Vjetar je bivao sve jači. Držao sam se za prikolicu i govorio im kako samo što nije prošlo. Nisam lagao, ali nisam ni govorio istinu. Moglo je trajati pola sata, a moglo je nestati svaki tren i kao da se ništa nije dogodilo. Pružio sam ruku kroz vrata prikolice i držao Enu za šapu. Max se postavio oko Ene, kao pravi čuvar. Obojica smo je štitili kako god smo znali i umjeli. Ena je ta koja ovaj čopor drži na okupu.
Vrhunski putopis, koji opisuje sve najbolje kvalitete odvažnog čovjeka u surovoj prirodi, teških vremenskih uvjetima i brigom za svoju obitelj. Savršen čopor grije na svome putovanju svakim kilometerom i još jednom osvaja moje srece svojom iskrenom ljubavi prema prirodi i životinjama. Hrvoje svaka čast!