Ugledna gimnazijska profesorica njemačkog jezika Nikolina Motika primila je svoju bivšu učenicu Evu Lanč na stan. Uskoro će nova godina, a njezin poklon bit će beba. Život joj se preokrenuo i, umjesto da studira, sada je ovdje s razrednicom, koja ju je jedina razumjela, koja je štiti. Nikolina nije kao mama – uz nju će sve biti dobro, sve će se ispraviti kao i njezine jedinice s kraja godine. No što ta profa ima od toga, zašto pomaže njoj, koja je sve zasrala, koja je odlučila roditi u inat svojoj mami i cijelom svijetu?
Soba za djevojčice roman je o današnjim djevojkama i ženama, o svijetu u kojem se sve sazna, a u kojem nitko nema empatiju. Roman o hrabroj djevojci i profesorici koja je spremna učiniti ama baš sve za svoje učenice. Korana Svilar, i sama gimnazijska profesorica, pokazuje lice i naličje današnje generacije mladih, njihovu hrabrost i strahove iza pametnih telefona, no jednako tako i ustrajnost žene koja nije majka. Soba za djevojčice strašan je roman o manipulacijama na koje smo spremni da bismo došli do svoga cilja, o mladima koji odrastaju u suvremenom nesigurnom svijetu te suočavanju s težinom vlastitih odluka kakve god one bile.
Odgadao sam je zbog naslova, ipak sam ja dječak (barem po starinskim mjerilima 🤣 ). Nemojte činiti moju grešku, ovo je sjajan roman za mlade, ali i one koji se sjećaju kako je bilo biti mlad ili imaju srednjoškolce u kući. Još jedna knjiga koja bi konkurirala za moj san o hrvatskoj verziji Goncourta za srednjoškolce. Šteta što nisam neki utjecajan lik. Preporuka i profama za lektirnu dopunu. Moja generacija sjetit će se Ingoličeve Gimnazijalke. Ali ovdje i s primjesama atmosfere iz Kingove Misery. Naći ću joj termin za Timbar. https://dalmatinskiportal.hr/kolumna/...
Prvi roman književnice Korane Serdarević objavljen pod njezinim novim prezimenom, Svilar (trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako je riječ o istoj osobi). Intrigantnog zapleta i nelošeg raspleta, roman ipak razočarava zbog svoje površnosti koja se provlači od početka do kraja i koja mu ozbiljno narušava kvalitetu - vjerojatno bi pripovijetka bila bolji format za ovakvu priču. A priča je to o srednjoškolskoj profesorici (ovo je autorici blizak motiv, budući da je i sama profesijom vezana uz srednju školu) koja "pod svoje" uzima svoju učenicu, maturanticu Evu koja je - naravno, u toj dobi neplanirano - ostala u drugom stanju. Malo-pomalo profesionalna se granica briše, a atmosfera postaje sve bolesnija i izdaleka kao da podsjeća na klasik Stephena Kinga "Misery". Zaplet za pet - ali nedovoljno razrađen, a reakcije glavnih likova nedovoljno su motivirane. K tome, ostaje jak dojam da je namjera autorice bila ući u perspektivu generacije Z (prvenstveno prema načinu komuniciranja i izražavanja), ali sve je ostalo kao pokušaj, jer Eva kao lik uopće nije uvjerljiva i ostavlja čitatelja ravnodušnim. Nisu ni ostali likovi uvjerljivi (Nikolina, Evina majka, Evina sestra). Kratko rečeno, likovi su problem ovog romana, a priča se temelji upravo na likovima. Kao zaključak - razočaranje. Šteta, jer je autoričina zadnja zbirka pripovijedaka, "Gušterov rep", djelovala vrlo obećavajuće. Ali čini se da roman nije njezina optimalna forma.
Pročitala sam novo štivo iz Koraninog pera očekujući priču o ženskoj snazi i borbi. Autoričin stil pisanja je ostao sjajan kao i u djelima do sad. Neke su scene ipak napisane plitko i površno što pripisujem namjeri približavanja tinejdžerskom poimanju stvari. Glavni likovi su prof Nikolina Motika i trudna učenica Eva Lanč. To je informacija koja me kupila i prije izlaska knjige budući da te dobar profesor uvijek nauči puno više od onog što misli da predaje na nastavi. Fabula se isprepliče kako bismo bolje upoznali glavne likove priče. Profesorica je donedavno bila u braku s nadmenim katolikom koji je optužuje da se slijepo prepušta u ruke vjere iako je on taj koji indiferentno zjapi prazan sa svojom sudbinom. Profesorica se neuspješno molila bogu za potomstvo. Iz te neostvarene želje počinje opsesija. Neprestano se vrti u kaosu misli o zaslugama. Ona je, u vlastitoj glavi, ta koja zaslužuje bebu, a Eva je grešna i prljava klinka koja je umjesto nje dobila priliku biti majkom. U knjizi je potpuno preskočen dio gdje Eva odlučuje što će s trudnoćom. Bezrazložno (ili iz bunta prema zaposlenoj majci) ona zadržava trudnoću. Tu sam dobila doživljaj kritike svih majki koje su ostale dio uloga koje su imale otprije umjesto da zaborave svoj život i prepuste se djeci. Sama pomisao da Eva odlučuje što će sa svojim životom i tijelom iznesena je možda kroz dva odlomka kroz cijelu radnju. Prof Motika isprva djeluje kao jedna od profesora s dušom koji svoj poziv uzima srcu misleći da je neizbježno da se uplete u priču učenice s namjerom da joj olakša. Dobra namjera odlazi predaleko kad odluči Evi uskraćivati privatnost do te mjere da odgovara na poruke njenog bivšeg dečka i briše ih kako bi se poigrala sudbinom u svoju korist.
Roman je dobar, ali ne i sjajan, malko nedovršen. Mišljenja sam da se autorica nije uspjela približiti gen Z društvu rječnikom ni temom. Djelo bi bilo bolje da ga se oslobodi vjerskih usporedbi i ideja. Svakako nedostaje dubine likova na koje se radnja pretežito oslanja.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Pisan pripovjednom tehnikom struje svijesti i mijenjanjem fokusa s jednog lika na drugi ovaj će nam roman dati tek bljesak života djevojke koja neplanirano ostane trudna te nam ostaviti prostora da sami razmišljamo što se dalje dogodilo. Roman započinje spoznajom da je Eva trudna. Njena majka smatra da bi trebala pobaciti, a zbog majčinog je neodobravanja pod svoje uzima raska, Nikolina Motika. Čini li to kako bi spasila svoju bivšu učenicu koja je upravo završila srednju školu i ne zna što će i kako će dalje ili to čini iz nekog drugog razloga?!
Svidjela mi se knjiga, jako, ali čini mi se nekako nedovršena, kao da likovima fali pošten kraj. Likovi mi nisu skroz uvjerljivi i obrat nekih na kraju također. I ne mogu se otarasiti osjećaja da je u knjizi sveprisutna nota suptilne internalizirane mizoginije, npr. Eva je prosječna učenica i osoba, but she's not like other girls jer nema umjetne trepavice i nokte i ne nosi crop topove kao druge cure. I koliko god me knjiga svidjela i ostavila bez daha, ne mogu reći da mi prije navedeni razlozi nisu poprilično zasmetali.
Autorica piše zanimljivo, oštroumno, na nekim mjestima i genijalno. Knjiga je pitka, ali nije površna, dapače - autorica je očito promišljala o temi i zna pisati.
Nažalost, sve polazi po zlu u zadnjoj trećini knjige kada autorica preskače jasan rasplet priče: dotad dobro razrađeni lik profesorice Nikoline pretvara se u plošni prikaz ludila, a njezinu sudbinu ne saznajemo (što je nepravedno prema čitatelju), majka trudne Eve se iz vraga iz pakla preko noći pretvara u normalnu osobu (opet plošni prikaz), ne saznajemo što se dogodilo s Evinim Karlom.
Da zaključim, kraj knjige nije dobro izveden; kao da je autoricu netko požurio da dovrši priču pa je ona, po mome mišljenju, ostala nedovršena. To je doista šteta jer autorica klasičnoj temi maloljetničke trudnoće pristupa na nov, svjež način. Voljela bih vidjeti dovršenu verziju ovog romana.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Nažalost dvojka i to poklonjena. Pripovijedanje dosadno i monotono. Taj osjećaj "ravne crte" pri čitanju, pratio mi od početka do kraja knjige. Na nekim mjestima sam doslovno zaspala. Nigdje ni jednog dijaloga da razbije tu pripovijedačku monotoniju. Nadalje, likovi. Svi redom vrlo su plošni i neuvjerljivi. Od učiteljice, koja na kraju ispada osoba sa psihičkim problemima, do trudne djevojke koja s 18 godina odluči, bogtepita iz kojih emocionalnih pobuda, zadržati trudnoću. Ova nebuloza je naročito neshvatljiva nakon što dođemo do tvista na kraju knjige. Šteta, smatra da je tema bila odlična, ali nažalost loše je odrađena na tanašnih 130 stranica.
Tema zanimljiva: mladenačka trudnoća s jedinom sigurnom odlukom-zadržati, obiteljski sukob i pobuna, duboko frustrirana profesorica-pomoć s prikrivenim (patološkim) namjerama. Svevremenska tema s likovima današnjice u vrlo kratkom romanu koji ipak djeluje stilski pomalo siromašno. Iako autorica koristi unutarnji monolog u karakterizaciji likova, njihov je psihološki profil nekako površan, skokovi su nagli bez prave jasne motivacije, sve je nekako zbrzano samo da se dođe do kraja. A možda je to ubrzanje tek odraz suvremenog života pa i književnosti?
Autorica precizno i s mnogo razumijevanja oslikava krhkost tinejdžerskih godina, opsesije koje izmiču kontroli i napetost koja vreba ispod svakodnevnog. Otvorena je i tema mentalnog zdravlja – kako je ponekad dovoljno tek malo da čovjek skrene s puta i izgubi se u vlastitoj glavi, isotvremeno nalazeći opravdanja za svoje manijakalno ponašanje.