"Prazne kuće" autorke Danke Ivanović predstavlja izuzetno delo hipermodernističke književnosti, koje se ističe svojim jezičkim majstorstvom i impresivnim intertekstualnim slojevima.
Roman, uprkos svojoj erudiciji i kompleksnosti, iznenađuje pristupačnošću i fluidnošću naracije, omogućavajući čitanje "naiskap" i sa velikim zadovoljstvom.
Centralna tema dela je odrastanje i sazrevanje protagonistkinje, devojčice koja se odvaja od konvencionalnih očekivanja svoje okoline. Ona je intelektualka i feministkinja, čiji se razvojni put odvija u sredini koja se može opisati kao patrijarhalna i zastarela.
Ivanovićeva vodi čitaoca kroz različite faze njenog sazrijevanja, koristeći oštrouman i neodoljiv humor da ublaži težinu teme i osvetli složenost likova i situacija u kojima se nalaze.
Roman je strukturiran na način koji omogućava dublje razumevanje i analizu, ne samo glavne protagonistkinje već i drugih likova koji su ključni za njeno formiranje. Svaka "prazna kuća" u romanu simbolički predstavlja odsustvo ili prazninu u njenom životu, koje ona pokušava da ispuni svojim unutrašnjim razvojem i spoljnim iskustvima.
"Prazne kuće" obiluju referencama na literarna, filozofska i umetnička dela, omogućavajući bogato intertekstualno iskustvo koje dodatno obogaćuje razumevanje teksta. Ova intertekstualnost nije samo puka erudicija; ona je integralni deo kako narativne strukture, tako i tematske dubine romana, istražujući pitanja identiteta, nezavisnosti i samoodređenja kroz prizmu intelektualnog i emocionalnog sazrevanja.
Danka Ivanović s "Praznim kućama" uspeva da stvori delo koje je istovremeno intelektualno zahtevno i emotivno privlačno, pružajući čitaocima uvid u složenost odrastanja u ograničavajućem okruženju i moć ličnog izbora i intelektualne slobode.
Ovaj roman je odličan primer kako literatura može istovremeno da zabavi, pouči i inspiriše, čineći ga važnim i vrednim čitanjem za ljubitelje savremene književnosti.
Danka Ivanović (Cetinje, 1988) završila je osnovne i master studije francuskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Beogradu i Univerzitetu u Luvenu. Trenutno na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu pohađa doktorske studije književnosti. Prevodi sa francuskog, prikazi i poezija objavljeni su joj u časopisima Polja, Ulaznica, Beogradski književni časopis, Književna istorija, na internet portalima i u zborniku poezije Tajni grad (Enklava, 2021).
Predivna knjiga! Uživala sam čitajući svaku stranicu. Na nekonvencionalni način spojen divan humor, običaji, sećanja iz detinjstva, filozofska i književna razmišljanja. ❤️
Prazne kuce su draguljic. I to kaze osoba koja ne voli i ne cita fragmentarne romane nego je kupila po preporuci i ne znajuci za formu.
Nenametljiva i osvezavajuca feministicka proza mlade autorke ciji je ovo prvi roman (mada meni deluje jako iskusnija), koja ne kritikuje patrijarhat I svoju sredinu pa se zatim otklanja od istih, vec I sama u sebi prepoznaje ono sto je usvojila iz takvog okruzenja I pokusava da shvati I sebe I druge. Ali nije samo to, to se samo provlaci kroz tekst, kroz porodicu, smrt, smeh, seks i drugarstvo. Duhovita, meni licno nekad jako teska I potresna, filozofska I zivotna. ❤️