Kada stanoviti Žak Janković nazove privatnog istražitelja Nikolu Banića sa željom da ga angažira oko pokušaja rasvjetljavanja okolnosti smrti njegova prijatelja, Banić ce mu poklopiti slušalicu. Istraga slučaja starog dvadeset dvije godine neće biti nešto što bi moglo zaokupiti istražiteljevu pažnju. No uporni Janković naći ce se s Banićem i dati mu podatak koji ce promijeniti istražiteljevu odluku: Janković je, naime, svoga navodno pokojnog prijatelja prije par dana ugledao na ulici živog i zdravog. Nakon te spoznaje Banić ce krenuti putovima bivših prijatelja: od njihove ratne baze u blizini Daruvara do Leibnitza, Samobora, Beca i Lošinja. Iza nestanka bivšeg prijatelja otkrivat ce se mnogo gori i opasniji zločini, a i Banić ce se naći u samom srcu opasnosti Lik istražitelja Nikole Banića koji se pojavljuje u romanima Zavirivanje, Siva zona, Dublja strana zaljeva, Noćna smjena, Bijesne lisice i Gorka čokolada ponešto se umorio, možda i razbolio, postao djed i čovjek koji je shvatio da nikada nije prestao voljeti bivšu ženu. No i dalje je jednako snalažljiv, oštrouman i duhovit pa njegove nove avanture autoru Goranu Tribusonu i dalje jamče mjesto na vrhu najboljih suvremenih hrvatskih pisaca
Diplomirao je i magistrirao (filmolgija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratke priče počinje objavljivati početkom 1970-ih godina 20. stoljeća u prvom valu tzv. fantastičara (Zavjera kartografa i Praška smrt), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnome, što se očituje u njegovim romanima Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas, Frido Štern (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te Ruskom ruletu. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (Polagana predaja, Povijest pornografije). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja Rani dani (1977.) i Trava i korov (1999.). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani Zavirivanje , Siva zona, Noćna smjena i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one Pavla Pavličića, stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike.
Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.
I tako je završio serijal istražitelja Banića, sam autor je rekao kako je s tim likom gotovo.
Najveća vrijednost cijelog serijala meni je bila kronika vremena u kojem su se slučajevi odvijali tako da mi se čini da mlađi čitatelji koji nisu proživjeli te trenutke neće moći jednako uživati u čitanju kao i oni koji su udaljeni teritorijalno od postavljene scene.
Tribuson voli komentirati društvenu zbilju i obično duhovito i jetko reagirati na istu kroz usta svojih likova.
Kao istražitelj Banić je teritorijalno kratkog dometa - od Varaždina do Lošinja s kojim skokom u Sloveniju, Austriju i , valjda jednom, do Njemačke. Posebnu ljubav autor gaji prema Lošinju što u sprezi s glavnim opsesijama Banića - kvalitetnim pivom i jazzom daje jedan fini, ljudski štih svemu.
Sama kriminalistika nije nekog većeg nivoa, no niti ne može biti sa samotnim istražiteljem koji nema baš nikakav CSI pri ruci, a i prijatelja na pravim mjestima mu manjka no sve to uvjerljivo odgovara za laganu zabavu s dozom nostalgije za prošlim vremenima.
Odgovarajućem čitateljstvu koje će se samo prepoznati preporučujem potrošiti nešto vremena na komplet Banićevih dogodovština. (a ja ću potražiti i Tribusonov zadnji krimić kao neki spin-off ovoga - ima nešto poznatih likova)
😍😍😍😍😍 Vrh! Početak je malo dosadan, ali kako radnja ide dalje Tribuson sa svakom novom stranicom iznenađuje i uvlači u radnju. Nikola Banić je privatni istražitelj koji preko volje prihvaća slučaj potrage za ratnim drugom Žaka Jankovića, Edijem Henzom. Edi je u vrijeme rata iz Austrije dovezao šleper humanitarne pomoći koji je eksplodirao. Pokojni Edi Henz, ili njegovi ostaci, su pokopani u grobu u Leibnitzu. Ili možda nisu? Žak je siguran da ga viđa, 20 godina starijeg, i sad je pred našim istražiteljem zadatak da to istraži i da ga nađe. Banić ima i privatni život, zdravstvene probleme što začinja cijelu stvar. Jako zanimljivo i pametno napisano da se pitaš "Tko je ovdje lud?"
Eh, koliko sam samo čekala novi slučaj Nikole Banića... Sreća da sam sad došla na svoje :)
Banića su sustigle godine u ovom romanu, ali nije izgubio onu svoju oštrinu, rub, ironiju. Dapače, grize više nego ikad prije. Imam i dokaze (ne znam točno s koje stranice):
"Iako si generalno pacer, ipak nisi toliko nesposoban da se ne bi mogao uključti u sajamsku ponudu."
"...ali da po vašem nalogu tražim utvare, privide, vampire ili duhove... to ne bi bilo nimalo ozbiljno. Za to si nađite babu gataru ili spiritista."
"Krvna slika ti je sada valjda kao djevojački spomenar?"
"Simpatičan čovjek. Red je da ima stent."
Jest da centralna istraga možda zaslužuje 3.5-4 zvjezdice, ali kako roman odiše onim tipičnim Tribusonovim šmekom, ocjena značajno raste. Ne samo što je Banić dobio dodatnu dubinu, nego su živopisno oslikani likovi iz birtijskog miljea na Britancu, kao i Banićevi kolege. Premda usputno, također je opisana hrvatska zbilja, koja je, kao i obično, nadrealna, ali bi se ljudima iz civiliziranih država zacijelo činila smiješnom. Sve je to začinjeno sa liberalnom dozom tribusonovskog humora ;)
Konobarica Zdenka udala se u Sesvete, ili možda u Kašinu, zamijenivši osrednju birtijsku gažu uspješnim brakom sa stočnim trgovcem, koji je po psihološkom ustroju bio papučar.
"Glukoza mi je bila kao da sam odrastao na kazanu županjske šećerane, kolesterol i lipidi na rubu svjetskog rekorda, kreatin debelo preko dvjesto, natrij kao da klopam čistu sol. Morao sam, Nikola, morao."
Od piva su imali veliko i malo, a od hrane svinjetinu i prasetinu.
Sve u svemu, preporučujem ovaj roman, a dakako, prije njega je dobro pročitati prethodne romane ;) Tu je jedina mana što ne postoji box set Banićevih istraga...
Dugo iščekivan roman! I ispunio je sva moja očekivanja. Nikola Banić je nešto stariji, ali zato ništa manje zanimljiv. Djed šestogodišnjaka Ive, i dalje sretno razveden od Lidije, u trajnoj potrazi za dobrim pivom i s neizostavnim crvenim Marlborom u ustima. Živoposina ekipa s Britanca i dalje je tu kao odlična kulisa neobičnom Banićevu slučaju koji će ga odvesti u Zapadnu Slavoniju, Leibnitz, Samobor i Veli Lošinj. Je li čovjek kojega traži Banićev klijent doista poginuo u eksploziji kamiona s humanitarnom pomoći iz Austrije na bojištu nedaleko Daruvara? I je li moguće išta o tome saznati više od dvadeset godina nakon toga? Tribuson je iznova napisao zanatski izvrstan krimić u kojem se ne libi komentirati hrvatsku sadašnjost jezgrovitim, ali duhovitim i pogođenim stilom.
Definitivno bolje od prethodne knjige iz serije o Baniću (Gorke čokolade). Do cca 50. strane usporeno, nakon toga ne ispušta se iz ruku. Zanimljiv slučaj, dobra istraga premda jedan detalj nije razrađen, čini mi se da mu je promaknuo (slike nađene u ladici vs. slike iz časopisa). Pako i ekipa iz birtije s jedne strane te Komar i Dogan s druge prisutni, ali ne odvlače pažnju s glavne radnje kao što je to bilo u Gorkoj čokoladi. Kraj je malo nagao, nema osjećaj da se dogodio pravi closure, to mi je nedostajalo, no sve u svemu zadovoljavajuć završetak ciklusa o Baniću.
Ma kakav Harry Hole, naš Banić je zakon. Ovo je prava hard-boiled/noir proza i baš mi je žao ako je ovo stvarno kraj serijala. Pročitao sam sve osim onog spina sa Vinkom Doganom, a i to ću ubrzo:-)
Krimi prica je nesto punija nego u prethodnom nastavku, a humor i sarkazam nisu izblijedili.
S Banicevim pivama sam poprilicno dobro upoznat, no jazz mi je potpuna nepoznanica. Tribusonovi opisi pojedinih pjesama ili dionica vrlo su intrigantni, pa cu potraziti ponekog od spomenutih glazbenika.
Svakako nastavljam dalje (zapravo unatrag) pratiti Banica.