«Бог не допоможе» – перша прозова книга одного з найцікавіших представників сучасної хорватської літературної сцени Марка Поґачара. 11 історій написані особливим метафоричним стилем, знайомим українському читачеві з поетичної збірки автора «Людина вечеряє в капцях свого батька» .
Marko Pogačar rođen je 1984. godine u Splitu. Objavio je četiri knjige pesama, tri knjige eseja te knjigu kratkih priča. Urednik je u književnom časopisu Quorum i dvonedeljniku za kulturna i društvena zbivanja Zarez. Bio je stipendista fondacija Civitella Ranieri, Passa Porta, Milo Dor, Brandenburger Tor, Internationales Haus der Autoren Graz, Récollets-Paris, itd. Nagrađivan je za poeziju, prozu i esejistiku, a tekstovi su mu prevođeni na tridesetak jezika.
Kao što je iritantno kad čovjek ne zna pisati, jednako odbojan može biti stil koji je sam sebi svrha i koji naraciju čini plošnom i predvidljivom. Knjigu sam prestao čitati nakon 60ak stranica, potpuno izluđen (do te mjere da sam pomislio kako sam glup) autorovom narativnom autoerotikom, u stilu "brate, vidi što ja mogu". Na Pogačarovu žalost, pomno odabran leksik i perifrastična kreativnost ne jamče dobru priču ukoliko nisu funkcionalni za narativni proces.
Unatoč (ne)opravdanoj razvikanosti, dojma sam da je Pogačar najbolje stvari napisao na samom početku svoje karijere (Pijavice nad Santa Cruzom). A onda se možda previše zaljubio u sebe.