Godina je 1577. Ubica u najam Huan Morgando Latimor saznaje vesti koje ga nagone da iz luke San Sebastijan što pre stigne u prestonicu baskijske pokrajine Araba. Tih sudbonosnih dana, španska inkvizicija, jedno prijateljstvo iz mladosti i talasi mržnje, pokreću bujicu događaja sa nepredvidljivim posledicama.
Dvanaest godina kasnije u Vitoriji Gastez počinjeno je svirepo ubistvo i Veliki Inkvizitor istragu prepušta doktoru Alonsu de Salazaru. Dok serija zločina, mreža spletki i mnogo zle krvi potresaju prestonicu, mladi istražitelj hvata se ukoštac sa mnogim iskušenjima. S vremenom postaje neizvesno koju cenu De Salazar treba da plati ne bi li otkrio počinioce neizrecivih zlodela, a u isto vreme sačuvao svoj razum, život i dušu.
„Svojim novim romanom „Rizničar tajni", Zoran Petrović pokazuje da se odlično snalazi kao pisac istorijske detektivske proze, čak i onda kada se radnja odvija na stranom terenu." profesor Zoran Živković
„Petrović istorijsku fikciju piše svojim prepoznatljivim stilom i izuzetnom veštinom. Krvav, dinamičan i uzbudljiv, „Rizničar tajni" hvata vas za dušu i ne pušta..." K.K. Hamfriz, autor romana Vlad, Poslednja ispovest
Moja prva ljubav i otkrice Zoranog pisanja su bili Žeteoci. Upravo sam procitala Riznicar tajni i znate sta ovaj nas Zoran Petrovic je ovim romanom sam sebe nadmasio.
Vi koji pratite njega mozda cete ocekivati neki red fantastike ali toga ovde nema.
Ovaj roman ce tako da vas stegne i napadne sa svih strana da cete se boriti da ostavite knjigu. Elem sve mi je bilo potaman, svaka rec svaki opis,svako iznedjenje koje stranice nude.
Zokijev mozak koji radi 200 na sat, gde je svaka sitnica kroz knjigu napisana zasto se desila.
Poslednjih 30 strana citate brzo a srce vrsti stani ne zuri sad ce kraj i kraj dodje☹️.
I zao mi sto se knjiga završi. Kao i predhodne Zoranove knjige ova ne moze da se prepriča mora da se procita.
Zoki od srca ti zelim svako dobro i sto vise ovakvih romana koji vrede. Svaka tvoja napisana recenica je jedno umetnicko delo.
Ako ste ikada razmišljali o tome, da li ste mogli da pojmite kolike su razmere bile uticaja na vlasti i kakva su zverstva pod nazivom Svete Inkvizicije činili ljudi rukopoloženi za sveštenike, kojima je narod trebao da veruje, a kojih se plašio više od sila nečastivih? Sve im je bilo dozvoljeno i nekažnjivo. Zločini koje su činili loveći i ubijajući na svirep način nedužne ljude, najviše žene, crna su mrlja na istoriji sveta. Moje omiljene knjige zauvek su one o Gričkoj vještici, gde je podrobno opisano progonstvo žena, a sa njima i njihove dece, pa i drage muške čeljadi, ako se sumnjalo da će praviti problem oko smaknuća. Dovoljna su bila dva svedoka i hop, gotovo, proglase te vešticom, jer si od njih lepša, mlađa, sposobnija, pametnija, lepše mesiš hleb, šiješ odeću najlepše, a ako znaš da pomogneš sebi i drugima poznavanjem lekovitog bilja, onda si time sasvim sigurno zaslužila lomaču. Ne mogu ni da zamislim očajanje tih osuđenih žena, kada ih žive spaljuju, a neretko prvo pred njima ubijaju njihovu decu. Ko zna koliko ih je bilo, da li zaista postoji tačna evidencija i ko je to u ono vreme i mogao da zabeleži, a da i sam ne postane sumnjiv?
Mogla bih o ovoj svojoj tuzi da pišem još dugo, jer me tema emotivno dotiče mnogo, ali trebala bih da se vratim na Zoranovu knjigu, koja je napisana u počast jednom stvarnom čoveku, takozvanom "Veštičjem advokatu", po imenu Alonso de Salazar Frijas, koji je bio protivnik nepravednog progona žena smatranih za veštice, krajem XVI i početkom XVII veka. Ovde je konkretno reč o jednom slučaju koji će on istraživati, prvom u njegovoj karijeri, a poziv će se desiti pre nego što zvanično rukopoloži za dominikanskog sveštenika, a neposredno nakon što je dobio zvanje doktora crkvenih nauka i poznavanja medicine, što ga čini odličnim forenzičarem, jer video je stvari koje bi drugi prevideli i uviđao je veze među dokazima. Kada dobije pismo da treba da pođe iz Salamanke u Vitoriju Gastez, oseti strepnju pred novim izazovom, ali i ne sluti prepreke koje će se naći pred njim, jer čini se da od samog početka istrage, mnogi ne žele da se ona završi, da se krivci otkriju i dovedu pred pravdu, a to je onda bila najčešće smrtna presuda. Koliko može da bude snažna i otrovna mržnja? Ako se dugo gaji, postane čudovišna i ne bira sredstva da se nahrani i postane još veća, a zavist joj je preteča.
Davno, jedno prijateljstvo bilo je na iskušenju i nije izdržalo, a šta će sve prijatelj osramoćen bezazlenim postupkom, ili rečju, tokom godina biti u stanju da učini, videćete sami. Ogrezlo u krvi, više se ni sopstveno lice ne prepoznaje.
Iskušenja mladog Alonsa de Salazara dovešće ga više puta u nedoumicu da li je ispravan svaki njegov postupak, neke pojave, a najviše lepota prirode, ali i raskoš u kojem živi plemstvo,pa i sam Veliki inkvizitor će ga iznenaditi. Alonso de Salazar započinje istragu o smrti mlade vojvotkinje Izabele, nađene nasred jednog od gradskih raskrsnica, unakaženom, a bez krvi okolo. Dok prikuplja dokaze, pomagaće mu lokalna lepotica Antonija, kći gradskog tamničara, toliko lepa i visprena da je već i ona sama iskušenje mladom svešteniku. Sam Veliki inkvizitor Tomas od Arlesa, unuk je čoveka koji je napisao čuveni Malleus Maleficarum, "Veštičiji čekić", zloglasni srednjovekovni priručnik za prepoznavanje, ispitivanje i kažnjavanje veštica, još u XV veku. Sam Tomas živi razbludno i u raskoši samo naoko pomaže u istrazi, a u suštini koči je kako god može. Drugi, pa i treći leš će osvanuti vrlo brzo jedan za drugim, čini se baš u onom pravcu kuda se istražitelji kreću, a najveće pitanje od svih je, šta je ono što treba da učine da bi saznali istinu, ali i spasli sebe i svoje duše?
*Zašto Veliki inkvizitor Tomas radi protiv istrage i šta je ono što sakriva od javnosti?
*Kakvu tajnu krije Antonija i da li je potpuno nevina?
*Ko je Rodrigo, tajanstveni neznanac neuhvatljiv i vrlo opasan, kojem još niko nije video lice?
Ima toliko još pitanja, da i sama budem odvedena na pogrešan trag i sva sam bila bitna kako znam ko je ubica već tamo posle stote stranice. Kako da ne, dabome da nisam bila u pravu, ni za ubicu, ni za saradnike u zločinu, a naročito za neke identitete za koje sam bila sigurna da je to ono u šta sumnjam. Ovo je Zoran Petrović majstorski izveo, dokazujući nam koliko ima smisla za triler i istragu zločina, forenziku u samom začetku, pa iako je vreme radnje pre skoro pet stotina godina, a mesto druga zemlja, Španija sa svim svojim lepotama, mirisima, muzikom, melodičnim jezikom i bogatstvom boja.
Zapanjena sam konačnim raspletom i zaista mi je kao i iz mojih omiljenih trilera, isti taj osećaj iznenađenja kada, uz pomoć racionalnog objašnjenja istražitelja, shvatim ko je konačni počinilac, a onda, na samom kraju, napravi se obrt, koji me ostavi bez reči.
Da bih izbegla citate koji će možda puno kazati o radnji samog romana, izabrala sam samo one koji pokazuju za kakve jezičke bravure je sposoban Zoran Petrović : "Svitanje novog dana raskopčalo je poslednju bledu zvezdu sa baskijskog neba i razodenulo noć. Sunce u usponu crtalo je senke na ulicama prestonice Arabe, prelivajući bakarne tonove po blistavim krovovima kuća i, poput nebeske vojske u jurišu, razgrtalo tamu i osvajalo dvorišta, zidine i tornjeve okovane jutarnjom maglom. "
" Sunce Baskije nikada nije posetilo tamnice Vitorije Gastez. Vekovi zatočeništva, izgubljene godine i životi ispunjeni tugom i očajem zauvek su uzidani u njene ledene ćelije. Pritisnuti memlom i vremenom, natopljeni suzama i optočeni jaucima, zidovi i tavanice im se krune, stvarajući otrovni talog koji se nikuda ne odliva. "
" Pobogu, koliko su života falsifikovali, izmislili.... a onda ih upropastili ", rekao je Alonso glasom napuklim od tuge." Tolika deca, po bordelima, kao veslači na carskim galijama o ko zna gde sve... " " Da nije ovog čarobnog lica, punih usana i očiju grešnog sjaja, plenile su misli Alonsa, mogla bi proći kao pustolov u potrazi za skrivenim blagom na ostrvima južnih mora. "
" Planinske vrhove Gorbeje, njene drevne šume i predgorja, osvajaju goropadni sivolujni oblaci, a nepregledne redove vinove loze i tek procvale pašnjake na obroncima preliva gusta bela magla, kao da po svaku cenu žele da sakriju pristiglo proleće i zaštite ga od istine koju nosi Alonso de Salazar. "
Ali, neću da Vam pričam o radnji romana više, dovoljno je ovo. Verujem da će posle mene još mnogi i mnogi pisati o ovoj knjizi, jer ona to i više nego zaslužuje,a Zoran je ponovo pokazao koliki talenat ima, jer se vidi ogroman rad, istraživanje i ljubav prema onome što radi. Hvala mu od sveg srca na ovoj priči, izuzetna je. Dobro, odlično napisan roman, bez trunke fantazije ili natprirodnih pojava, čime nam autor još jednom dokazuje da, eto, može i tako. I te kako može!
Zoran je, kako se čini, dostigao onaj nivo veštine i samopouzdanja u pisanju kada autor više ne može da pogreši, čak ni pri izlaženju iz svoje zone komfora. Roman poseduje sve što istorijska fikcija treba da ima, uključujući fiktivne likove koji se prepliću sa postojećim ličnostima, tačnost istorijskog konteksta, verodostojnost pri uplitanju izmišljenih događaja, živopisno prikazivanje likova i autentičnost pri pripovedanju. Sve je to posuto prahom misterije i napetosti koje se protežu do poslednje stranice. Mnogi opisi su toliko jasni i direktni da čitalac stiče utisak da se i sam nalazi u prikazanim geografskim predelima, učestvuje u radnji te uživo posmatra glavne junake, vidi šta oni vide, čuje isto što i oni, oseti sve što oni osete i istovremeno priželjkuje da sazna šta će se dogoditi, ali i strepi od toga.
Naime, godina je 1577. Na putu ka prestonici baskijske pokrajine Araba, ubica u najam Huan Morgando Latimor umoran je od života istkanog nasiljem u osvit velikog zločina protiv čovečanstva. Razvojem događaja i prolaskom vremena, na ulicama Vitorije Gastez ubijena je mlada plemkinja. Alonso, doktor iz Salamanke i budući iskušenik dominikanskog reda i Antonija, kćer tamničara iz Vitorije Gastez naizgled su jedini zainteresovani da pronađu ubicu i privedu ga licu pravde. Koje sve misterije grad skriva? Kakve su zločine zataškali veliki moćnici koji se šepure gradom kao da ga poseduju? Najvažnije od svega, kakva nova i surova nedela će se, gonjena pravdom, brzim tempom nizati tokom istrage? Dok se pitanja samo nižu, na čitaocu je da se ukrca na barku koja plovi za Vitoriju Gastez i sazna da li će se bilo sta razrešiti, imati lep kraj, ili biti poraženo od strane dobra.
Za čitaoce koje zanimaju sledeća obeležja:
- istorijska fikcija - misterije - elementi trilera - moralno sivi likovi - raznolikost i inkluzija - pojam univerzalne pravde - tajna društva - problemi društvenog sistema - licemerje religijskog fanatizma - realistične romanse - trodimenzionalni protagonisti
Posle pročitanih nekoliko odlomaka sve više me je zanimalo šta se ovoga puta krčka u Zoranovoj kuhinji. Ovaj put nešto malo drugačije od serijala na koji smo navikli ali sasvim dovoljan dokaz da Zoran i te kako može da pliva i u drugim žanrovima podjednako uspešno. Napisana prepoznatljivim stilom i lako se čita, likovi jasno predstavljeni i definisani, priča zanimljiva i drži pažnju. Sve u svemu još jedan uspešan roman
📜 Godina 1557. Kada Huanu Morgandu Latimoru, plaćenom ubici i produženoj ruci krune, poznatom po nadimku Sekač, stigne vest da je njegovu porodicu zarobila španska inkvizicija, pod optužbom da mu se žena bavi veštičarenjem, napušta luku San Sebastijan i dolazi u baskijsku prestonicu Vitorija Gastez. Kada posle mnogo vremena zakorači na tlo rodnog grada, saznaje užasnu istinu. Njegovu ženu i sina su spalili, a njihovo pogubljenje naredio je lično njegov prijatelj iz detinjstva- Veliki Inkvizitor Tomas od Arlesa. Nakon što ih je život razdvojio na dve suprotne strane, konačno se susreću pod užasnim okolnostima. Huan Morgando je željan osvete zbog ubistva svoje porodice, a Tomas od Arlesa dovoljno pokvaren da učini sve kako bi prikrio svoje zločine. Posle tog susreta, između njih ništa više neće biti isto...
Dvanaest godina kasnije, u Vitoriji Gastez počinjeno je ubistvo. Da stvar bude još šokantnija, ubijena je devojka iz visokog društva, kćer vojvode od Zadore. Veliki Inkvizitor poverava istragu budućem iskušeniku dominikanskog reda, doktoru Alonsu de Salazaru. Dok serija jezivih ubistava potresa glavni grad prestonice, mladi istražitelj svakim novim otkrićem samo zapada dublje u mrežu laži i spletki koju neko mnogo moćan kroji iza njegovih leđa. Da li vreme briše tragove? Može li se prevariti smrt? Plaćaju li nevini najveću cenu? Ko ubija po prestonici? Da li naplata za grehe stiže u liku mladog istražitelja?
Nažalost, čitanje romana se odužilo, nisam ga pročitao u dahu, samo zato što sam se u međuvremenu razboleo. Tako da nisam bio dovoljno skoncentrisan da bih nastavio druženje sa likovima koji su mi prirasli za srce.
📜 Nakon što sam pročitao roman, morao sam da sačekam da prođe neko vreme kako bi mi se slegli utisci. Moram reći da je ovo do sada najzreliji Zoranov roman. Svidela mi se priča, zaista je sveža i drugačija. Volim njegov filigranski stil pisanja, gde rečenice lagano klize po papiru. Zoran je uradio odličan posao napisavši veličanstven istorijski triler koji nam daje uvid u veoma živopisne slike Španije tog vremena. Imamo uvid u njenu društvenu strukturu, vidljiv je jaz između onih koji su na vrhu- bogatih, koji su duboko dekadentni, izopačeni, moralni bogalji, i između onih na dnu lestvice- siromašnih, potlačenih, rabljenih i sistematski uništavanih.
📜 Zoran sve vreme drži konstantnu tenziju, sa mnoštvom obrta i šokantnog otkrića koji kraj sa sobom donosi. Ono što je za mene još važnije- odlično je portretisan karakter svakog lika. Dopada mi se što nijedan lik nije potpuno niti crn, niti beo. Svaki lik sa sobom nosi nešto skriveno, tajnu koja ga pritiska i čije otkriće preti da mu uništi život. Posebno mi se dopalo što su na kraju do izražaja došli sporedni likovi, što je u velikoj meri doprinelo lepoti romana.
📜 Uspešno je dočarao duh jedne epohe, ogradivši likove vremenski i prostorno, koristeći bogate opise i detalje koji čitaoca uvode u samo srce 16. veka. Osećao sam se kao da hodam po ulicama Vitorije Gastez, mogao sam da namirišem izgorela tela, pogledam smrti direktno u oči. Kada sam stigao do samog kraja, poželeo sam još.
📜 Od mene si dobio zeleno svetlo da te ubuduće češće čitamo i u okvirima žanra istorijskog romana. Mislim da je za tebe velika pohvala ako bih rekao da si mi u određenim trenucima zaličio na Antonija Garida. Malo je reći da sam oduševljen. Samo nastavi tako kao i do sada. 😉
Šta reći o ovoj knjizi a što već nije rečeno? Samim tim što ima mnoštvo preporuka i pohvala govori dovoljno. Ali, hajde da pokušam, jer vredi … zaslužuje… još jednu pohvalu, još jedno lepo mišljenje, još jedan pozitivan utisak. Period španske inkvizije. Istorija. Dvoje njih. Ljubav, drama. Tri ubistva. Triler. Sjajan spoj u kome je sve savršeno ukalupljeno. Narativ bogat, slojevit, melodičan, poetičan, realan. Zaplet odlično osmišljen. Zoran vešto navodi čitaoca na određenu osobu u otkrivanju ubistva i veoma vešto ga/nju skrene sa iste putanje. Pa se prosto pitaš „čekaj, pa kako, pa zašto…“. Dakle, priča počinje o plaćenom ubici, Huanu Morgando Latimoru. Vraća se kući, konačno, da vidi svoju voljenu suprugu i sina. Iskrcavši se, sreće „rizničara tajni“ koji mu otkriva nešto neprihvatljivo i neočekivano za Huana. Kreće u akciju …. Posle 12 godina, dešava se prvo ubistvo. Veliki inkvizitor šalje po doktora, iskušenika dominikanskog reda, učenog, bistrog, promućurnog Alonsa de Salazara. Alonso prihvata poziv, pitajući se da li mu je Bog stavio taj put kao iskušenje. Ili, pak, nije? Videćemo. Upoznaje Antoniju, tamničarevu kći, crnokosu prelepu i prepametnu devojku očiju boje javorovog sirupa koja mu pomaže u istrazi. Tokom istrage, dešava se drugo ubistvo, zatim i treće … kako, zašto, da li su povezani ili ne, morate otkriti sami. Nisu samo oni akteri ovog odličnog zapleta. Tu su i tamničar, kovač, još jedan plaćeni ubica, krčmar, pisar, vojvoda, vojvotkinja, madam, …. Svi oni igraju besprekornu ulogu. Tu je Bratstvo senki, zaogrnuto morbidnošću i nasiljem (naravno, sve predstavljeno u pristojnoj meri). Tu su i malverzacije kojima su vrhovnici baratali. Svako je kriv i nije kriv. Da li će Alonso uspeti da reši ubistva? Da li će uspeti da se odupre iskušenjima i da ne ukalja svoje čisto srce? I dušu? I šta će se, na kraju, otkriti? Čisto sumnjam da ćete uspeti to da shvatite pre nego što sklopite poslednju stranicu. A one samo klize među prstima.
Da počnemo ovu #preporuku od izdanja 🙌 Slika ne moze da ga dočara. Držati ovu knjigu u rukama, pravo je zadovoljstvo. Ja ipak jesam jedan veliki zaljubljenik u korice 🙌 I iako one ne određuju kakva je knjiga zapravo, mislim da svako od nas voli da vidi i drži lepu knjigu u rukama. ✨ Meni je ovo prva Zoranova knjiga koju čitam, a privuklo me to, što je u pitanju triler.
Radnja se odvija u glavnoj četvrti Viktorije Gastez velike prestonice baskijske pokrajine Araba u Španiji. 1589. godina je. 3 ubistva, jedan istrazitelj, njegov verni pomoćnik, Veliki inkvizitor i ubica. Kako izgleda ta četvrt? Moram da kažem, da su opisi takvi, da dok čitate knjigu imate osećaj da stojite na tim ulicama i sva radnja se dešava oko vas. Takođe, želim da pomenem koliko se vidi Zoranova posvećenost ovom delu. Istraživanja koja je sproveo da bi nam dočarao status žena i dece u to daleko vreme, te nemilosrdno oduzimanje života nedužnih ljudi od strane velikih sila.. Radnju knjige ne bih pominjala, jer je roman svež i mnogi će tek da otkriju njegove tajne.
Medjutim, moram da istaknem nekoliko redova koji su doprli do mene, a samim tim i da tim podstaknem vaše interesovanje za knjigom. 🙌🍀
"More uvek zna sudbine onih koji njime plove."
"Strepnja vodi u duboki nemir, a on nepovratno u greške koje te mogu kostati glave."
"Pa kakav god da je greh počinila, zar je prirodno radovati se tuđoj nevolji, mislila je Antonija. Tako se ne ponašaju ni divlje zveri..."
"Kaze mudar svet da ljudima koji sami ne umeju da načine nešto lepo i valjano, veoma smeta kada to drugima polazi za rukom, pa se često iz petnih žila upinju da to po svaku cenu pokvare i naruže."
U doba španske inkvizivije i asasina, desilo se nešto nepojmljivo - kraljev ubica izdan je i pogubljen. Porodica mu je umrla ili poslata u roblje. Čitavo selo je oterano na muke da bi priznali da mu je žena veštica. Da li je i on posumnjao na kraju? Rizničar tajni mu reče da je dolazila tamo gde nije trebala, drugar iz mladosti veli da su se kresali. Velika tragedija.
Decenija i kusur kasnije, neka cura nađena je polugola na ulicama grada. Plemkinja. Sa Univerziteta, koji se izgleda sastoji samo iz sveštenih lica, plemići grada traže pomoć, ali dobijaju nekog mladića kome misle da mogu da prete. Kao, saznaj za dan ko je ubica, inače... Mladić i njegov temeljan pristup pregleda leševa imaju vajb Ikaboda Krejna (ako je iko gledao film Uspavana dolina sa Džonijem Depom). Još kad se zaljubi u tamničarevu ćerku, iha.
Grad obiluje misterijama. Rizničar tajni je jedini koji ih sve zna, dok ga gradonačelnik na pogubi. Srećom pa je imao vremena da prenese tajne jedinoj osobi voljnoj da ga sasluša.
Mrtva plemkinja nije ono za šta se predstavljala. Ostavila je dnevnik pun živopisnih uspomena. Ostali - tajna društva, zavere, obmane, selektivna sećanja. I jedan asasin koji ih polako ubija.
Kao neko ko se seća Zokijevih početaka, moram vam reći da mi je ova knjiga savršena. Svi likovi su dobili svoje vreme na sceni, ništa nije ostalo nedorečeno, misterija je održana do samog kraja. Stil je savršen. Za sada nisu najavljeni nastavci, tako da uživajte u samostalnom romanu.
Rizničar tajni mi je priredio pravo čitalačko uživanje! Ne sećam se kada me je poslednji put neki roman tako ščepao i naterao da ga pročitam u rekordnom roku, ostavljajući sve drugo po strani. Volim Zoranove romane i imala sam velika očekivanja i od ovog, što često ume da bude problem samo po sebi, ali je Rizničar lagano zaslužio svih pet zvezdica. Iako smo, sigurna sam, svi očekivali barem po neki upliv natrprirodnog i u ovu priču, ovde toga zaista nema, a nije bilo ni potrebe za tim, dovoljna je gotska atmosfera koja prožima stranice. U pitanju je sjajno ispripovedan i majstorski osmišljen istorijski triler smešten u jednu baskijsku pokrajinu u vreme inkvizicije, verskih previranja i brojnih zlodela od kojih su mnoga činjena upravo u ime boga i vere. Kroz priču se lako prebacujemo na kaldrmisane ulice starog grada, strepimo od pogleda i namera skrivenih pod kapuljačama, zajedno sa glavnim likovima tragamo za tajnama zakopanim u lagumima... A likovi su sjajni! Zaokruženi, dopadljivi i intrigantni, sa odlično doziranom i vešto građenom međusobnom tenzijom. Priča se vešto zapliće i otpliće uz nekoliko ozbiljno dobrih iznenađenja i kraj koji nije ni sladunjav ni klišeiziran, već obećava taman toliko da čitalac odmah poželi nastavak. Za kraj ne mogu da ne pomenem koliko lepo i raskošno izgleda ovo izdanje, a čistu desetku zaslužuju i fotografije unutar knjige koje sjajno prate priču.
,,Vidite, uvek treba verovati u zrno iskrene, istinske dobrote neokaljane licemerjem. Čak i kada takvo zrno posadite u školjku ovog okrutnog sveta, nikada ne znate hoće li se iz nje izroditi biser ... Ali ostaje nam vera da će nam iz tog jednog zrna istinske dobrote roditi bolje sutra ..."
Čekala sam pravo vreme da pročitam ovaj dragulj književnosti, da se posvetim u potpunosti, valjano, da mi ostane u duši. Naš Zoran na jedinstven način opisuje Španiju, Vitoriju Gastez, opisi su tako topli,obiluju retoričkim figurama, skoro opipljivi, celo vreme sam imala utisak da nisam samo čitalac već i učesnik ove izvanredne istorijske priče.
⚜️ Na samom početku upoznajemo Huana Morganda Latimora poznatog i pod nadimkom Tercijardo i Sekač. On je tridesetšestogodišnji najamnik, hrabar i odvažan, pouzdan i veran ... Nakon višemesečnog odsustva samo sanja povratak toplom domu i porodici, sanja zagrljaj svoje voljene žene Kasilde. Putujući Biskajskim zalivom odlučuje da napiše pismo svom prijatelju i mentoru Vinsentu Vulfu. Medjutim Huanov povratak u prestonicu Vitoriju Gastez mu donosi samo tugu, žal, kajanje i razočaranje i nemili susret sa drugom iz detinjstva Velikim Inkvizitorim tribunala Arabe Tomasom od Arlesa. ⚜️ Dvanaest godina kasnije život u prestonici baskijske pokrajine Araba teče onako kako je odredio Veliki Inkivizitor i svi su potčinjeni njegovim željama. On je sve samo ne okrenut crkvi i veri. Samoživi egoista veruje u svoja uverenja, uživa i moći i vlasti i umešan je u mnoge nezakonite radnje. ,,Što je čovek imućniji, više je katanaca na škrinji istine koju čuvaju od tudjih pogleda." ,,Čoveka novac i moć lako mogu zavesti i pomračiti mu um, promeniti mu poimanje sveta. Tada lako može da uobrazi da je mnogo važniji nego što jeste, mnogo bogatiji i moćniji, a posebno onda kada svoju moć ispoljava na slabijima i onima koji ne mogu da mu se odupru..."
⚜️Kada se dogodi prvi slučaj ubistva vojvotkinje od Zadore, Veliki Inkivizitor šalje svoje ljude u istaknuti centar teoloških učenja, dominikanski red Salamanke da pošalju dostojnog istražitelja koji će preuzeti i istražiti slučaj ubistva. Alonso de Salazar učen, krotak, marljiv, načitan, mladić vredan svakog poštovanja u razgovoru sa svojim rektorom Franciskom od Kastilje saznaje pojedinosti slučaja i već zna da je to putovanje iskušenje koje će promeniti njegove ideale.
⚜️U Vitoriju Gastez doktora Alonsa će ugistiti Tomas od Arlesa lično i već pri prvom susretu mu nameće svoje mišljenje. Pronicljivi mladić ga je brzo prozreo i nije hteo da mu se zamera na samom početku. Odmah stupa na dužnost i odlazi da pregleda telo preminule ćerke vojvode od Zadora, istaknutog i cenjenog čoveka. Mladi Alonso na sve obraća pažnju i iako mu je to prvi slučaj na kojem radi, jako je vešt i spretan ali kada upozna Antoniju, tamničarevu ćerku koja mu ukazuje na neke detalje koje je primetila i koje će mu pomoći dalje u istrazi, postaju nerazdvojni. Antonija je prelepa, crnokosa mlada žena, vešta i spretna, poznavalac lekovitog bilja. U detinjstvu namučena i od devete godine radi u tamnici najteže poslove. Otac tamničar je često pijan i grub prema njoj, psovke i udarci su jedino što ima od njega. Kada je Antonija ugledala Alonsa, svog andjela čuvara kako ga je zvala, znala je da će joj ukrasti srce za sva vremena. Ni Alonso nije bio ravnodušan, čak naprotiv ljubav je rasla u njegovoj duši iako se svim silama trudio da je suzbije. Kako je samo zavoleo tu mladu ženu duge crne kose, pokorno, predajući joj sebe i znao je da neće moći da je zaboravi. ⚜️Kada se u prestonici Arabe dogode još dva slučaja ubistva, mladi istražitelj ima pune ruke posla i trudi se svim silama da poveže slagalicu, vešto skupljajući dokaze uz pomoć Antonije koja ga vodi poznatim ulicama i tunelima, izbegavajući zamke neprijatelja ali zamku ljubavi nisu mogli da izbegnu .... ,,Ljubav je varljivo osećanje. Varljivo, a preskupo - plaća se slomljenim srcem. I kako ćeš posle ti u dominikanskom redu služiti katoličkoj crkvi, širiti veru i unositi utehu i radost u tudja srca, ako ti je vlastito srce u krhotinama? "
Šta se dalje dešavalo u Vitoriji Gastez, da li je Alonso uspeo da otkrije misteriju ubistava, spletki i zavera u koju su bili umešani mnogi? Da li su Antonija i Alonso uspeli da sačuvaju svoju ljubav? Odgovore ćete pronaći ako pročitate ovaj predivni roman 🥰 Hvala Zoranu za ovo remek delo koje me je ostavilo bez daha ❤️❤️❤️
Ova knjiga je nesto najbolje sto sam procitala u proteklih par godina. Knjiga koja vas ostavlja bez daha , a sam kraj bez reci. Svaku rec, recenicu sam upijala i nista u ovoj knjizi nije nepotrebno napisano vec naprotiv. Sto se tice stila pisanja Zorana Petrovica napisano je sa stilom .i na kraju preporuka od mene i to ogromna .
"Rizničar tajni" je izuzetan istorijski roman. Pisac nas pričom "hvata" i ne pušta dok ne završimo knjigu. Oduševljena sam tokom i razvojem radnje, fenomenalnim opisima i poređenjem, misterijom koja obavija radnju, a završnica je takva da nećete znati šta vas je snašlo, oduvala me je 😊. Knjiga se dugo pamti i danima će te razmišljati o njoj. Sve preporuke.
Najlepsa knjiga koju sam imala u rukama. Fenomenalan istorijski triler, drzi paznju do samog kraja. Gospodin Zoran je svojim pisanjem učinio da sam imala osecaj kao da hodam tim ulicama sa Antonijom i Alonsom. Sve preporuke jer ova knjiga ima posebno mesto na polici.
Fantastični Zoran i njegova fantastična dela. Književnik koji ima toliko živopisne rečenice koje me automatski navode da zamislim sve ono o čemu govore. Dok ih čitam imam osećaj kao da gledam film. Rizničar tajni je delo ispunjeno emotivnim situacijama,stalnim obrtima i uzbudljivim scenama neverovatnih zapleta. Najbolje od svega je to što se do samog kraja romana ne može naslutiti dalji tok radnje,pa se delo bukvalno čita u jednom dahu. Bravo,Zorane i puno uspeha u daljem radu. 💙
Da li je ovo bolje od Den Brauna? Ne znam, morate pročitati pa sami doneti zaključak. Za mene ovo je ista klasa, isti nivo... veoma zanimljivo. Ako se razmišljajte šta da čitate od naše književnosti a da vam bude zanimljivo evo rešenja. Na kraju,ovo je prvi roman što sam pročitao od Zorana Petrovića ali sam siguran da je ovo put kojim treba da ide dalje... Nestrpljivo čekam drugi deo serijala.
Rizničar tajni je roman koji kombinuje napetu radnju, zanimljive likove i odlično vođen tempo. Autor uspešno gradi atmosferu i drži pažnju čitaoca od početka do kraja, a karakteri su dovoljno razrađeni da deluju uverljivo i privlačno. Knjiga je zabavna i uzbudljiva, iako poneki delovi možda nisu podjednako snažni.
Odlična knjiga i pravo iznenađenje ,jer smo navikli na Zoranove upire i ostala čudna bića ,fantastične motive .Ali ,ovde toga nema.Sve vreme nagađate ko je ubica ,mislite da znate i iznenađenje na kraju.Oni mekanog srca možda puste i neku suzu .
#Preporuka #domacipisci RIZNICAR TAJNI Zoran Petrovic Odlican roman, van svakog ocekivanja bez imalo fantazije i natprirodnih bica i pojava na sto nas je navikao. Podavno sam bila zaljubljenik u Gricku vjesticu. Zbog tog dela sam trazila jos i vise da saznam o stradanjima najvise zena i dece tog vremena. Ako si bila lepsa, pametnija, bolja domacica, ako si pomagala prijateljima i komsijama jer si se razumela u moc i lekovitost biljaka i samo neko zavidan i losiji upre prst u tebe i uz dva svedoka zacas se nadjes ziva na lomaci. Sveta inkvizicija sa svojim svestenstvom kojima je bilo sve dozvoljeno, sa svojim zlocinima i zlodelima ubijajuci neduzne ljude takvom svireposcu da ih se tadasnji narod plasio vise nego bilo kakvih necastivih sila. Po meni najtamnije i najlosije vreme u svetsjoj istorije. E upravo o tom vremenu nam pise Zoran Petrovic, o inkviziciji i svestenstvu. Prica drzi paznju od pocetka do zadnje strane. Bila sam sigurna jos u prvom delu knjige ko je ubica i njegovi saradnici ali sam se prevarila. Zoran Petrovic je predstavio odlican istorijski triler i uvukao me u istragu zlocina i forenziku tog vremena tako brzo i lako da sam samo okretala stranice knjige i iscekivala rasvetljavanje ovih zlocina koji su se desili pre nekih 500 godina u Spaniji. Da pogresila sam, nisam shvatila iz prve ko je počinio zlocine ali istrazitelj je to tako vesto objasnio da sam lako sklopila kockice i naravno na samom kraju jos jedan velicanstven potpuno neocekivani obrt koji me ostavi bez teksta. Ne zelim i nemogu da vam prepricam ovu divnu pricu, morate sami da uronite u njen svet. Od mene samo jedna velika preporuka a Zoranu Petrovic veliko hvala i jedva cekam nesto novo iz vaseg pera. ❤️🍀❤️
Pre svega moram da naglasim, da je Zoran Petrović moj prijatelj i da smo jedno vreme zajedno išli na kurs pisanja, te je moguće da sam malo pristrasan, ali ne previše.
Dobra knjiga. U pitanju je istorijska fikcija. Radnja se dešava u Baskiji za vreme inkvizicije. U gradu počinju da se dešavaju ubistva i doktor Alonso de Salazar, iskušenik dominikanskog reda je pozvan da reši slučaj.
Nakon prve dve uvodne glave imamo skok od 12 godina. U te prve dve glave odmah vidimo ko je glavni negativac. Iako znamo ko vuče konce, nismo uskraćeni za uzbudljiv roman sa nekoliko preokreta, jer glavno pitanje ovde su "kako" i "zašto", a ne , "ko". Ovake detektivske romane, bar po mom mišljenju, teže je izvesti, jer smo uskraćeni za jedno iznenađenje, ali Zoran Petrović je to dobro izveo.
Ono što je karakterisično za ovaj, a i druge romane pisca, jesu vrlo lepe rečenice i fenomenalan izbor reči. Zoran Petrović ume sjajno da pretoči misli i da vam bukvalno naslika ono što je sam zamislio.
Godine iskustva naučile su me da zlatna sredina nikada nije zlatna, već tek pozlaćena, a kada se s vremenom ta lažna pokorica oljušti, tamo te čeka crno naličje medalje.
Ko god voli detektivsku prozu, srednji vek, inkviziciju, misteriju, kome se svidelo ,,Ime ruže", preporučujem ovaj roman.
Ово је једна сјајна књига са којом ћете за тили час упловити у 1577. годину. Обавијени духом прошлих времена шетаћете улицама предграђа Виторије Гастез. Бићете у сјајном друштву истражитеља Алонса и Антоније са којима ћете откривати тајне дубоко сакривене у тамницама овог предграђа, у Баскијској покрајини Араба. Свакако није у реду причати о радњи романа, јер је јако динамична и догађаји се ређају муњевитом брзином. Могу једино напоменути да је у току истрага убиства једне важне личности, те је наложено да истражитељ буде неко са јако добром репутацијом. Међутим, Алонсу је ово први случај, па не можемо да се не запитамо да ли је дорастао задатку и хоће ли оправдати поверење инквизиције. Ликови из књиге су одлично представљени, барем они које сам упамтила јер их има доста. Зоран се и у овом жанру одлично показао. Прича је занимљива, радња добро осмишљена, са доста мистерије и догађаја које треба открити и повезати. Крај наравно шокантан.😉У сваком смислу ћете уживати откривајући причу кроз коју нас води дивни Алонсо, чија ми се улога јако допала. Наравно, увек напоменем и Зоранове дивно украшене реченице и описе, па их нећу изоставити ни овај пут.
Otkad sam upoznala Zorana Petrovica kao knjizevnika, on ne prestaje da me fascinira. Pre svega, multitalentovana je licnost, tako da ne znam cemu pre da se divim - izuzetnoj grafici, zavrsnoj obradi ili samim knjigama. Procitala sam sve njegove izdate knjige (bar se nadam), osim poezije, i ne znam da li me taj covek vise fascinira kao pisac romanse, fantastike, istorije, psihologije ili trilera. Nije mi poznat pisac koji briljira u toliko zanrova kao on. Riznicar tajni je knjiga koja vas ostavlja bez daha, drzi vas napetim do samog kraja, koji je sasvim neocekivan, i... ne znam, ja jednostavno cekam nastavak, ne mogu emotivno da prihvatim da je tu kraj...
Kao i sve knjige mog omiljenog autora epske fantastike ,ni ova me nije razocarala,cak sta vise odusevljena sam. Brilijantnost i unikatnost samog dela pokazuje koliko talenta ima autor i koliko je svestran . Kroz svet ispunjen tajnama ,intrigama,ubistvima ,kultnim sektama vodice vas istrazitelj doktor Alonso de Salazaru, cerka tamnicara Antonija i veliki inkvizitor Tomas od Arlesa.Ko je pravednik ,ko je ubica pitace te se i nagadjati tokom citave knjige ,a na kraju cete se iznenaditi . Ni sama nisam mogla da poverujem takvom zavrsetku. VAUUUUU!!!!!! Zato kupite knjigu i brzo krenite u avanturu sa sjajnim likovima Zorana Petrovica!!!!
U današnje vreme nije moguće pobeći od telefona gde god da smo, ali bi na trenutak voleli da se izgubimo i odemo na neko drugo mesto ili neko drugo vreme. Zoran nam upravo u tome pomaže i uspeva mu, čitajući svaku stranicu njegovih knjiga ja sam putovala kroz vreme i upoznavala razne ljude i njihove živote. Svaka stranica ima svoju priču svaka rečenica sama po sebi daje magiju koju je jednostavno ne moguće izbeći. Rizničar tajni nije samo knjiga, ona je mnogo više od obične knjige koja sadrži rečenice. Ovog puta Zoran je i samog sebe nadmašio i uveliko korača da postane najbolji pisac ovog vremena.
Mike Carey said: “It is so easy to immerse a reader in a fantasy world if you’re able to present it in visuals.“ Although this quote reffered to other books, I found it very fitting for Riznicar tajni. While you are enjoying the story full of mistery and twists, placed in a very interesting place and period of human history, wonderful illustrations are helping to visualize and feel like you are present there, experiencing it on deeper and more personal level. Additionally to all of this, my personal experience was enriched with the fact I happend to be in the Spain when I was reading the book :) I truly recommend this book, and hope it will get English translation, for starters….