U Srbiji su na prelazu izmedju dva milenijuma stvari otisle mnogo dalje od samoporicanja, samomrznje i bega od srpstva, koje je decenijama ohrabrivalo i slavilo titoisticki poredak. Vise se nije moglo govoriti o preterivanjima i elitistickim ekscesima, i polovinom devedesetih smo dobili novu pojavu, koju je Cirjakovic nazvao autosovinizam. Ovo je knjiga o njegovom brzom usponu, o prerastanju tog elitnog fenomena u masovni pokret sa prepoznatljivim klasnim i statusnim odrednicama. Protivljenje srpstvu koje slavi, sadrzi aromu jednog starijeg, nesrpskog zla – i njegove spremnosti. Ono sto autosovinizam cini jedinstvenim jeste shvatanje otudjenih pripadnika nase elite da je rec o toliko velikoj i neotklonjivoj, smrtnoj pretnji da njihov narod, Srbi koji je nose u sebi, ne zasluzuje da postoji, da je mrtav Srbin dobar, najbolji ili idealan Srbin, odnosno da je masovna grobnica jedina sasvim „sigurna kuca“ za Srbe. Ovo je knjiga o tim ljudima, koji nam danas porucuju da su – protiv doma spremni.