Prvi roman književnice Korane Serdarević objavljen pod njezinim novim prezimenom, Svilar (trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako je riječ o istoj osobi). Intrigantnog zapleta i nelošeg raspleta, roman ipak razočarava zbog svoje površnosti koja se provlači od početka do kraja i koja mu ozbiljno narušava kvalitetu - vjerojatno bi pripovijetka bila bolji format za ovakvu priču. A priča je to o srednjoškolskoj profesorici (ovo je autorici blizak motiv, budući da je i sama profesijom vezana uz srednju školu) koja "pod svoje" uzima svoju učenicu, maturanticu Evu koja je - naravno, u toj dobi neplanirano - ostala u drugom stanju. Malo-pomalo profesionalna se granica briše, a atmosfera postaje sve bolesnija i izdaleka kao da podsjeća na klasik Stephena Kinga "Misery". Zaplet za pet - ali nedovoljno razrađen, a reakcije glavnih likova nedovoljno su motivirane. K tome, ostaje jak dojam da je namjera autorice bila ući u perspektivu generacije Z (prvenstveno prema načinu komuniciranja i izražavanja), ali sve je ostalo kao pokušaj, jer Eva kao lik uopće nije uvjerljiva i ostavlja čitatelja ravnodušnim. Nisu ni ostali likovi uvjerljivi (Nikolina, Evina majka, Evina sestra). Kratko rečeno, likovi su problem ovog romana, a priča se temelji upravo na likovima. Kao zaključak - razočaranje. Šteta, jer je autoričina zadnja zbirka pripovijedaka, "Gušterov rep", djelovala vrlo obećavajuće. Ali čini se da roman nije njezina optimalna forma.