What do you think?
Rate this book
Enéadas
Plotinov učenik Porfirije sakupio je i izdao 54 njegova predavanja, obuhvativši ih u šest knjiga, svaka sa po devet poglavlja, koje je nazvao Eneade (devetnice). Eneade počinju etičkim poglavljem, druga i treća Eneada se bave filozofijom prirode, četvrta knjiga govori o duši, peta o duhu i onostranom, a posljednja se bavi Jednim.
345 pages, Hardcover
First published January 1, 2002
1 person is currently reading
21 people want to read
About the author
Plotinus
406 books318 followersEgyptian-born Roman philosopher Plotinus and his successors in the 3rd century at Alexandria founded and developed Neoplatonism, a philosophical system, which, based on Platonism with elements of mysticism and some Judaic and Christian concepts, posits a single source from which all existence emanates and with which one mystically can unite an individual soul;
The Enneads
collects his writings.
Saint Thomas Aquinas combined elements of this system and other philosophy within a context of Christian thought.
People widely consider this major of the ancient world alongside Ammonius Saccas, his teacher.
He influenced in late antiquity. Much of our biographical information about Plotinus comes from preface of Porphyry to his edition. His metaphysical writings inspired centuries of pagan, Islamic, and Gnostic metaphysicians and mystics.
https://en.wikipedia.org/wiki/Plotinus
Saint Thomas Aquinas combined elements of this system and other philosophy within a context of Christian thought.
People widely consider this major of the ancient world alongside Ammonius Saccas, his teacher.
He influenced in late antiquity. Much of our biographical information about Plotinus comes from preface of Porphyry to his edition. His metaphysical writings inspired centuries of pagan, Islamic, and Gnostic metaphysicians and mystics.
https://en.wikipedia.org/wiki/Plotinus
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 of 1 review
January 23, 2019
Književne novine
Beograd, 1984.
Prijevod sa starogrčkog, predgovor i napomene: Slobodan Blagojević
https://www.youtube.com/watch?v=-SJTr...
Kada bi srpska kultura više iznjedrila prijevoda poput ovih, a manje majmuna poput Miloševića, Vučića ili Šešelja (inače hrvatsko/katoličko prezime) onda bi i mogli pružiti ruku pomirenja susjedima, no čini se da će prije Hrvati postati pametni i ne glasati za KRADEZ-e ili HSP-olike baruštine nego što će se Srbi opametiti. Antagonizam Hrvata i Srba vjerojatno i nastaje radi ključanja velike količine gluposti s obje strane, no ipak samozvani Jugoslaveni su prvaci gluposti. Balkan je tako škrta zemlja za tako velike humuse kretenizma.
No, vratimo se na zadnja stoljeća antike.
Ovo izdanje na srpskom jeziku ukoričuje prva dva toma "Eneada" jedinog preostalog spisa samog Plotina. Plotin je kuler u jeziku, racionalan, logičan te gdjegdje vrckast (posebice u zadnjem dijelu drugog toma gdje napada gnostike i u biti sve kršćane). Plotin je skoro uvijek skroz jednostavan za shvatiti, meni je bilo dosta zakučasto poglavlje o "materiji", jednostavniji i razumniji je za čitati u odnosu na Dunsa Scota.
Plotin na puno mjesta u tekstu uzdiže Platona nauštrb stoika, peripatetika, pitagorejaca i kršćana. Platon i Plotin su bili začetnici redpillanja, s time da je po meni istinski redpillaš daleko stariji Heraklit Mračni (Efeški) koji je moj najbolji filozof uopće, postoje i sačuvani razlomljeni Heraklotivi spisi u našim knjižnicama; http://161.53.142.7/cgi-bin/wero.cgi?.... "
Inače, kul je da Plotin Platona i Aristotela naziva "Helenima" i "starcima", izraz "starci" ne koristi u pejorativnom prizvuku već iz simpatije prema Platonu i ekipi s egejskih obala. Jako je sklisko govoriti o nacijama u zadnjim stoljećima antike no zna se da se Plotin rodio u današnjem Egiptu. Zadnja stoljeća antike su bila razdoblja sukoba magičke i kaldejske kulture, spenglerijanski govoreći. Vratit ću se na kraju osvrta u vezi jednog citata detaljnije u vezi definiranja magičke i kaldejske kulture.
Velika dodirnica Plotina i Platona jest zazir od svega tjelesnog. Evo što Plotin, stari kuler i filmaš, baca u vezi tjelesnosti i potrage za znanjem:
"Jer, šta bi mogla biti istinska razboritost do nebavljenje telesnim nasladama već bežanje od njih kao nečistih, onih što pripadaju nečemu nečistom? Hrabrost je pak nezastrašenost smrću. Ona je odvojenost duše od tela a toga se ne boji onaj koji želi da bude sam. Veličina duše je prezir svega ovdašnjeg. Razum je pak, mišljenje u okretanju od onog dole koje vodi dušu ka onom gore. Duša, pročistivši se, postaje oblik, pojam, sasvim netelesna i umstvena i cela pripada Božanskom gde je izvor lepoga i sve ono što je duši srodno. Dakle, duša postaje lepša nakon što je dovedena do uma. Um i to umno jest njoj bliska lepota, i nije joj strana, jer tada je ona doista jedino duša. Zbog toga se pravilno govori da duša postaje (nešto) dobro i lepo kada postane slična Bogu, jer lepota i drugi udio bića jesu odande."
Na jednom mjestu Plotin u biti neizravno spominje koncept "trećeg oka" istodobno navodeći Odiseja i Kirku:
"Pođimo kažu -čini mi se u nagoveštenju- kao Odisej od čarobnice Kirke ili Kalipse, kao Odisej kome se nije mililo da ostane, premda je imao užitke oka i bio u velikoj čulnoj lepoti. Naša očevina odakle smo došli i naš otac, oni su tamo. Kakav je to put i kakvo bekstvo? Ne treba putovati nogama jer one uvek odnose od jedne zemlje do druge; ne treba ni konjska kola ni nekakav brod da pripremiš; odbaci sve to, nemoj gledati već zatvori oči; promeni ih i probudi (oči) koje ima svako ali se malo njih njima služi."
Kakva kognitivna faca! Prekul; "... ne treba putovati nogama..." već umom. Plotin je Morpheus kasne antike.
Jako je zanimljivo poglavlje "O prirodi zla" gdje govori i o prapočelu. Plotin, kao i mnogo stoljeća kasnije Ivan Duns Scot, definira Dobro/Jedno/Prapočelo u biti na isti način kao i Aristotel koji to naziva nepokretnim pokretačem. Dakle, Dobro/Jedno/Prapočelo/Pokretač/Bog stvara sve i time je sve stvoreno, sve što uopće postoji, u jednom nizu gdje su neki oblici bivstvujućeg/stvorenog bliži izvoru (Bogu/Jednu/Dobru...) a neki dalje. Zadnji oblik stvorenog/bivstvujućeg je najviše udaljeno od izvora, Dobra, time je to Zlo. Jer što je više udaljeno od Dobra/Jednog/Prapočela/Pokretača to je manje slično njemu, manje je savršeno, time je zadnje u nizu stvorenog najmanje savršeno i to je Zlo. Inače, da bude jasno Plotin u tom pasusu govori uglavnom o Dobru ili Jednom, ne koristi leksem "bog", i što je zanimljivo Plotin tu spominje da su ljudi stvoreni od bogova a ne izravno od Duše/Dobra/Jednog/Prapočela. Ljudi stvoreni od bogova? Meni odmah na um padaju ideje zlatokosog nogometaša, vama ne?
Evo jedan citat gdje definira Prapočelo/Dobro/Jedno sam Plotin:
"Pošto nam se dakle, pokazala jednostavna i prvobitna priroda Dobra -jer sve što nije prvo nije jednostavno- kao nečega što nema ništa u sebi već je nešto jedno, i pošto je priroda takozvanog Jednog ista - naime nije ona nešto drugo, a potom dobro - kadgod govorimo -Jedno- i kadgod govorimo -Dobro- treba da mislimo kako govorimo o jednoj i istoj prirodi i ne treba da joj pridajemo ništa već da je sebi samima razjašnjavamo koliko je to moguće. A govori se da je Ono prvo zato što je najjednostavnije, i da je samodovoljno zato što se ne sastoji iz mnogih delova; jer u tom slučaju bi zavisilo od onoga iz čega se sastoji. I nije u drugom zato što sve što je u drugom i jeste po drugom. Ako dakle nije ni po drugom ni u drugom niti je ikakav zastor, tada je nužno da ništa nije iznad njega."
Sada ću baciti više citata u kojima kritizira gnostike. Plotin ponajviše napada gnostike jer tvrdi da je sumanuto da je bog stvorio nešto loše, misli se svega na ovaj svijet, i da će kasnije (armagedon/silazak Kraljevstva nebeskog) svi otići na bolji svijet, odnosno svi pravovjerni. Plotin ne misli da je ovaj svijet pali svijet, to što je odraz svijeta ideja ne znači da je loš. Plotin, kao i gnostici i svi kršćani, smatra da je ova stvarnost u biti matrix, no Plotin doživljava matrix kao nužnu stubu na putu prema Istini. Plotin je bio poganin, neoplatonist, koji je sustavno napadao kršćanstvo kao lažni put prema Istini. Plotin je bio najveći um kaldejske kulture i njezin najjači ratnik u borbi protiv magičke kulture. Magička kultura je kultura kupola, u kojoj je nebeski svod najvažnija stvar na svijetu, koja gleda sa strahopoštovanjem prema nebeskom svodu i fanatički se drži za monoteizam, u tom smislu uvijek Prapočelo definira prije svega antropomorfno kao Boga, a ne kao Jedno ili Dobro. Magička kultura je izrodila kršćanstvo i islam. Spengler navodi da se kršćanstvo od gotike potpuno ukalupljuje u jednu novu kulturu koja i nastaje u potpunosti u doba gotike, u našu faustovsku kulturu. Magička kultura danas diše kroz islam. Kaldejska kultura je kultura koja je najmanje tragova ostavila jer je nestala u zadnjim stoljećima antike. Islam i kršćanstvo su pojeli poganske religije kaldejske kulture. Yazidi, zoroastrijanci i mnogi kulturološki elementi iranskih naroda su prežici kaldejske kulture danas. Kaldejska kultura je kultura apstrakcije, kultura filozofije dok je magička kultura kultura mača, zato su i bila krvava prva stoljeća kršćanstva i islama. Viđenje ovog svijeta kao palog svijeta je magičko viđenje svijeta jer magička kultura uvijek stremi nebesima. Magičke kupole su kupole džamija i bizantskih crkava. No, vratimo se na Plotina.
Poganstvo Plotina, i cjelokupne kaldejske kulture, se ogledava u sljedećem citatu:
"Sva Zemlja je uistinu puna raznovrsnih i besmrtnih živih bića, i do neba je sve puno njih; zašto tada zvezde, i one u donjim i one u gornjim sferama, ne bi bile bogovi koji se uređeno kreću i u poretku kruže? Zašto ne bi poedovale vrlinu?"
Te i u ovom idućem citatu:
"Jer, oni koji poznaju moć Boga ne spajaju božansko u jedno već dokazuju da je ono toliko mnoštveno koliko je to pokazao sam Bog kad je, ostajući onaj koji jeste, stvorio mnogo (bogova) koji svi od njega zavise i kroz Njega i po Njemu postoje."
Plotin ne samo da ne smatra da je ovo pali svijet, Plotin misli da arhonti ne postoje. Gnostici su vjerovali u postojanje bića koja su daleko nadmoćnija u odnosu na nas ljude. Kul je sljedeći citat gdje Plotin smatra da je vjerovanje u arhonte glupost, kao i vračanje i bajanje:
"A oni sami posebnu okrnjuju čistotu tamošnjih bića i na drugi način. Jer kad pišu basme i kad ih upućuju onim (bićima), ne samo duši već i onima koji su iznad nje, šta čine drugo nego to da se ta bića pokoravaju reči i da prate one koji govore čarolije, vračanje i privoljavanja, bilo kojeg od nas koji je veštiji u izgovaranju određenih pesama na određeni način, te jauka, aspiriranih i zvučnih glasova i svega ostalog za šta su napisali da tamo poseduje magijsku snagu? Čak i da ne žele da tvrde to, kako se glasovima može uticati na netelesna (bića)? Tako oni koji čine da im reči izgledaju uzvišene, usled tih reči bez svog znanja uklanjaju uzvišenost onih bića. A kad tvrde da se čiste od bolesti, imali bi pravo kad bi tvrdili da to čine pomoću razboritosti i uređenog života kao što filosofi govore; u stvari oni pretpostavljaju da su bolesti demoni, i kažu da ih mogu uklanjati rečju; time bi oni mogli izgledati uzvišeniji u očima gomile koja se divi moćima maga, no ne bi mogli ubediti razumne ljude da bolesti nemaju uzroke u zamoru, proždrljivosti, oskudici, truljenju i uopšte u promenama kojima je uzrok spoljašni ili unutrašnji."
Plotin u ovom citatu razara i danas mnoge zabludjele. Moja bivša cura je bila vještica i paganka. Ona je zbilja vjerovala da joj visak može pomoći donijeti odluku, skupljala je svakakva kamenja i tvrdila je da u njenom selu, koje je nedaleko Siska, svi bacaju međusobno uroke. Uroci, visak, magija u 21. stoljeću? Iz prve ruke na dulje razdoblje posvjedočih tome. Meni je oduvijek bilo glupo i krivo misliti da ti nešto materijalno (visak, krunica, drago i ino kamenje i sl.) može pomoći u duhovnom uzvišenju. Da se razumijemo, ja vjerujem u metafizičke sile dobra i zla, u tom vidu vjerujem u postojanje bića koja nisu ljudi, ako hoćete možemo ih nazvati anđelima i demonima. Pa nije kurva Francuska revolucija bila ni u tome u pravu. Ateizam je mentalna ograničenost i sveopća uskogrudnost. No, dreadlocksi, visak, krunice, tetovaže, narukvice, kipovi sve je to bižuterija. Prava duhovnost može doći iz uma ili iz duše (putem intuicije ili čak otvaranja svjetova). Tako da se slažem s Plotinom. Zato treba čitati Plotina i one poput Plotina! Znanje je moć!
Za sam kraj još jedan citat u kojem Plotin pobija gnostičko poimanje ovog svijeta kao palog na temelju toga da je sve stvoreno, pa i ovaj svijet, božje te je odraz samog boga, svoga izvora:
"Jer kako bi mogao biti muzičar čovek koji vidi harmoniju u umstvenom, ali nije pokrenut kada je čuje u opažajnim zvucima? Ili kakav bi to bio znalac geometrije i aritmetike koji se ne raduje kada očima ugleda samernost, analogiju i red?"
Beograd, 1984.
Prijevod sa starogrčkog, predgovor i napomene: Slobodan Blagojević
https://www.youtube.com/watch?v=-SJTr...
Kada bi srpska kultura više iznjedrila prijevoda poput ovih, a manje majmuna poput Miloševića, Vučića ili Šešelja (inače hrvatsko/katoličko prezime) onda bi i mogli pružiti ruku pomirenja susjedima, no čini se da će prije Hrvati postati pametni i ne glasati za KRADEZ-e ili HSP-olike baruštine nego što će se Srbi opametiti. Antagonizam Hrvata i Srba vjerojatno i nastaje radi ključanja velike količine gluposti s obje strane, no ipak samozvani Jugoslaveni su prvaci gluposti. Balkan je tako škrta zemlja za tako velike humuse kretenizma.
No, vratimo se na zadnja stoljeća antike.
Ovo izdanje na srpskom jeziku ukoričuje prva dva toma "Eneada" jedinog preostalog spisa samog Plotina. Plotin je kuler u jeziku, racionalan, logičan te gdjegdje vrckast (posebice u zadnjem dijelu drugog toma gdje napada gnostike i u biti sve kršćane). Plotin je skoro uvijek skroz jednostavan za shvatiti, meni je bilo dosta zakučasto poglavlje o "materiji", jednostavniji i razumniji je za čitati u odnosu na Dunsa Scota.
Plotin na puno mjesta u tekstu uzdiže Platona nauštrb stoika, peripatetika, pitagorejaca i kršćana. Platon i Plotin su bili začetnici redpillanja, s time da je po meni istinski redpillaš daleko stariji Heraklit Mračni (Efeški) koji je moj najbolji filozof uopće, postoje i sačuvani razlomljeni Heraklotivi spisi u našim knjižnicama; http://161.53.142.7/cgi-bin/wero.cgi?.... "
Inače, kul je da Plotin Platona i Aristotela naziva "Helenima" i "starcima", izraz "starci" ne koristi u pejorativnom prizvuku već iz simpatije prema Platonu i ekipi s egejskih obala. Jako je sklisko govoriti o nacijama u zadnjim stoljećima antike no zna se da se Plotin rodio u današnjem Egiptu. Zadnja stoljeća antike su bila razdoblja sukoba magičke i kaldejske kulture, spenglerijanski govoreći. Vratit ću se na kraju osvrta u vezi jednog citata detaljnije u vezi definiranja magičke i kaldejske kulture.
Velika dodirnica Plotina i Platona jest zazir od svega tjelesnog. Evo što Plotin, stari kuler i filmaš, baca u vezi tjelesnosti i potrage za znanjem:
"Jer, šta bi mogla biti istinska razboritost do nebavljenje telesnim nasladama već bežanje od njih kao nečistih, onih što pripadaju nečemu nečistom? Hrabrost je pak nezastrašenost smrću. Ona je odvojenost duše od tela a toga se ne boji onaj koji želi da bude sam. Veličina duše je prezir svega ovdašnjeg. Razum je pak, mišljenje u okretanju od onog dole koje vodi dušu ka onom gore. Duša, pročistivši se, postaje oblik, pojam, sasvim netelesna i umstvena i cela pripada Božanskom gde je izvor lepoga i sve ono što je duši srodno. Dakle, duša postaje lepša nakon što je dovedena do uma. Um i to umno jest njoj bliska lepota, i nije joj strana, jer tada je ona doista jedino duša. Zbog toga se pravilno govori da duša postaje (nešto) dobro i lepo kada postane slična Bogu, jer lepota i drugi udio bića jesu odande."
Na jednom mjestu Plotin u biti neizravno spominje koncept "trećeg oka" istodobno navodeći Odiseja i Kirku:
"Pođimo kažu -čini mi se u nagoveštenju- kao Odisej od čarobnice Kirke ili Kalipse, kao Odisej kome se nije mililo da ostane, premda je imao užitke oka i bio u velikoj čulnoj lepoti. Naša očevina odakle smo došli i naš otac, oni su tamo. Kakav je to put i kakvo bekstvo? Ne treba putovati nogama jer one uvek odnose od jedne zemlje do druge; ne treba ni konjska kola ni nekakav brod da pripremiš; odbaci sve to, nemoj gledati već zatvori oči; promeni ih i probudi (oči) koje ima svako ali se malo njih njima služi."
Kakva kognitivna faca! Prekul; "... ne treba putovati nogama..." već umom. Plotin je Morpheus kasne antike.
Jako je zanimljivo poglavlje "O prirodi zla" gdje govori i o prapočelu. Plotin, kao i mnogo stoljeća kasnije Ivan Duns Scot, definira Dobro/Jedno/Prapočelo u biti na isti način kao i Aristotel koji to naziva nepokretnim pokretačem. Dakle, Dobro/Jedno/Prapočelo/Pokretač/Bog stvara sve i time je sve stvoreno, sve što uopće postoji, u jednom nizu gdje su neki oblici bivstvujućeg/stvorenog bliži izvoru (Bogu/Jednu/Dobru...) a neki dalje. Zadnji oblik stvorenog/bivstvujućeg je najviše udaljeno od izvora, Dobra, time je to Zlo. Jer što je više udaljeno od Dobra/Jednog/Prapočela/Pokretača to je manje slično njemu, manje je savršeno, time je zadnje u nizu stvorenog najmanje savršeno i to je Zlo. Inače, da bude jasno Plotin u tom pasusu govori uglavnom o Dobru ili Jednom, ne koristi leksem "bog", i što je zanimljivo Plotin tu spominje da su ljudi stvoreni od bogova a ne izravno od Duše/Dobra/Jednog/Prapočela. Ljudi stvoreni od bogova? Meni odmah na um padaju ideje zlatokosog nogometaša, vama ne?
Evo jedan citat gdje definira Prapočelo/Dobro/Jedno sam Plotin:
"Pošto nam se dakle, pokazala jednostavna i prvobitna priroda Dobra -jer sve što nije prvo nije jednostavno- kao nečega što nema ništa u sebi već je nešto jedno, i pošto je priroda takozvanog Jednog ista - naime nije ona nešto drugo, a potom dobro - kadgod govorimo -Jedno- i kadgod govorimo -Dobro- treba da mislimo kako govorimo o jednoj i istoj prirodi i ne treba da joj pridajemo ništa već da je sebi samima razjašnjavamo koliko je to moguće. A govori se da je Ono prvo zato što je najjednostavnije, i da je samodovoljno zato što se ne sastoji iz mnogih delova; jer u tom slučaju bi zavisilo od onoga iz čega se sastoji. I nije u drugom zato što sve što je u drugom i jeste po drugom. Ako dakle nije ni po drugom ni u drugom niti je ikakav zastor, tada je nužno da ništa nije iznad njega."
Sada ću baciti više citata u kojima kritizira gnostike. Plotin ponajviše napada gnostike jer tvrdi da je sumanuto da je bog stvorio nešto loše, misli se svega na ovaj svijet, i da će kasnije (armagedon/silazak Kraljevstva nebeskog) svi otići na bolji svijet, odnosno svi pravovjerni. Plotin ne misli da je ovaj svijet pali svijet, to što je odraz svijeta ideja ne znači da je loš. Plotin, kao i gnostici i svi kršćani, smatra da je ova stvarnost u biti matrix, no Plotin doživljava matrix kao nužnu stubu na putu prema Istini. Plotin je bio poganin, neoplatonist, koji je sustavno napadao kršćanstvo kao lažni put prema Istini. Plotin je bio najveći um kaldejske kulture i njezin najjači ratnik u borbi protiv magičke kulture. Magička kultura je kultura kupola, u kojoj je nebeski svod najvažnija stvar na svijetu, koja gleda sa strahopoštovanjem prema nebeskom svodu i fanatički se drži za monoteizam, u tom smislu uvijek Prapočelo definira prije svega antropomorfno kao Boga, a ne kao Jedno ili Dobro. Magička kultura je izrodila kršćanstvo i islam. Spengler navodi da se kršćanstvo od gotike potpuno ukalupljuje u jednu novu kulturu koja i nastaje u potpunosti u doba gotike, u našu faustovsku kulturu. Magička kultura danas diše kroz islam. Kaldejska kultura je kultura koja je najmanje tragova ostavila jer je nestala u zadnjim stoljećima antike. Islam i kršćanstvo su pojeli poganske religije kaldejske kulture. Yazidi, zoroastrijanci i mnogi kulturološki elementi iranskih naroda su prežici kaldejske kulture danas. Kaldejska kultura je kultura apstrakcije, kultura filozofije dok je magička kultura kultura mača, zato su i bila krvava prva stoljeća kršćanstva i islama. Viđenje ovog svijeta kao palog svijeta je magičko viđenje svijeta jer magička kultura uvijek stremi nebesima. Magičke kupole su kupole džamija i bizantskih crkava. No, vratimo se na Plotina.
Poganstvo Plotina, i cjelokupne kaldejske kulture, se ogledava u sljedećem citatu:
"Sva Zemlja je uistinu puna raznovrsnih i besmrtnih živih bića, i do neba je sve puno njih; zašto tada zvezde, i one u donjim i one u gornjim sferama, ne bi bile bogovi koji se uređeno kreću i u poretku kruže? Zašto ne bi poedovale vrlinu?"
Te i u ovom idućem citatu:
"Jer, oni koji poznaju moć Boga ne spajaju božansko u jedno već dokazuju da je ono toliko mnoštveno koliko je to pokazao sam Bog kad je, ostajući onaj koji jeste, stvorio mnogo (bogova) koji svi od njega zavise i kroz Njega i po Njemu postoje."
Plotin ne samo da ne smatra da je ovo pali svijet, Plotin misli da arhonti ne postoje. Gnostici su vjerovali u postojanje bića koja su daleko nadmoćnija u odnosu na nas ljude. Kul je sljedeći citat gdje Plotin smatra da je vjerovanje u arhonte glupost, kao i vračanje i bajanje:
"A oni sami posebnu okrnjuju čistotu tamošnjih bića i na drugi način. Jer kad pišu basme i kad ih upućuju onim (bićima), ne samo duši već i onima koji su iznad nje, šta čine drugo nego to da se ta bića pokoravaju reči i da prate one koji govore čarolije, vračanje i privoljavanja, bilo kojeg od nas koji je veštiji u izgovaranju određenih pesama na određeni način, te jauka, aspiriranih i zvučnih glasova i svega ostalog za šta su napisali da tamo poseduje magijsku snagu? Čak i da ne žele da tvrde to, kako se glasovima može uticati na netelesna (bića)? Tako oni koji čine da im reči izgledaju uzvišene, usled tih reči bez svog znanja uklanjaju uzvišenost onih bića. A kad tvrde da se čiste od bolesti, imali bi pravo kad bi tvrdili da to čine pomoću razboritosti i uređenog života kao što filosofi govore; u stvari oni pretpostavljaju da su bolesti demoni, i kažu da ih mogu uklanjati rečju; time bi oni mogli izgledati uzvišeniji u očima gomile koja se divi moćima maga, no ne bi mogli ubediti razumne ljude da bolesti nemaju uzroke u zamoru, proždrljivosti, oskudici, truljenju i uopšte u promenama kojima je uzrok spoljašni ili unutrašnji."
Plotin u ovom citatu razara i danas mnoge zabludjele. Moja bivša cura je bila vještica i paganka. Ona je zbilja vjerovala da joj visak može pomoći donijeti odluku, skupljala je svakakva kamenja i tvrdila je da u njenom selu, koje je nedaleko Siska, svi bacaju međusobno uroke. Uroci, visak, magija u 21. stoljeću? Iz prve ruke na dulje razdoblje posvjedočih tome. Meni je oduvijek bilo glupo i krivo misliti da ti nešto materijalno (visak, krunica, drago i ino kamenje i sl.) može pomoći u duhovnom uzvišenju. Da se razumijemo, ja vjerujem u metafizičke sile dobra i zla, u tom vidu vjerujem u postojanje bića koja nisu ljudi, ako hoćete možemo ih nazvati anđelima i demonima. Pa nije kurva Francuska revolucija bila ni u tome u pravu. Ateizam je mentalna ograničenost i sveopća uskogrudnost. No, dreadlocksi, visak, krunice, tetovaže, narukvice, kipovi sve je to bižuterija. Prava duhovnost može doći iz uma ili iz duše (putem intuicije ili čak otvaranja svjetova). Tako da se slažem s Plotinom. Zato treba čitati Plotina i one poput Plotina! Znanje je moć!
Za sam kraj još jedan citat u kojem Plotin pobija gnostičko poimanje ovog svijeta kao palog na temelju toga da je sve stvoreno, pa i ovaj svijet, božje te je odraz samog boga, svoga izvora:
"Jer kako bi mogao biti muzičar čovek koji vidi harmoniju u umstvenom, ali nije pokrenut kada je čuje u opažajnim zvucima? Ili kakav bi to bio znalac geometrije i aritmetike koji se ne raduje kada očima ugleda samernost, analogiju i red?"
Displaying 1 of 1 review