… Ovo je knjiga koja se naizgled bavi jednim sasvim određenim segmentom prošlosti, nečime što se je nekada zvalo kulturna povijest. No, tu kulturnu povijest ona ne tretira kao posebnu disciplinu historiografije koja za svoj predmet uzima ono što je u prošlosti steklo status kulturnog dobra. Za ovu knjigu kulturna povijest je sama forma u kojoj nam se danas ukazuje prošlost. U mjeri u kojoj smo svjesni prošlosti, svjesni smo je kao kulture.
Konkretno, kada se u ovoj knjizi govori o kulturnoj proizvodnji bivše Jugoslavije, o filmovima, odnosno o takozvanom filmskom jeziku redatelja Želimira Žilnika, kada se u njoj raspravlja o sukobima u kulturi, njihovim akterima, odnosu politike i umjetnosti, o ekonomskim pretpostavkama filmske produkcije i njenim društvenim efektima, onda se o tome ne govori u disciplinarnom smislu jedne, recimo, povijesti jugoslavenskog filma, odnosno, individualnog filmskog djela određenog redatelja, pri čemu kategorije društva, politike i ekonomije služe kontekstualizaciji jednog po sebi čisto kulturnog narativa. Kultura se ne zbiva u nekakvom unaprijed zadanom ekonomskom, političkom i društvenom kontekstu; ona je kao takva uvijek već i ekonomska činjenica i politički faktor i društveni proizvod. Ona nam ne govori o tome kakva je prošlost doista bila, nego jest ta prošlost u njenoj prisutnosti, aktualnosti, neizvjesnosti, otvorenosti. Ona je prošlost s onu stranu njene razlike spram sadašnjosti i budućnosti...
Boris Buden is a philosopher, translator and cultural theorist. His essays and articles cover the topics of philosophy, politics, cultural and art criticism.
He studied classical and modern philosophy in Klagenfurt, Zagreb, Ljubljana, and received his PhD in Cultural Theory from the Humboldt University, Berlin. Since 1984 he has worked as a free-lance journalist and writer. Buden regularly publishes essays in German, English and French on philosophical, political, and cultural subjects pertaining to the former Yugoslavia, western Europe and the United States of America in such journals as Zeitschrift für Psychoanalyse und Gesellschaftskritik, Literatur und Kritik, and the Vienna cultural magazine Springerin. In addition to his activities as a journalist Buden has made a name as a translator of Freud into Croatian. As an activist in the Yugoslavian peace movement he founded in 1993 the journal Arkzin, a cultural-political and social-critical publication devoted to international literature, art, pop culture and the new media. In addition, he is the founder and chief editor of Bastard Publishing Co. In 1998 it published the first Croatian new edition of the Communist Manifesto with a foreword by Slavoj Žižek. Buden's political activism has born fruit as a volume of essays that appeared as Barricades I and Barricades II.
Central to Buden's writing is the concept of a culturally-politically divided Europe: post-communist eastern Europe is regarded as an outsider and "bastard" of the European Union. In its exclusion, however, Buden sees the chance to define anew the universal appeal of west-European culture, for "this universal is not being reconfigured along the dividing line drawn between cultural identities, and even less upon the bulwark of multiculturalism which only freezes the existing relations, but rather it is being expressed on the barricades upon which, after all that has happened, it was born in a political and historical sense." (Based on source).
Buden is a permanent fellow at the European Institute for Progressive Cultural Policies (EIPCP) in Vienna and he teaches cultural theory at the Faculty of Art and Design, Bauhaus University, Weimar. He lives in Berlin.
UVOD U PROŠLOST je knjiga u kojoj se kombinuju eseji Borisa Budena i njegovi razgovori sa Želimirom Žilnikom.
Može se reći da je ova knjiga, u osnovi, jedno veliko foliranje jer zapravo razgovor Budena sa Žilnikom nije dovoljno obiman da bi činio zasebno delo, niti je taj dijalog dovoljno sveobuhvatan da bi se mogao smatrati relevantnim na bilo kom nivou - on je samo zanimljiv ali ni na jednom nivou nije definitivan, ni biografskom, ni estetičkom, ni ideološkom.
Budenovi eseji s druge strane predstavljaju jedno "pražnjenje foldera", u mnogim od njih se oseća kao da su pisani za neku drugu priliku i onda labavo povezani sa onim o čemu je razgovarao sa Žilnikom.
Međutim, ako gledamo na nivou čitalačnog iskustva UVOD U PROŠLOST je jedan pitak i dinamičan tekst u kom imamo dva potentna elementa - Budenove eseje i Žilnikove priče koje čak i kada zađu u domen konfabulacije ostaju veoma lucidne i interesantne. Žilnik je šoumen, Buden je u izvesnom smislu nešto slično u oblasti teorije i prosto dok god njih dvojica ono u čemu su dobri, nema razloga za brigu.
Posle ove knjige neće vas proći potreba za nekom ozbiljnom biografskom i teorijskom knjigom o Žilniku, kulturi ili Jugoslaviji, ali apetiti za tako nečim će vam biti vrlo zdrav.