Pišem review zbog čitalaca u Srbiji. Italijani i tako znaju sve o Vitaliju. ‚‚Prozor s pogledom na jezero‚‚ je Vitalijev roman koji mi se do sada najviše dopao. Neko bi rekao, mirno dosadno i obično... ja bih rekla odmereno, staloženo i vešto. Kada govorimo o filmu navikli smo da koristimo sintagmu o ‚‚kratkim rezovima‚‚. U literaturi ih takođe ima, evo divnog primera kako Vitali to majstorski čini sa slikama i situacijama u svom obimnom romanu. Kratki rezovi su ovde izvedeni prefinjeno, skoro hirurški. Vitali do perfekcije gradi bezbroj likova, do perfekcije vodi radnju, kroz vreme, prostor i dramu. Jezik, kojim uspeva da izrazi sve slike, sećanja, dekadenciju, je lep književni italijanski jezik, uz koji se i u časovima kada vam nije do čitanja, može predahnuti. Pročitala sam nedavno kako njegovi verni čitaoci imaju beležnice u kojima upisuju imena likova... nije neobično, ovo je jedan od takvih romana, složen u svakom pogledu, pa i po broju likova. Epohe, događaji, sve naizgled poznato, Belano, na jezeru Komo, za nas koji Vitalija čitamo, uobičajeni prizori, ali uvek iznova u drugom uglu, u drugom oku, u drugoj vizuri.
Preporučujem ovaj roman od sveg srca onima koji vladaju jezikom, onima koji ga uče, onima koji ne žele da ga zaborave, najzad domaćim #izdavačima, kako bismo svi mogli da uživamo u čudesnom svetu spokoja i narativa Anree Vitalija, našeg savremenika, koji sve snažnije grabi svetom lepe književnosti.