"Tren 2" je roman o Golom Otoku, o jednom teškom i tragičnom trenutku naše prošlosti. Roman, koji je posle neizvesne sudbine od skoro četiri godine, koliko se polujavno i poluprivatno iščitavao u rukopisu, čim je bio objavljen, dobio najviše domaće književno priznanje.
Antonije Isaković was a Serbian writer and member of Serbian Academy of Science and Arts. He won the NIN Prize in 1982 for his novel Tren 2. He was one of authors of Memorandum of the Serbian Academy of Sciences and Arts. Isaković was one of the 50 members of the Serbian Academy of Science and Arts who signed the petition against Slobodan Milošević in October 1999.
Slab roman. Pripovedanje je suvo, šturo, nervozno, uglavnom nesugestivno. Na rečeničnom planu često zasmeta odsečnost, skokovitost, nedorečenost, nejasne metafore. Roman je ispripovedan u drugom licu i predstavlja neku vrstu izveštaja o životnim sudbinama nekoliko ljudi koji su bili na Golom otoku, kao logoraši ili kao islednici. Slušalac kome se pripovedač obraća je famozni Čeperko:) Pripovedač neke Golootočane sreće pukom slučajnošću a do drugih dolazi aktivnim detektivskim traganjem. Saznanja o njihovim sudbinama stiče iz prve ruke, kroz usmena svedočenja živih i pisanu zaostavštinu umrlih Golootočana, odnosno iz druge ruke, kroz sećanja onih koji su Golootočaninu bili bliski za njegovog života. Pripovedač u svom usmenom izveštaju često citira druge ličnosti, ali se one po načinu izražavanja ne razlikuju od njega. Karakterizacija ličnosti izostaje ne samo na jezičkom planu, pa generalno ostaje utisak nediferenciranosti i uprošćenosti. Sam tekst romana nije podeljen na poglavlja, iako je u suštini sastavljen od epizoda koje povezuje jedino činjenica Golog otoka. Same epizode su manje-više nezaokružene, pa ostaje utisak iskidanosti, neobjedinjenosti pripovedne materije. Mestimično ima naročitog humora, koji proističe iz narodske leksike i narodskih aforizama, npr. - Čeperko, više da ne čitam, dosta je. Kao i uvek, ćutiš. Kakva si ti mazga. Drugo i ne očekujem, važno je da nisi zaspao. - Ne boj se, Čeperko, neću te ugušiti. Uporno si ti magare, svaku si kaldrmu gazio. Sublimnih momenata u romanu nema.
Glavna povijesna vrijednost Trena 2 je da je probio zid šutnje i prvi ozbiljno i bez mnogo zadrški pristupio tematici Golog otoka i dao svojevrsni glas ušutkanima i zastrašenima. Kao takav postao je izvor i prvi pravi prozor u ovo mračno doba, čak i za najbliže bivših zatočenika. Od ovog dijela nikada ispričane obiteljske priče, ostao je samo Isakovićev roman na polici. Poteško je, ali vrijedi pročitati.