Lorna je socijalna radnica, Urša umirovljena harfistica nacionalnog teatra, Tajra psihologinja, a Tina vrlo mlada majka i supruga izložena obiteljskom nasilju. Kada Tina potraži pomoć u Centru za socijalni rad životi ovih četiriju žena počinju se povezivati.
Dok Lorna pokušava shvatiti kada i kako joj je vlastiti život iskliznuo iz ruku, Urša se bori s neizdrživim siromaštvom kao većina umirovljenika u Hrvatskoj, Tajra se teško nosi s predrasudama, rasizmom i vlastitim buntovnim karakterom, a najmlađa od njih, Tina, živi izložena svakodnevnom brutalnom fizičkom i verbalnom nasilju svojega svekra i pokušava zaštititi malodobne sinove i još nerođeno dijete.
Četiri žene različitih godina, sudbina i osobnosti na stanovitoj životnoj prekretnici slijedom događaja bivaju uvučene u mrežu međuodnosa kroz koje se mijenjaju i konačno oslobađaju.
NIVES MADUNIĆ BARIŠIĆ rođena je 1968. godine u Osijeku koji još uvijek smatra svojim gradom premda živi i radi u Zagrebu. Školovala se na Filozofskom fakultetu i Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Za djecu je napisala nekoliko igrokaza, poput „Mala zelena gusjenica“, „Naša je mama postala zmaj“, „Ispod zvončića se rodio kraljević“, „Luzer ili faca“, romane „Tajna čokoladnih bombona“, „Lunapark“ kao i romane serijala o Hani i Janku. Objavljuje priče u časopisima za djecu Prvi izbor i Radost. Objavila je nekoliko pripovjedaka, a jedna od njih uvrštena je i u antologiju „Svaka priča na svoj način”. Primila je i neke nagrade za svoj rad, ali za njih još ne mora imati posebnu policu. Mama je dvjema djevojčicama koje su njezin najveći uspjeh.
Opet hrvatska stvarnost, tužna i jadna i nesretna. Kako je kolegica rekla, ne želim više čitati knjige u kojima žene vrište, neka vrište malo muškarci. Dosta je bilo.
Autorica s nevjerojatnom preciznošću iscrtava psihološke portrete četiriju protagonistica čiji se životi isprepliću u borbi sa samoćom, nerazumijevanjem, nasiljem i pritiscima koje nameću društvo, obitelj, ali i one same sebi. Kroz intimno, introspektivno pripovijedanje, roman otvara pitanja identiteta, samopoštovanja i tiho potisnutih emocija koje žene često ne mogu ili ne smiju izreći naglas. Taj tihi, unutarnji vrisak postaje središnja nit romana – simbol tihe borbe za slobodu, autentičnost i pravo na vlastiti glas. Autorica s iznimnim senzibilitetom pristupa temama poput mentalnog zdravlja, nasilja, diskriminacije, siromaštva i međuljudskih odnosa te pokazuje da i najmanji čin solidarnosti može imati iscjeljujući učinak. „Žene koje vrište u sebi” roman je koji vas istovremeno slama i grli te podsjeća koliko je važno slušati ono što često ostane neizrečeno.
Btw, imala sam priliku upoznati autoricu i potvrditi ono što se osjeća između redaka – toplinu, iskrenost i duboko razumijevanje života.
kakva knjiga... prikazi surove stvarnosti, životnih situacija, odnosa, bilo da su obiteljski, partnerski ili prijateljski i u što se mogu godinama pretvoriti. vlastita razmišljanja, neka koja nikada nikome ne bi priznali, tako prekrasno sročena, diraju u srž. knjiga koja definitivno ostaje u sjećanju. došlo mi je da zaplješćem autorici nakon čitanja. odlično!