What do you think?


Izabrane Pesme
Književni časopis „Misao” 1920. godine širom je otvorio vrata pesmama mlade Desanke Maksimović, koje su nesvakidašnje neposredno i razumljivo progovarale o prirodi, ljubavi, neizgovorenim čežnjama. Danas, u kontekstu srpske književnosti XX veka, pesničko delo Desanke Maksimović zauzima neprikosnoveno mesto.
Desanka Maksimović bila je i pesnikinja rodoljubivog osećanja, filozofskih refleksija, istrajne misaonosti i etosa slobode, dobrote, hrabrosti i odanosti. Njena nesumnjivo velika stvaralačka energija i autentična lirska osećajnost po mnogo čemu su jedinstveni u našoj književnosti, zbog čega se svaki izbor iz njenog pesništva biva nepotpun, jednostran i nepodesan za zahvatanje bogatstva i punoće njenog pesničkog izraza, koji je Stevan Raičković opisao kao stišanu lirsku struju koja sledi svoj zadatak, Ivan V. Lalić kao „delo pesnika koji je u svakom svom trenutku bio autentičan u vernosti prema sebi, svojoj prirodi i prirodi svog pevanja”, čija jednostavna mudrost dotiče retko neposredno.
Desanka Maksimović bila je i pesnikinja rodoljubivog osećanja, filozofskih refleksija, istrajne misaonosti i etosa slobode, dobrote, hrabrosti i odanosti. Njena nesumnjivo velika stvaralačka energija i autentična lirska osećajnost po mnogo čemu su jedinstveni u našoj književnosti, zbog čega se svaki izbor iz njenog pesništva biva nepotpun, jednostran i nepodesan za zahvatanje bogatstva i punoće njenog pesničkog izraza, koji je Stevan Raičković opisao kao stišanu lirsku struju koja sledi svoj zadatak, Ivan V. Lalić kao „delo pesnika koji je u svakom svom trenutku bio autentičan u vernosti prema sebi, svojoj prirodi i prirodi svog pevanja”, čija jednostavna mudrost dotiče retko neposredno.
130 pages, Paperback
Published January 1, 2022
About the author
Desanka Maksimović
110 books54 followersShe graduated from the gymnasium in Valjevo and the University of Belgrade Faculty of Philosophy.
Desanka was a professor of Serbian language from 1923 until 1953 in several schools: Obrenovac gymnasium, then the Third Female Gymnasium in Belgrade, after that she spent a year teaching in Dubrovnik (Croatia), as well as the First female gymnasium in Belgrade. One of her best students was Mira Alečković, who also became a poet and a close friend.
In August 1933 she married Sergij Slastikov, but they had no children of their own.
Because of the undying value of her poetry, Desanka Maksimović was elected on December 17, 1959 as an associate member of the Serbian Academy of Sciences and Arts (SANU), and on December 16, 1965 she became a regular member.
Desanka was a professor of Serbian language from 1923 until 1953 in several schools: Obrenovac gymnasium, then the Third Female Gymnasium in Belgrade, after that she spent a year teaching in Dubrovnik (Croatia), as well as the First female gymnasium in Belgrade. One of her best students was Mira Alečković, who also became a poet and a close friend.
In August 1933 she married Sergij Slastikov, but they had no children of their own.
Because of the undying value of her poetry, Desanka Maksimović was elected on December 17, 1959 as an associate member of the Serbian Academy of Sciences and Arts (SANU), and on December 16, 1965 she became a regular member.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 1 of 1 review
February 10, 2026
Nema potrebe previše govoriti o Desanki i njenoj veštini pisanja stihova, verujem da je to svima već jasno. Meni će, doduše, prva asocijacija na nju zauvek biti trenutak kada smo posetili njen grob, a moja tadašnja nastavnica muzičkog, od milošte prozvana Šargarepica, zbog narandžaste kose i avangardnog stila, ridala nad njim, dok smo se mi kao deca jedva suzdržavali da ne prasnemo u smeh.
Displaying 1 - 1 of 1 review


