Matija Pavićević je odranije poznat organima gonjenja autofikcije, ali u svom trećem romanu Najtrezniji čovek na svetu odlučuje se za duži zalet i viši skok. Tu je bespoštedniji prema generacijskim ritualima, društvenim mrežama i, last but not least – sebi i bližnjima. U dva burna dana njegov alter ego vrzma se po prestonici izručivši pred čitaoca čitavu korpu prljavog veša opsesija – prvo slavnim norveškim kolegom Knausgorom i bivšom devojkom Vanjom, a potom i psihoterapijom i neizbežnom samodestrukcijom.
Najtrezniji čovek na svetu je punokrvni generacijski roman u smislu u kojem je U potpalublju to bio tri decenije pre njega. Generacija Z bez pardona stupa na beogradski asfalt kao da pre nje tuda niko nije hodio, usput otvarajući nogom sva poslovično zamandaljena i zapekla vrata – uključujući i ona srpske književnosti.
Matija Pavićević je rođen 1998. godine u Beogradu. Dobar deo života je proveo u inostranstvu, ali je ipak odrastao u Beogradu. Osnovne studije je završio na Džon Kebot Univerzitetu u Rimu iz oblasti medija i komunikacija, dok je magistrirao na Univerzitetu Herftordshire iz oblasti 'Književnost i Kultura'. Do sada je objavio romane 'Jutarnji bluz' (2019. godine), 'Blede plave oči' (2021. godine), kao i 'Najtrezniji čovek na svetu' (2024. godine).
Samo par knjiga sam procitala gde se recenice roje isto kao i misli u glavi i tek sada sam postala svesna automatizma istih; tacnije tek kad su stavljene na papir.. Zanimljiva prica koja nas mamurno tetura po ulicama junakove glave. Svi smo mi jednom bili ovakvi... Takvi da nismo znali da li smo u proslosti ili smo napravili korak ka buducnosti ili nam je ipak dobro ovako dok smo nigde a opet svuda u mislima. Knjiga naizgled lagana i pitka, ali zapravo krije duboku potragu za sobom. Ostavlja gorak ukus i nama i junaku nakon nekoliko samara za samo dva dana u jednom avgustu novog doba...
Roman "Najtrezniji čovek na svetu" autora Matije Pavićevića je delo koje se izdvaja svojom dubokom introspekcijom i autentičnom naracijom. Kroz ovaj roman, Pavićević istražuje složene aspekte ljudske psihe i egzistencije, pružajući čitateljima jedinstveni uvid u unutrašnji svet glavnog junaka. Drugo, roman se odlikuje izvanrednim razvojem likova. Glavni junak je složen i višedimenzionalan, što omogućava čitateljima da se povežu s njim na emotivnom nivou. Kroz njegovu priču, Pavićević istražuje teme identiteta, percepcije stvarnosti i unutrašnje borbe, pružajući čitateljima priliku da preispitaju vlastite stavove i osećaje. Za svaku preporuku.
Ovo je jedna od zanimljivijih knjiga koju sam pročitao, ne želim da o njoj pišem detaljno samo ću da kažem da je pisac pravi beogradski mangup i da ćete se uz njega smejati, možda i plakati, a zasigurno mnogo naučiti. Ovaj stil pisanja je zaista moderan i na neki način nas tako uvodi u Beograd kao da smo u njemu svakodnevno pritom ne samo što nas vodi kroz mnoge životne situacije, pokazuje nam i kako da se nosimo sa teškim životnim izborima, ljudima , o bezuslovnoj ljubavi, ali i takođe da i sebe nekada treba da stavimo na prvo mesto. Mislim da je Matija ovim romanom samo potvrdio da je jedan od najtalentovanijih pisaca nove generacije.
Роман који у току читања продире у различите дубине људске душе једног страваоца, што са аспекта саме човекове сврхе, тако и кроз различит спектар емоција, пожуда, хумора и самог односа живота аутора и његовог дела. Препорука за све читаоце!