the actress Mladena Gavran, and founded the Gavran Theatre with her in 2002. Their son Jakov is a student of acting.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 15 of 15 reviews
October 1, 2016
Jako simpa pisano.. Svoje viđenje života piše desetogodišnjak! Kada te nasmije i dirne, ne može bolje!
Mrvicu me podsjetilo na Gordanu među vrbama (koja je također za preporuku, samo puno teža i tužnija).
Mrvicu me podsjetilo na Gordanu među vrbama (koja je također za preporuku, samo puno teža i tužnija).
January 26, 2018
Prekrasna slavonska obiteljska saga, ispričana u formi dječjih sastava, ima jednu simpatičnu nit poveznicu, a to je motiv muškaraca koji lome noge zbog ljubavi. Ovo je doista često roman o tome kako su lomili noge, a možda nije zgorega napomenuti da su noge lomili prvenstveno iz ljubavi. Sve je počelo s jednim pretkom obitelji (djedom Stjepanom ako se dobro sjećam) koji je kao Hercegovac došao raditi u Slavoniju i slomio nogu iskačući iz sobe djevojke u čijeg je oca radio i koji ga je prokleo strašnom kletvom da mu svi potomci lome noge za ženama. No, zapravo tom djedu i nije teško palo oženiti se spomenutom djevojkom i tako kreće priča ove obitelji. Taj se motiv nastavlja kroz generacije. Svaki član obitelji slomi nogu prije ženidbe. Stričevi, očevi i djedovi dječaka koji pričaju priču, svi su oni to prošli, pa ih njih same to čeka. Osim o ljubavi, ova knjiga sjajno progovara i o društvenim pa i političkim prilikama toga vremena. Doista je nevjerojatno koliko je Gavran toga uspio utkati u ovaj prvenstveno simpatični i lako čitljiv roman. Svaka rečenica čini se posve uvjerljivom i primjerenom dječjem pripovjedaču, a opet dodiruje se i vrlo ozbiljnih tema. Bilo je dijelova na kojima sam se smijala na glas (iako sam ovu knjigu pročitala u ambulanti čekajući muža da se vrati sa nekoga pregleda pa su me svi čudno gledali), a bilo je i onih koji su me rastužili i natjerali na razmišljanje. U svakom pogledu, ovaj roman me oduševio.
Sam roman je podijeljen u tri dijela. Prvi dio piše dječak šezdesetih godina u Jugoslaviji pripremajući se za sastav o svome domu, a sam sastav se pretvara u prepričavanje njegova dosadašnjega života u Slavoniji i obiteljske povijesti, drugi dio događa se u Zagrebu početkom devedesetih i piše ga sin spomenutoga dječaka u formi romana s kojim pokušava osvojiti nagradu, dok je treći dio napisan malo kasnije, kada je rat već u tijeku, kao svojevrsni sastav (namijenjen njemačkom radiju) kojim se pokušava opisati odrastanje u ratu. Oba su pripovjedača dakle djeca, oboje članovi iste slavonske obitelji (otac i sin) i iako se mjesto radnje premješta iz Slavonije u Zagreb ipak se tu cijelo vrijeme osjeti Slavonija. Likovi u djelu su sjajno prikazani, to je jedna doista posebna obitelj. Ovaj roman je ispričan jednostavnim rečenicama, ali mu ne nedostaje dubine. Štoviše, rekla bi da je potreban poseban literarni talent za pisati tako jednostavno, a opet upečatljivo. Ispričati i uhvatiti srž nekoliko generacija, komentirati složene političke i životne promjene, zabilježiti povijest jedne obitelji, a sve kroz nevine oči djece, za to je doista potreban veliki pisac. Miro Gavran to svakako jest.
Sam roman je podijeljen u tri dijela. Prvi dio piše dječak šezdesetih godina u Jugoslaviji pripremajući se za sastav o svome domu, a sam sastav se pretvara u prepričavanje njegova dosadašnjega života u Slavoniji i obiteljske povijesti, drugi dio događa se u Zagrebu početkom devedesetih i piše ga sin spomenutoga dječaka u formi romana s kojim pokušava osvojiti nagradu, dok je treći dio napisan malo kasnije, kada je rat već u tijeku, kao svojevrsni sastav (namijenjen njemačkom radiju) kojim se pokušava opisati odrastanje u ratu. Oba su pripovjedača dakle djeca, oboje članovi iste slavonske obitelji (otac i sin) i iako se mjesto radnje premješta iz Slavonije u Zagreb ipak se tu cijelo vrijeme osjeti Slavonija. Likovi u djelu su sjajno prikazani, to je jedna doista posebna obitelj. Ovaj roman je ispričan jednostavnim rečenicama, ali mu ne nedostaje dubine. Štoviše, rekla bi da je potreban poseban literarni talent za pisati tako jednostavno, a opet upečatljivo. Ispričati i uhvatiti srž nekoliko generacija, komentirati složene političke i životne promjene, zabilježiti povijest jedne obitelji, a sve kroz nevine oči djece, za to je doista potreban veliki pisac. Miro Gavran to svakako jest.
April 18, 2020
Ne mogu biti skroz objektivna, jer sve što sam dosad pročitala (a to je skoro sve, fali mi možda još 1-2 naslova), sve što je izašlo iz pera g. Gavrana mene je oduševilo. Bome ni ovo nije iznimka.
Divan je koncept u kojem pratimo četiri generacije jedne obitelji, još je divnije što ih pratimo kroz oči desetogodišnjaka. Tko voli kultni film Tko pjeva zlo ne misli (a ima li tko da ga ne voli) ne može ne voljeti ovaj roman.
Ima komentara da je suviše djetinjast. Meni nije, nikako. Dječja iskrenost i jednostavnost je upravo ono što osvaja i razoružava.
Pet zvjezdica je naprosto premalo.
Divan je koncept u kojem pratimo četiri generacije jedne obitelji, još je divnije što ih pratimo kroz oči desetogodišnjaka. Tko voli kultni film Tko pjeva zlo ne misli (a ima li tko da ga ne voli) ne može ne voljeti ovaj roman.
Ima komentara da je suviše djetinjast. Meni nije, nikako. Dječja iskrenost i jednostavnost je upravo ono što osvaja i razoružava.
Pet zvjezdica je naprosto premalo.
May 24, 2016
A little bit childish.
April 29, 2014
Found this book year's ago in a book shop in Croatia. It was a beautiful read - focused on the lives of a family of men across generations who are afflicted by breaking their leg when they meet the woman they love. A very well told and heart-warming tale which also provides a view into life within Croatia. Loved it.
May 1, 2021
Roman “Kako smo lomili noge,“ jedan je od prvih hrvatskih romana u kojem se tematizira domovinski rad. Rat je sagledan iz dječjeg rakursa. Roman se sastoji od tri dijela. Infantilini pripovjedači su desetogodišnji Filip, njegov osmogodišnji sin Luka i treću priču piše desetogodišnji Luka. U romanu su prikazani važniji događaji u razdoblju 1951. do 1992. Riječ je o dječacima koji pričaju o povijesti svoje obitelji, sela, ali i o trenutnim ratnim događajima.
May 11, 2024
Three short stories, before, during and at the very end of Croatia's war of independence. All told from the perspective of a child - with all the humour, naivete and wisdom, which that perspective entails.
Slavonske šume i njihova hladovina već su u literaturi mnogo puta vješto opisane, pa ja to ne bih u ovoj situaciji i ovom prilikom ponavljao, niti pokušavao opisati na bolji način, nego samo podsjećam na činjenicu da su slavonske šume prve klase i da bolje ne postoje.
==========
I mada se drug Tito javno slavi i hvali i djeca mu svugdje spontano organizirano mašu zastavicama, u mojoj kući o Titu se malo drugačije govori. I to onda kad nema ljudi, kad nema nikoga izvana.
==========
Mi koji živimo u Slavoniji puno radimo, i nije nam teško. Volimo mi raditi, ali volimo se i veseliti, pa Slavonac čim dovrši neki posao, odmah napravi proslavu. I tako cijeli život.
==========
A tko hoće saznati nešto o Slavoniji, neka ne čita knjige, nego neka dođe na berbu, neka dođe u naše šume i naša polja, neka dođe na svinjsku večeru, neka spava u našim kućama i s nama jutrom neka pođe na njivu, pa će mu sve postati jasno, i nikakva mu literatura neće trebati.
==========
Svakog vikenda tisuće izletnika ide na Sljeme. Neki od njih se voze uspinjačom, a neki se penju pješice u gojzericama i tako jačaju noge i pluća.
==========
Ime mu je Cvjetni trg, jer se na njemu prodaje cvijeće. Nije velik, nije okružen izuzetnim zgradama, iako ga ne okružuju ni posve beznačajne, nije lijep naoko, a opet menije draži od svih drugih trgova.
==========
Slavonske šume i njihova hladovina već su u literaturi mnogo puta vješto opisane, pa ja to ne bih u ovoj situaciji i ovom prilikom ponavljao, niti pokušavao opisati na bolji način, nego samo podsjećam na činjenicu da su slavonske šume prve klase i da bolje ne postoje.
==========
I mada se drug Tito javno slavi i hvali i djeca mu svugdje spontano organizirano mašu zastavicama, u mojoj kući o Titu se malo drugačije govori. I to onda kad nema ljudi, kad nema nikoga izvana.
==========
Mi koji živimo u Slavoniji puno radimo, i nije nam teško. Volimo mi raditi, ali volimo se i veseliti, pa Slavonac čim dovrši neki posao, odmah napravi proslavu. I tako cijeli život.
==========
A tko hoće saznati nešto o Slavoniji, neka ne čita knjige, nego neka dođe na berbu, neka dođe u naše šume i naša polja, neka dođe na svinjsku večeru, neka spava u našim kućama i s nama jutrom neka pođe na njivu, pa će mu sve postati jasno, i nikakva mu literatura neće trebati.
==========
Svakog vikenda tisuće izletnika ide na Sljeme. Neki od njih se voze uspinjačom, a neki se penju pješice u gojzericama i tako jačaju noge i pluća.
==========
Ime mu je Cvjetni trg, jer se na njemu prodaje cvijeće. Nije velik, nije okružen izuzetnim zgradama, iako ga ne okružuju ni posve beznačajne, nije lijep naoko, a opet menije draži od svih drugih trgova.
==========
November 5, 2023
Sve zvjezdice dajem narativi!
“Ja mislim da je najbolji ovaj slavonski recept, uz rad veselje, uz veselje rad. To je dobro i za dušu i za tijelo, i zato za nas kažu da smo dobri i pitomi ljudi, kao sto je pitom i nas zavičaj.”
“I tako je Sljeme postalo izletište koje je u srcu svakog Zagrepčanima, i svi smo mj ponosni sto imamo Sljeme. teško je zamisliti Zagreb i sve nas koji h njemu živimo, a i život uopće, bez Sljemena.”
“U Maksimir se ide ponajčešće subotom i nedjeljom, nakon obilnog obiteljskog ručka. Nakon sto Zagrepcanci subotom i nedjeljom napune želudac do vrha, odluče se prošetati po Malsimirskom patku i nakon opterećenja organizma prekomjernom količinom hrane pomoći mu da se šetnjom po prirodi organizam odtereti.”
“Bas je to grozno kad nekoga voliš, a ne znaš o tome da li ta osoba voli tebe, ili si ti za nju običan klinjo.”
“Ja mislim da je najbolji ovaj slavonski recept, uz rad veselje, uz veselje rad. To je dobro i za dušu i za tijelo, i zato za nas kažu da smo dobri i pitomi ljudi, kao sto je pitom i nas zavičaj.”
“I tako je Sljeme postalo izletište koje je u srcu svakog Zagrepčanima, i svi smo mj ponosni sto imamo Sljeme. teško je zamisliti Zagreb i sve nas koji h njemu živimo, a i život uopće, bez Sljemena.”
“U Maksimir se ide ponajčešće subotom i nedjeljom, nakon obilnog obiteljskog ručka. Nakon sto Zagrepcanci subotom i nedjeljom napune želudac do vrha, odluče se prošetati po Malsimirskom patku i nakon opterećenja organizma prekomjernom količinom hrane pomoći mu da se šetnjom po prirodi organizam odtereti.”
“Bas je to grozno kad nekoga voliš, a ne znaš o tome da li ta osoba voli tebe, ili si ti za nju običan klinjo.”
July 21, 2021
Još jedna predraga mi knjiga Mire Gavrana. Volim način na koji on piše. U njegovim se knjigama tako lako povežem sa sadržajem i likovima, tako da često puta imam osjećaj da gledam film. Uz ovu knjigu sam se puno puta nasmijala. Definitivno jedna od knjiga koju želim imati u svojoj maloj kućnoj biblioteci.
Još jedna priča o obitelji i njezinim članovima kroz razne situacije, a sve u svrhu ljubavi. Generacije su lomile noge za svoje ljupke polovice i to ne samo na smješne vec i ozbiljne načine. O tome kako se živjelo nekada, pa i kako se nekada voljelo, sve do mlađe generacije i njihovog načina voljenja. Ljubav, kažem vam. Ona za koju je vrijedilo i lomiti noge. Doslovno.
Još jedna priča o obitelji i njezinim članovima kroz razne situacije, a sve u svrhu ljubavi. Generacije su lomile noge za svoje ljupke polovice i to ne samo na smješne vec i ozbiljne načine. O tome kako se živjelo nekada, pa i kako se nekada voljelo, sve do mlađe generacije i njihovog načina voljenja. Ljubav, kažem vam. Ona za koju je vrijedilo i lomiti noge. Doslovno.
February 28, 2020
Roman pogodan za više razrede osnovne škole, i kao takav može funkcionirati jako dobro. Sastoji se od tri dijela, tri sastavka o zavičaju, prvi je o Slavoniji, drugi o Zagrebu, a treći o Zagrebu u doba Domovinskog rata. Naslov romana odnosi se na najsimpatičniji dio, na "kletvu" bačenu na muške pripadnike obitelji, koji već generacijama redovito slome nogu u društvu djevojke za koju će se oženiti.
January 2, 2026
Dugo mi je ovo bila jedna od najdražih knjiga općenito; možda to još uvijek i jest, puno njih ju je i dobilo na poklon o mene....
Jako mi je slatka i zabavna priča iza samog naslova, još jedan roman gdje se kroz dječje naivne i nevine oči govori o realnosti i povijesti generacija obitelji.
Jako mi je slatka i zabavna priča iza samog naslova, još jedan roman gdje se kroz dječje naivne i nevine oči govori o realnosti i povijesti generacija obitelji.
March 28, 2020
Samoizolacijsko stivo pa mi je tesko biti objektivan buduci da su mi vec i upute za pekac kruha zanimljive. 🤷♂️
October 18, 2025
我在克罗地亚旅行期间读完了这本可爱的小故事。作者从儿童视角在战争的大背景下讲述家族故事。“即使在身处战争，和你爱的人在一起，你也可以感受到幸福。”
November 21, 2025
Komično, zabavno i vjerodostojno!
Displaying 1 - 15 of 15 reviews