Surovo odrastanje devedesetih godina u novobeogradskim blokovima, opisan naturalističkim narativom, najpribližniji je opis romana „37″, Stevana Stančevića. Autor nas vešto vodi u mikrokosmos svojih junaka, stvoren u periodu tranzicije i višedecenijske globalne ekonomske krize.
Knjiga o vremenu u kojem smo ziveli, ali i onom bezvrenskom uhvacenom momentu kako ljudi zive zivot, odrastanju, simbolika omedjenosti bloka, svesti, odrastanja, otudjenosti, potrebi pripadanja. Ako ste tih godina, neki ce vas osvrti vratiti u to doba sigurno (ne brinite svi romantizujemo odrastanje i "naivne" godine detinjstva - mozda u tome i jeste caka) Na pocetku cete citajuci cuti skoro ptice i pesmu (neku vasu), kasnije cete imati utisak da je tiho, mozda u momentima detalji zanesu i pisca, ali cete zagrliti Baku (ili baku) i probacete nesto opet, ili cete pitati ukucane kako su, na neki vas nacin i, isto pitati sebe
Stanje našeg grada, konstantnu dečačku potrebu za borbom, nerazumevanje ukućana, nemogućnost izlaska iz toksičnog okruženja, Stevan oslikava šarmantnim humorom, kojim uplivava u realnost nekog prošlog, a i sadašnjeg vremena odrastanja naše dece. Zanimljivo mi je bilo osvrnuti se na to kako je bilo nekad u nekom drugom delu grada, kojim smo to putem išli i zapitati se da li smo se zaista pomerili.
A kao diplomirani “kameleon”, mogla sam samo da potonem u saosećanje za izlazak iz začaranog kruga!
Sve u svemu, kniga pročitana u jednom dahu, vredna svakog minuta, a na kraju se pitam, je li ovo moderna verzija Hajduka?!
This entire review has been hidden because of spoilers.
Bilo je zadovoljstvo pisati recenziju za Stevanov prvi roman, koji bih preporučio svim ljubiteljima savremene književnosti. Recenzija se nalazi unutar same knjige, a dok sam je pisao naveo sam mnogobrojne razloge koji stoje iza ove preporuke. Ako kupite knjigu, verovatno ćete nakon čitanja i sami poželeti da napišete koju reč o njoj. Materijal za tako nešto se nalazi među koricama i ima ga više nego dovoljno. Deo svojih utisaka navodim u nastavku: "Kao jedna od najvećih vrednosti ovog romana jeste njegova bazična poruka, koja egzistira kako u oblasti filozofije, tako i u domenu psihologije, a u slučaju Stevanovog književnog prvenca – u domenu umetnosti, ali i realnog života. Kada bismo posle čitanja romana „37” postavili pitanje „kako pronaći izlaz iz nepovoljnih okolnosti datih rođenjem”, a da isto ne podrazumeva kameleonsko stapanje sa sredinom – odgovor bi istovremeno bio i jednostavan i složen, a pre svega ljudski: orijentisanost ka slobodi izbora, kreiranje sopstvenog životnog toka nevezano za prostor i vreme u kom smo se zatekli i ono najvažnije – konstantno samoprevazilaženje, koje pojedinac ostvaruje oslanjanjem na samog sebe. I autor i njegov literarni alter ego su u tome uspeli. Nakon čitanja, ovaj roman poručuje da je sada red na vas."