Mladenović ogoljava patrijarhalne obrasce koji su svuda oko nas, a nekad i u nama samima, prikazuju?i društvo u kojem se od žena očekuje da budu savršene supruge i majke, jake i ostvarene žene, ali da istovremeno budu i krotke, podatne i tihe. Njeno pesničko ja, njena robotka, me?utim, ne uklapa se u to. Nova zbirka poezije Dragane Mladenović poput oštrog noža se?e meko tkivo ovdašnjeg povampirenog patrijarhata koji sistematski truje društvo ?ine?i ga plodnim tlom za bujanje nasilja ja?ih nad slabijima i u kojem je femicid umesto izuzetka postao svakodnevica. Ali nemojte se plašiti, Mladenovi? je, kao i svi veliki stvaraoci, svesna da ovakve teme bez humora ostaju previše gorke pilule pa ih briljantno pakuje u stihove koji se, uz smeh, lako gutaju. I dugo i teško vare. Britka, urnebesno potresna kolekcija pesama o ženama i njihovom mestu u svetu koji su kreirali muškarci koji vode taj isti svet u ratove, podele, mržnju, pale gradove i zidaju nove dok žene brinu o svemu ostalom. Vreme je za zamenu uloga, pobuna ovih robotki je nešto najbolje što može da nam se dogodi dok sve nije otišlo do?avola.
Dragana Mladenović rođena je u Frankenbergu, 1977. godine. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Živi i radi u Pančevu. Objavila zbirke pesama “Nema u tome nimalo poezije” (2004), “Raspad sistema” (2005), “Tvornica” (2006) i “Asocijalni program” (2007).
Književni feminizam, koji je prisutan zadnjih godina i ima više svojih predstavnica u Srbiji. Šta izdvaja Draganu Mladenović? Britak jezik, dobar, a na trenutke i fantastičan humor, kao i žestoka (samo)kritika ustaljenih društvenih i patrijarhalnih obrazaca.
Stihovi i misli/rečenice se preklapaju i prožimaju, bez jasnog prelaza, što ih čini izražajnijima.
Dragana Mladenović je malo uhvatila jedan talas i ne pušta ga. To je u redu jer je u tome dobra s tim da bi bilo lepo i da nas neka nova zbirka malo iznenadi.