Novela „Zavetrina„, manje poznata skaska Ivana Turgenjeva o „pozitivnom coveku”, prati dozivljaje mladog velikoposednika Vladimira Sergejica Astahova. Umilostivljen zeljom provincijskog plemica da prisustvuje pecalbarskim matinejama, mladi Vladimir na priredbama odrzanim u njegovu cast biva prijatno iznenadjen talentima izvodjaca, ali i razocaran njihovom nemoci da prevazidju barijere nametnute sredinom u kojoj zive, ali i ogranicenoscu duha. Suprotstavljanjem njihovim egoisticnim naravima i providnim namerama, Vladimir biva uvucen u seljacima dobro poznatu igru – ismevanje navika i same licnosti stanovnika metropole. Bekstvo sa imanja Ipatovljevih u veliki grad junaka ove novele spasava od svedocenja moralnom sunovratu jedne porodice. „Zavetrina“, prethodnica velikih romana Ivana Turgenjeva (Ocevi i deca, Dim, Uoci novih dana), nudi citaocu realistican prikaz medjuljudskih odnosa u ruskoj provinciji u drugoj polovini 19. veka, ali i originalne epizodne karaktere, kao sto je Ivan Iljic.