Prvu polovicu 17. stoljeća obilježavaju političke promjene, vjerski konflikti, gospodarske krize i demografski pad izazvan katastrofalnim epidemijama. Izbijali su međugrađanski sukobi i međudržavni ratovi, kao i seljačke, građanske i plemićke bune. Kriza se osjetila i u poljoprivrednoj proizvodnji koja je svugdje nazadovala. Nakon primirja sklopljenih u 16. stoljeću činilo se da su se odnosi unutar Europe uravnotežili. Ipak, neriješeni odnosi politike eksplodirali su opet u 17. stoljeću tridesetogodišnjim ratom koji je obuhvatio gotovo sve europske države. Tijekom dviju engleskih revolucija slomljena je apsolutistička vlast i utemeljen je 'ugovor' između onih koji vladaju i onih kojima se vlada. Istovremeno je u Francuskoj trajao pokušaj zauzdavanja parlamenta i plemstva. To je bio uvod u razdoblje apsolutizma Luja XIV., 'Kralja Sunca', koji je došao na vlast 1661. godine. Porezna i administrativna centralizacija, smanjenje uloge vojnog plemstva u provincijama i parlamentu, kao i nametanje institucionalne jednakosti bili su ciljevi apsolutizma po kojem je cijelo povijesno razdoblje i dobilo ime.